Kad nemaš vremena- diži PDV

Kad su rashodi veliki, prihodi smanjeni, a vremena malo, što preostaje? Povećati stopu poreza na dodanu vrijednost. Milanovićeva Vlada biti će baš u takvoj situaciji: 'milijun' problema, a kratki rokovi. Država bi, kako se to starinski lijepo kaže, povećanje zarade mogla osigurati 'jednim potezom pera'. Ako sadašnja stopa PDV-a skoči s 23 na 25 posto, u centralnu bi blagajnu doteklo dodatnih 3,5 milijardi kuna. Sve o istom trošku prikupljanja poreza i bez ikakvih dodatnih napora.

Mali je problem što je Kukuriku koalicija u predizbornoj kampanji obećala da se porezna opterećenja neće povećati. Kako se ne bi već u startu govorilo o iznevjerenim obećanjima, paralelno s podizanjem opće stope PDV-a, Vlada bi morala pronaći ravnotežu kroz sniženje stope na pojedine proizvode ili usluge koji izravno utječu na životni standard ili ukinuti neke druge poreze.

Drugi je problem što su građani već prilično iziritirani poskupljenjima i povećanjem poreznih davanja, pa nije svejedno koji ulaz u tu  temu Vlada koristi. Je li bilo pametno najavljivati povećanje PDV-a, dok još nema drugih mjera na vidiku, ili se s tom najavom, makar kao probnim balonom, moglo pričekati. Komunikacijska strategija nove vlasti čini se da još nije definirana, a pri najavljivanju poreznih reformi, to nije nevažno.

Da slijede šokovi, bilo je jasno čim je guverner Rohatinski izašao s procjenom da u državnom proračunu treba uštedjeti 9 milijardi kuna. Odmah se nametnulo pitanje zašto se guverner s tim istupom požurio. Zašto nije pričekao formiranje nove Vlade, pa popio kavu s novim ministrom financija. Nego je umjesto toga izbacio podatak o 9 milijardi koji će sigurno 'baždariti' očekivanja agencija za ocjenu kreditnog rejtinga.

No ovih se dana može čuti kako i Slavko Linić, koji već ubrzano radi na novom proračunu, razmišlja na istoj valnoj dužini, te da Rohatinski zapravo nije solirao. Nego da je Liniću na neki način pomagao progurati  mjere štednje unutar koalicije. Novi ministar financija planira odrezati dvije milijarde kuna samo na troškovima državne administracije, među ostalim i na trošku najma za kojekakve nekretnine. Škare su dakle nabrušene da bi se rezalo gotovo sve osim plaća i redovnih mirovina, pa je razumljivo da se gleda i na prihodnu stranu.

Dok država, recimo,  na počne vodu tretirati kao naftu, pa i na tome zarađivati umjesto propuštati prihod, povećanje PDV-a je bar privremeni izlaz. Loše je kad roba u maloprodaji poskupljuje, ali uz iste prihode građanima je barem ostavljen izbor na što će trošiti, a na čemu štedjeti. Porast PDV-a utoliko je pravedniji nego smanjivanje plaća i mirovina.

Formalno, vlada ima vremena premišljati se do pred kraj prvog tromjesečja, kad istječe privremeno financiranje države. Iz Linićevog kruga već je najavljeno da izrada proračuna neće trajati tri mjeseca, nego da će nacrt biti spreman sredinom veljače. S obzirom na nervozu vanjskih kreditora i očekivanja domaćih igrača, moguće je da i taj rok bude skraćen.