Kako je Joža zaboravio seljake

Šef HSS-a Friščić trenutačno više nalikuje izmišljenom liku iz političke sapunice koji se budi kad scenarist odredi nego živom političaru

Na političkoj sceni ima imena iza kojih kao da ne stoje stvarni ljudi. Trenutačno ostavljaju dojam kao da su više plod fikcije nekog pisca kojemu je zanimljiva politika. Sigurno ste čuli, naprimjer, za Josipa Friščića. Sigurno ste ga koji put i vidjeli. Sijed, stasit, povremeno vodi sjednice Sabora... Kažu da je predsjednik HSS-a i glavni partner u koaliciji koja upravlja državom. Kažu također da je njegova uloga u ključna i da ako Joža kihne Jadranka dobiva upalu pluća. Kažu i da je zaštitnik sela i seljaka, da HSS i Joža znaju postaviti strateški smjer kojim poljoprivreda treba ići da bi bila konkurentna, ne u EU, daleko je to, nego u Hrvatskoj preplavljenoj „bofl“ robom iz EU.

Josip Friščić Photo Ivana Magdić

Prvog dana ožujka ratari su upalili traktore i izašli na slavonske ceste. Bijesni su. Blokirat će ceste, pa što bude. Država im kani smanjiti poticaje za 40 posto, a još im duguje i 205 milijuna kuna iz 2008. Godine. Spremaju traktorski marš na Zagreb, pa kome milo, a kome pozlilo. Njihova zaštitnika Jože, međutim, nema. Zapravo već dugo ga u javnosti više nema nego ima, pa su se i seljaci cinično podsmjehnuli javno se zapitavši gdje je to nestao Friščić koji se grozio HDZ-u da će prvi sjesti na traktor i poduprijeti seljačku blokadu ako se netko usudi dirnuti u poticaje. 

Ne, nije Joža nestao sada. Već ga dugo vidjeti nije, a i čuti ga se može rijetko. Uglavnom kad se radi o Podravki. Javio se prije tri-četiri tjedna samo da bi odapeo otrovnu strelicu prema Emilu Tedeschiju, vlasniku Atlantic grupe, koji je iskazao interes za kupnju Podravke. Pitao ga je tom prigodom Joža gdje je i kad on to „storil' peneze kojima bi kupil' Podravku...“, i nakon toga opet nestao u moru tišine. Greška, prije nego je zapao u šutnju napao je i Ljubu Jurčića da kao šef Nadzornog odbora zapravo želi prodati Podravku... I to bi bilo to.

Ne treba sumnjati da bi Friščić zamjerio svakome tko bi se usudio reći da je HSS izdao seljake, ali kad se pogleda što se događalo od lanjskog lipnja do danas teško bi bilo zaključiti nešto drugo. Dakle, lanjskog lipnja, kad je ministar poljoprivrede bio HSS-ov potpredsjednik Božidar Pankretić, mljekari su organizirali desant traktorima na Zagreb. Cijela priča izrodila su u političko-policijski skandal i unutarkoalicijski sukob, jer su povjerljivi izvori iz Vlade dojavili da je Pankretić zatražio od premijera Ive Sanadera da spriječi, ako treba i uz pomoć policije, prosvjed koji se trebao odigrati pred njegovim ministarstvom. Kažu, preplašio se mljekarskoga gnjeva. Pankretić je to, dakako, opovrgnuo. Sukob mljekara i države riješen je kad se u pregovore uključio tadašnji HDZ-ov ministar regionalnog razvoja Petar Čobanković, koji je kasnije na inicijativu HSS-a zamijenio resor s Pankretićem. 

Iako je HSS tumačio da to nije okretanje leđa seljacima i da će Pankretić kroz regionalni razvoj i s pozicije potpredsjednika Vlade moći lakše pokrenuti strateške projekte u agraru, dosad se ništa vrijedno bilježenja nije dogodilo. Ili, ako jest, onda mora da se informacija o tome čuva u sefu skrivenom u ministrovu kabinetu

Božidar Pankretić Photo Ivana Magdić

da mu netko ne ukrade dragocjeni „know-how“...

Politička odluka uskog kruga ljudi u vrhu HSS-a da svoj tradicionalni resor prepuste HDZ-u izazvala je nezadovoljstvo u Radićevoj stranci. „Tko će nam na selu ikad više vjerovati“, pitali su se frustrirani HSS-ovi političari. „Prodali smo vjerodostojnost za Božinu udobnost. Joža na to nije smio pristati...“ rogoborili su. I doista, dok je Pankretić bio ministar poljoprivrede Friščić se promptno uključivao u javne rasprave o problemima u poljoprivredi, iznosio svoje mišljenje i politički stav, držao stranu svome ministru. Sad kad je na čelu resora Čobanković, prevladava  dojam kao da ga se „muke po seljaku“ više ne tiču. Čak i njegova nedavna, gotovo usputna primjedba da je prijedlog zakona o smanjenju poticaja napisan bez rasprave u koaliciji i da HSS o tome ništa nije znao, zvučala je blijedo, gotovo nezainteresirano.

Ne ljutito i kao da je stvarno spreman razvrgnuti koaliciju zbog nekorektnog postupka glavnog partnera, kao što bi zvučala da je HSS gazda u resoru. Već je dugo pitanje što će ostati od HSS-a nakon ovog mandata, gubi li prepoznatljivost i vjerodstojnost, tko su mu birači i hoće li ga HDZ učiniti toliko ovisnim o sebi da će na sceni postojati samo kao dirigirani satelit bez vlastite politike. Dok Joža Friščić, čovjek koji vodi stranku, nalikuje izmišljenom liku iz neke političke sapunice koji se budi tek kad mu scenarist odredi, HSS neće imati razloga za spokoj. Ispod krilatice „Vjera u Boga i seljačka sloga“, moći će izvjesiti transparent „Priča o nama plod je mašte. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna“.