Kako je ministru Miljeniću oduzet osmijeh?

Ako je Čačiću prekipjelo nakon Stankovićevog inzistiranja na pitanjima tipa 'jeste li bahati', ništa ugodnije nije bilo ni ministru pravosuđa kad ga je voditelj HTV-ova dnevnika zapitao – je li on osobno konzumirao drogu. Orsat Miljenić mogao je, na primjer, odgovoriti – nisam, a jeste li vi? Mucanje i prtljanje bi time prebacio sugovorniku, ali ministar pravosuđa tu je neugodnu poziciju ostavio sebi. Zbunio se, tražio riječi i najprikladniji odgovor, a da to ipak ne bude laž.

Ne bih htio slati krivu poruku građanima, ni svojoj djeci, ali sve što se zadrži u razumnim granicama i ne šteti drugome, nije problem, rekao je Orsat Miljenić. Jasno da se to moglo protumačiti kao potvrdan odgovor, iako ministrovo priznanje nije bilo onako direktno kakvo je bilo ono nekadašnjeg SDP-ovog premijera Ivice Račana. Ima mišljenja da je Miljenić barem iz odgojnih razloga trebao izreći laž, izričito opovrgnuti iskustvo s drogom, no recimo da on spada u rijetku vrstu koja ne zna lagati ili u još rjeđu vrstu (političara) koji razumiju da se uz današnju brzinu i dostupnost medija, laž ne isplati. Njegovo umotano priznanje, što je nekima djelovalo nepedagoško,  istodobno je na neki način bilo i moralno.

S najavom dekriminalizacije posjedovanja droga sve je od početka bilo nespretno i ne odveć taktično. Vlada je u tu temu krenula lepršavim stilom, upravo radosnim riječima na Twitter profilu: 'Kome je ova vijest izmamila osmijeh? Obećano-ispunjeno', pisalo je uz informaciju da će posjedovanje droge biti prekršaj, a ne kazneno djelo.

Kad ni ton te poruke ni tajming nisu izazvali oduševljenje publike, jer tema je otvorena usred novog poskupljenja benzina i  drugih recesijskih vijesti, ministri kao da su poslani na teren ograničiti štetu. Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, ministri Željko Jovanović i Orsat Miljenić, jučer su novinarima naširoko tumačili kako se ne radi o liberalizaciji, već samo o tome da će se posjedovanje droge do određenih količina kažnjavati kao prekršajno, a ne kao kazneno djelo. Sve kako bi se rasteretilo sudstvo i policija, a blage prekršitelje zaštitilo od posljedica kaznene evidencije. K tome se još i štedi. I oslobađa energija za borbu s velikim dilerima.

Sve je dakle jasno i čisto, ali zakonske izmjene još nisu ni u nacrtu, a stručna grupa koja će precizirati detalje (o količinama i vrsti droge, na primjer), tek treba biti oformljena. Čemu onda cijela parada, od 'izmamljenog osmijeha' do ministrovog mucanja nad pitanjem 'jeste li probali drogu', osim, možda, kako bi se prigušile jadikovke nad višim PDV-om, skupljim benzinom, vodom, tramvajskim prijevozom i svime onime što je za život u Hrvatskoj ipak daleko važnije.