Kako je ´špijunčina´ Karamarko razobličio Linića

Uvredljivi napad na ministra policije pokazao kakvo licemjerje vlada u SDP-u.

Što bi bilo da je ministar policije Tomislav Karamarko, recimo, deklarirani homoseksualac? U tom bi slučaju valjda veleštovani saborski zastupnik Slavko Linić krikom ponižena pravednika zavikao da onaj pederčina Karamarko žrtvuje neovisnost riječkog pravosuđa radi političkog obračuna. Što bi bilo da je Karamarko, naprimjer, Srbin? Bi li Linić u tom slučaju ispalio kako onaj prikriveni četnik od ministra ponižava riječko pravosuđe kako bi se umilio vladajućoj kraljici Jadranki Kosor? Karamarko je, međutim, eto bio samo na čelu glavne državne obavještajne agencije pa mu je Linić mogao reći tek da je špijunčina, iako je u sebi možda mantrao jednu drugu riječ koja počinje i završava istim slovom.

A što je ta ''špijunčina''  zgriješila da je SDP-ov prekaljeni vuk Linić dopustio da mu ožujska južina toliko udari u moždane da se bez imalo srama razobličio pred novinarskim kamerama i pokazao kako izgleda političar koji više nema moć da zaustavi neugodne priče? Zapravo ništa. Radio je samo svoj posao, ali su, na Linićevo zaprepaštenje, u toj priči u središtu istrage SDP-ovi riječki kadrovi, osumnjičeni da su pogodovali lokalnom poduzetniku dajući mu da upravlja Tržnicom Rijeka i omogućivši mu zaradu od 80 milijuna kuna. Ta je istraga već prije nekoliko tjedana, kad je objavljeno da je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel kazneno prijavljen zbog tog posla, uzbunila SDP. Mnogi su, uključujući i stranačkog šefa Zorana Milanovića i šefa Antikorpucijskog vijeća koje djeluje u Saboru Željka Jovanovića, uglas napali policiju da se bavi neistinitim glupostima kako bi umjetno stvorila ravnotežu između HDZ-a i SDP-a. Razlog za Linićev najnoviji napad histerije usmjeren prema Karamarku bila je odluka (koju, usput, ne donosi MUP nego DORH) da se slučaj prebaci s Državnog odvjetništva u Rijeci na Državno odvjetništvo u Osijeku. Čovjek kojega je od kaznenog progona spasila zastara, jer, naime, prvi štetan ugovor u tom poslu sklopio je upravo Linić, time je samo potvrdio da postoje razlozi za oprez prema riječkome državnom odvjetniku. Čak i da se nije otkrilo kako je prije tri godine upravo riječki državni odvjetnik zatražio od policije da zaustavi istragu protiv Linića, svatko tko bi sa skepsom razmatrao pitanje objektivnosti riječkog tužiteljstva u Linićevu ispadu dobio bi najbolju potvrdu da nešto ne štima. 

Potcjenjivačkim i uvredljivim napadom na ''špijunčinu'' Karamarka Linić je bacio u blato sav svoj politički kredibilitet, ali i pokazao kakvo licemjerje vlada u SDP-u. Istrage su dopuštene i poželjne ako su na meti HDZ-ovi kadrovi, jer SDP je stranka poštenih ljudi. Poštenje i moral rezervirani su za SDP, lopovluk, zloporabe i politička korupcija za HDZ. SDP-u treba vjerovati apriori, pogotovo otkako su se riješili Milana bandića, a HDZ-u ni kad se kune na Bibliju ili Ustav. Bivšega ministra obrane Berislava Rončevića trebalo je, složni su bili u SDP-u, napasti zbog sklapanja štetnog ugovora za kupnju vojnih vozila. ''Špijunčina'' Karamarko tada je bio uzoran ministar. No, kad SDP-ovi ljudi sklapaju štetne ugovore, bez obzira što je riječ o manjim novčanim iznosima, onda je to valjda poželjno gospodarenje poreznim novcem i ''špijunčina'' se tu nema što petljati.

Kad je svojedobno HDZ u Karlovcu nakon lokalnih izbora sklopio koalicijki sporazum koji je partnerima jamčio i nekakve novčane dotacije, SDP je vrištao do neba o političkoj korupciji i nedemokratskoj praksi da se novcem poreznih obveznika kupuje lojalnost koalicijskih saveznika. Zahvaljujući njihovoj glasnosti taj je slučaj dopro čak i do eurobirokrata u Bruxellesu i bio je jedan od argumenata zašto ne treba žuriti s otvaranjem pregovora o poglavlju Pravosuđe i temeljna ljudska prava. Kad je, međutim, SDP-ova sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić platila lojalnost koalicijskih partnera tako što ih je sve proglasila svojim savjetnicima i dala im mjesečnu naknadu od 5000 kuna netto, to je valjda bilo zadovoljavanje potreba siromašne županije za visoko vrijednim stručnim kadrovima. Možeš misliti! Ako to nije školski primjer političke korupcije, onda možemo reći i da je Zagreb glavni grad Velike Britanije. Zapravo, slijedimo li Linićevu logiku, čudno je da netko u SDP-u već nije puknuo i rekao da onaj bezveznjak i niš'koristi od ministra uprave, koji je konstatirao da je takav model savjetovanja županije protupropisan i naredio da „savjetnici“ imaju vratiti 600.000 kuna koje su prilmili, vodi politički rat protiv socijaldemokrata. Iako inzistira da u politici nisu svi isti, ni stranke ni pojedinci, SDP je pokazao da se ne razlikuje puno od onih na koje gleda s visoka. A što se ''špijunčine'' tiče, Linićevi Riječani bi rekli: ''Forza Karamarko, hvataj sve!''.