Kad SDP i HDZ povampire

Demokracija vlada dvjema najjačim strankama u Hrvatskoj. Poštuj vođu i slušaj ga i osigurana ti je budućnost.

Gradska organizacija SDP-a Zagreb bila je najbrojnija organizacija te stranke. Nakon sjednice Predsjedništva u petak, te sjednice Glavnog odbora u subotu ujutro, zagrebačka organizacija postala je manja za 2500 članova, od kojih su njih 14 bili i članovi Glavnog odbora. Naime, potvrđena je odluka Predsjedništva o raspuštanju tri mjesne organizacije te vodstva još tri mjesne organizacije. Zbroj na kraju, manjak od 2500 članova. Kao opravdanje zašto više nisu članovi SDP-a, u priopćenju koje je podijeljeno

Ivo Josipović, Božo Biškupić, Milorad Pupovac, Slobodan Uzelac i Jadranka Kosor u razgovoru. Photo Siniša Bužan

medijima, navedeno je kako su predsjednici organizacija, ali i članovi, (in)direktno sudjelovali u predsjedničkoj kampanji odmetnutog SDP-ovca Milana Bandića, a ne kako su trebali, u kampanji Ive Josipovića. Konkretnije, 'optuženi' su jer je u tim organizacijama skupljeno tek 50 posto potpisa potpore Josipoviću od ukupnog broja članova tih organizacija.

Čistke u SDP-u ne stanuju

I dok šef SDP-a takav potez ne naziva čistkom u stranci, nisu se dogodile čistke, takvo što u SDP-u ne stanuje kao stanar ni podstanar, pitanje je kako bi se takav potez drugačije mogao nazvati. Milanović ga naziva raspuštanjem, te poručuje kako se nada da se to više neće dogoditi, jer su, valjda, svi sad naučili lekciju. A lekcija je prilično jasna- tko želi ostati u SDP-u, mora postupati kako kaže vrh stranke. Interesantno je i na koji će se način u zagrebački SDP primati članovi iz raspuštenih organizacija. Naime, kako je priopćeno, imenovati će se povjerenici koji će odlučivati tko može, a tko ne može natrag u SDP. Neosporno, sasvim demokratski postupak.

Zanimljivo je to što upravo Zoran Milanović sebe naziva demokratskim vođom, spremnim na razgovor i suradnju. No koliko je demokratsko raspuštanje 2500 članova?

Teško je razgraničiti je li postupanje vrha SDP-a demokratsko ili ne, činjenica je da stranke imaju svoj obrazac ponašanja koji, istina, član može poštovati ili ne. Ako se ne poštuje, vidi se što slijedi.

Što je cilj strankama?

No, koliko su zapravo SDP, ali i HDZ, uistinu otvoreni za drugačija mišljenja? Ako je suditi prema posljednjim događajima, u obje stranke, ne baš previše. Sve se pozivaju na demokraciju unutar stranke, ali,

Na kraju se Bandić i nasmiješio. Photo Martina Horvat

ako je suditi prema posljednjim primjerima, demokracija može dokle god ne ugrožava interese i stavove vrha stranke. Očito je da su SDP i HDZ u Hrvatskoj pretromi za prave demokratske istupe, poput prava na vlastito mišljenje koje se može razlikovati od mišljenja vođe stranke. No postoji još nešto što Kosor i Milanović zaboravljaju, a to je da bi cilj svake stranke trebao biti politički integrirati društvo i osigurati legitimnost demokratskog poretka. Ovakvim ponašanjem, stranački šefovi to dovode u pitanje i stranke postaju svrha samo nekolicini odabranih. A građani, na koje se pozivaju, opet ispadaju ovce pa se na kraju svi čude zašto građani više ne vjeruju strankama.

Zoran Milanović ovoga se puta poveo primjerom Jadranke Kosor koja je ekspresno izbacila iz stranke Ivu Sanadera i Marija Zubovića koji su izveli svojevrsni puč zbog načina vođenja stranke. Bez treptaja, Kosor je izbacila Sanadera koji je nakon 2000. godine revitalizirao stranku i osvojio vlast dva puta za redom, a ona ga oslovljavala sa Dragi Ivo. Nakon što je izbačen, predsjednica HDZ-a dobila je gromoglasan pljesak medija, dojučerašnjih Sanaderovih suradnika, i velikog dijela građana. Kao da su svi zaboravili da je i ona bila uz Sanadera cijelo vrijeme, i u Vladi i u stranci. U medijima, kad je trebalo, branila i odobravala njegove postupke, bez ijedne jedine riječi protivljenja. Držala mu leđa u koja je, na kraju, zabila nož.

Od odbora do odbora, od Bandića do Milanovića

S druge strane, u SDP-u je postojao fenomen Milana Bandića koji je sa još nekolicinom ljudi, dizao zagrebački SDP i doveo ga na vrh. No svo to vrijeme Bandić je radio što je želio, a nitko mu nije želio stati na kraj. Pa čak i oni koji sada dižu ruke protiv njega, živjeli su godinama od njega i od toga što su mu bili poslušni.

Sa sličnim kravatama Milan Bandić i Ivo Jelušić Photo Tin Banić

Krenuvši od toga što su, kao znak poslušnosti, bili članovi skupštinskih odbora, gradskih odbora ili pak u gradskim tvrtkama. Kad im je novac stizao u džepove iz gradskog proračuna protiv kojeg sada dižu ruku, a godinama to nisu činili, onda se nisu bunili protiv zagrebačkog šerifa. Jedina koja je ušla u sukob protiv njega bila je Željka Antunović koja je, nakon njegovog pijanstva za vrijeme vožnje, tražila od pokojnog Ivice Račana njegovu smjenu. Račan ga ni tada nije želio izbaciti iz stranke, nego je Bandić postao zamjenik gradonačelnice Vlaste Pavić. Koja je pak nakon toga ostala raditi na pravnim poslovima u Zagrebačkom holdingu. No istu tu Željku Antunović neki sada žele izbaciti iz SDP-a jer je, navodno, Bandićevka. A samo iz razloga što se protivila raspuštanju 2500 članova zagrebačke organizacije.

Sada, isti ti koji su bili poslušni Bandiću, postali su poslušni Zoranu Milanoviću. Jer ih sada on smješta u odbore. Pa će, sukladno tome, opet dizati ruke u Skupštini. Samo što ovoga puta neće biti kako Miki kaže, nego- kako Zoki kaže.