Kako je Galinec kupio Industrogradnju

Portal Javno donosi detalje o ugovoru teškom 28 milijuna kuna kojim je nedavno pretučeni Josip Galinec osvojio Industrogradnju.

Nakon što je pretučen na parkiralištu, Josip Galinec, predsjednik Uprave Industrogradnje, skrenuo je pozornost na sebe. Koliko zbog činjenice da je pretučen, toliko zbog načina na koji je došao do dionica Industrogradnje, nekadašnjeg građevinskog diva. Naime, u cijelu priču uključene su američke i ciparske tvrtke koje su Galincu posuđivale novac, a on im kao zalog davao dionice društva koje su kasnije prodavane.

Novac Photo javno100

Aktualni član Nadzornog odbora nekadašnjeg građevinskog diva Industrogradnje Rikard Fuchs posudio je u svibnju 2005. godine Josipu Galincu 28 milijuna kuna koji su Galincu bili potrebni za preuzimanje Industrogradnje. Naime, 26-godišnji Fuchs tada je obnašao dužnost direktora tvrtke Nourican Adriatic. Zajedno s Fuchsom u Nourican Adriaticu, tvrtki koja je u vlasništvu ciparske firme Barrior Holding Limited s čijeg se računa i obavila transakcija, kao član Uprave naveden je Gary S. Ohlbaum, američki poduzetnik koji je kao pokriće za pozajmicu od Galinca dobio zalog u vidu 23 tisuće dionica Industrogradnje.

Također je zanimljivo kako se Fuchs, osim u Nadzornom odboru Industrogradnje, pojavljuje i u upravi Nouricana Adriatice i Positus usluga, iako nam je dotični u razgovoru objasnio kako je upravo u tijeku postupak u kojem on traži da ga se izbriše iz sudskog registra kao člana uprave dviju navedenih tvrtki.

"Osvajanje"

No, vratimo se na početak priče i pozamašnom ugovoru o zajmu koji je Galincu poslužio za 'osvajanje' nekada moćne građevinske tvrtke.

Portal Javno došao je u posjed navedenog ugovora prema kojem je Galinec 28 milijuna kuna posuđenih od Nouricana Adriatic trebao vratiti u roku od osam dana. To se nije dogodilo, već je, kako nam je objasnio Fuchs, napravljen aneks, kojim se otplata duga produžila na šest do osam mjeseci, sa stopom godišnje kamate od jedan posto. Milijuni su uplaćeni na račun u Karlovačkoj banci, a u ugovoru je Nouricanu ostavljena opcija da na dan otplate duga umjesto sredstava zatraži 21.550 tisuća dionica od Galinca, a Galincu je pak omogućeno da umjesto vraćanja 28 milijuna kuna preda sve dionice u posjedu Positusa.

Posljednji članak ugovora ostavio je mogućnost objema stranama da se sve nesuglasnosti koje bi se mogle pojaviti riješe na prijateljski način. Da su Galinec, Ohlbaum i Fuchs uistinu dobri prijatelji pokazala je Ohlabumova akvizicija 29. prosinca 2006. godine kada je američki poduzetnik kupio Positus usluge od Galinca i tako zapravo postao vlasnikom vlastitog duga. Galinec, koji je u međuvremenu 'osvojio' Industrogradnju i postao predsjednikom uprave, prodajom Positus usluga 'prokockao' je svoj zalog, no samo, kako će se kasnije pokazati, privremeno, a Ohlbaumu i Fuchsu još uvijek je ostao minus od 28 milijuna kuna.

Novi prijatelji

Kako bi se računovodstveno zatvorili, dvojac pronalazi nizozemsku tvrtku Aglaia BV Landsmeer, koja u ožujku 2007. godine prodaje 20 tisuća dionica iz svoje nove akvizicije, Positusa usluga. Ohlbaum i Fuchs posao su obavili i povlače se iz Industrogradnje, a pridošlica Aglaia, koja je kupnjom 20 tisuća dionica postala drugi najveći dioničar Industrogradnje sa 15,99 posto udjela, počinje surađivati s još jednom Galinčevom tvrtkom Negotitator, koja je ujedno i najveći dioničar bivšeg građevinskog magnata. Iako u početku Agalaia i njezini britanski vlasnici prosvjeduju zbog lošeg stanja u Industrogradnji i ističu kako se značajan dio operativnog poslovanja Grupe Industrogradnje vodi se kroz dva društva kćeri, u kojima 51-postotni udjel drži Galinčev Negotiator, pa je ustvari riječ o povezanim osobama koji upravljaju Industrogradnjom, s vremenom se i oni sprijateljuju s Galincem.

Naime, Galinčev Negotiator i nizozemska Aglaia, koja je u sumnjivim dokapitalizacijama Industrogradnje u dva navrata stekla ukupno oko 28 posto udjela u toj tvrtki, u kolovozu 2008. godine rukom pod ruku kreću u ponovno osvajanje Industrogradnje.

Novi 'prijatelji' sada posjeduju 285.288 dionica, što čini 63 posto temeljnog kapitala tvrtke, a zajedno će, bar su tako najavili, preokrenuti situaciju u Industrogradnji, te započeti obnovu i ponovni razvoj tvrtke.

Svi za jednoga, jedan za sebe

Tako Galinec zapravo nije nikada niti ostao bez svojih dionica koje je Ohlbaumu dao u zalog, već se vještim poduzetničkim malverzacijama i jakim lobijem uvelike okoristio tim dionicama preko novih britanskih partnera.

Photo Ivana Slojšek

Valja napomenuti da je u posljednjem preuzimanju Industrogradnje posredovala brokerska tvrtka TO ONE, koja je, igrom slučaja, također u vlasništvu Josipa Galinca.

Ohlbazm i Fuchs, ljudi koji su omogućili višemilijunski kredit Galincu, iako je sve ukazivalo na to kako će se povući iz Industrogradnje ponovno se vraćaju u tvrtku na 'mala vrata'. Ohlbaum kojega je Galinec, kada je 'okrunjen' predsjednikom Uprave, postavio za jednog od članova Uprave, nakon prodaje Positus usluga uistinu se povukao iz Industrogradnje, dok se sin državnog tajnika za visoko obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Radovana Fuchsa prošle godine u listopadu kao predstavnik tvrtke Finvest, jedne od četiri glavna dioničara Indsutrogradnje, infiltrirao u Nadzorni odbor tvrtke vrativši se svom 'dobrom prijatelju Galincu'.