Kako je premijerka Jadranka Kosor spašena od nove blamaže

Premijerka Kosor spašena je od još jednog katastrofalnog poteza. Do pred koji tjedan, razljućena upornim odbijanjem SDP-ova lidera Milanovića da dođe na sastanak u Banske dvore, bila je spremna proglasiti da u Hrvatskoj više ne postoji konsenzus parlamentarnih stranaka za ulazak u Europsku uniju. 'Milanovića ne zanima završetak pregovora s EU, Milanović je trčao na svaki poziv bivšeg premijera, a k meni, eto, neće doći', izjavljivala je premijerka, no očekivano suosjećanje je izostalo. Milanoviću se možda može svašta prigovoriti, ali nitko ozbiljan neće vjerovati da se on protivi završetku pregovora s Europskom unijom. Proeuropska orijentacija bila je u prvom redu odrednica SDP-a, dok je HDZ na taj kolosjek čvršće stao tek pod Sanaderovim vodstvom. Sam Milanović pak previše je vremena proveo u Bruxellesu, a da bi se baš njemu spočitavao antieuropeizam. Optužba da on razbija konsenezus parlamentarnih stranaka neposredno pred završetak pregovora s EU, bila ja, koliko pretjerana, toliko i promašena.

Šefica Vlade ne samo da neće proglasiti kraj Saveza za Europu, nego će se s tim istim Milanovićem  idući tjedan naći za zajedničkim stolom, na sjednici Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU. Potencijalna blamaža pred domaćom i stranom javnošću, spriječena je inicijativom HNS-ove saborske zastupnice Vesne Pusić. Pusić je predložila stranačko primirje do završetka pregovora i sastanak Nacionalnog vijeća, što je premijerka u nedjelju i prihvatila. Jesu li u tome kakvu  ulogu imali i  šaptači iz Bruxellesa, može se nagađati.

Nacionalni odbor idealan je format za ovu situaciju kad premijerka odbija pozive opozicije na otvorenu raspravu u Saboru, a kad šef opozicije posljedično odbija otići k njoj u Vladu. Ničiji ponos neće pretjerano trpjeti. Premijerka će napokon doći u Sabor. Neće doduše stati pred parlament i pred kamerama objašnjavati što je njen glasnogovornik mislio kad je tvrdio da je oporba organizirala nasilje na prosvjedima, ali će nešto užu skupinu parlamentaraca morati uvjeriti da je u stanju završiti pregovore do kraja lipnja.

Milanović dakle neće dobiti što je tražio. Tu neće biti satisfakcije za optužbe koje su vladajući bez dokaza prosuli po oporbi, ali će se potvrditi ono što je HDZ-ovoj vlasti i prije moralo biti jasno. Završetak pregovora ne ovisi o parlamentarnoj oporbi. Završetak pregovora ovisi u prvom redu o kapacitetu državne administracije i njenom vodstvu. Ni opozicija ni pozicija u parlamentu oko toga nemaju što raditi, osim nadzirati kako se ispunjavaju preostala mjerila za završetak preostalog pregovaračkog poglavlja. Potpuno je deplasirano tvrditi da bi plan o završetku pregovora mogao propasti zbog opozicije, pogotovo dok vladajući u parlamentu imaju većinu za izglasavanje zakona.

I premijerka i šef SDP-a, zaslugom HNS-ovke Vesne Pusić, imaju priliku za win-win situaciju, u kojoj dakle nema potpunog gubitnika, već svatko dobiva nešto. Što međutim dobiva Hrvatska narodna stranka? Vesna Pusić već je dobila pohvale premijerke, što može biti dvosjekli mač. S jedne strane godi, s druge strane to joj može umanjiti popularnost kod birača koji priželjkuju brzi razlaz sadašnje političke garniture i izbore.

Vesna Pusić međutim ne spada u političare čiji su politički postupci sračunati isključivo na podizanje osobne popularnosti. Ni HNS u cjelini gledano nije ogrezao u tu vrstu pragmatizma, nego je dapače, braneći svoj svjetonazor, ponekad išao i kontra stavovima većine. Ni Vesna Pusić ni šef HNS-a Radimir Čačić nisu populisti.  U konkretnoj situaciji, s prijedlogom o političkom primirju do završetka pregovora, HNS će se još jedanput potvrditi kao konstruktivna stranka, ali teško da će politički zaraditi.

Zagovaranje političkog primirja do završetka pregovora ipak se u određenoj mjeri kosi sa zahtjevima za skorim izborima. Sam je Čačić izračunao da sa svakim danom ostanka HDZ-a na vlasti Hrvatska  u prosjeku gubi 267 radnih mjesta, da se za 24 milijuna kuna dnevno povećava nelikvidnost, a za 53 milijuna kuna hrvatski dug. I SDP uporno ističe da su skori izbori  sad u prvom redu ekonomsko pitanje, što tvrde i nezavisni ekonomski stručnjaci. HDZ i njegovi koalicijski partneri međutim smatraju da se radi samo o htijenju opozicije da čim prije dođe na vlast. Inzistiranjem na tome stavu, možda se i previše riskira s masovnijim prosvjedima po hrvatskim gradovima, ali dok to netko od vladajućih ne shvati, sve ostaje kako jest. U međuvremenu, završetak pregovora s EU jedina je pozitivna točka na političkom obzorju.