Autor: Branimir Katnić AUTOR Branimir Katnić
FOTO: Arhiv


18. KOLOVOZA 2010. 12:32h

Kako štednjom i s pomoći obitelji do četveroetažne vile

Tekst

Ministar je Milinović uz reportaže o gradnji njegove obiteljske vile koje su prošlog tjedna objavljene u dnevnim novinama, objavio i financijsku konstrukciju te tehničko–tehnološke značajke projekta i izgradnje objekta. No, sve što je za taj predmet bitno vjerojatno nije rečeno, pa bi stoga odgovarajućom analizom trebalo odgovoriti na prethodno iznesenu pretpostavku da možda sve bitno nije javnosti predočeno, i ako je to točno, što to nije ili je nedostatno predočeno?

Dr. Darko Milinović poodavno je uz pomoć obitelji uštedio novac potreban za gradnju vile na četiri etaže. Našao je i arhitekticu koja će projektirati vilu, istina u relativno dalekom Splitu no koji postaje znatno bliži ako tamo imaš suradnika –   ravnatelja bolnice i stranačkog (su)druga. Isti taj Split postaje još bliži ako su arhitektica i arhitektonski biro u kojem ona radi imali direktnog ili indirektnog udjela u projektiranju ili sličnom arhitektonsko–građevinskom angažmanu na novom splitskom rodilištu? Tada se može djelovati sinergistički i ostvariti značajna ušteda što je i opsesija našeg ministra zdravstva kad se radi o plaćama zaposlenika ali ne i kupnji medicinske opreme, koju on svakodnevno demonstrira u svom radu! No, vilu nije htio početi graditi prije nego što budu provedeni određeni projekti u zdravstvu kao što je nabava medicinske opreme za zdravstvene  ustanove. Naime, brižan i odgovoran kakav već jest, pretpostavljao je da bi možda u postupku nabave medicinske opreme mogao uzmanjkati dio potrebnog novca pa bi on u tom slučaju mogao priskočiti svojom ušteđevinom i pomoći da se zatvori financijska konstrukcija. No, nakon što je za opće bolnice u Gospiću i Bjelovaru te Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu i KBC Zagreb nabavljena i plaćena medicinska dijagnostička oprema ukupno vrijedna oko 90 milijuna kuna i zaokružen plan nabave medicinske opreme u 2010. g. na ukupno 800 milijuna kuna, ministar je Milinović mogao biti siguran da novca ne samo da neće nedostajati nego da  će ga i izdašno biti te da s ušteđevinom može slobodno raspolagati. Rasterećen brige za novac mogao je i optimistično prognozirati da će obiteljska vila biti završena i useljena do kraja 2010. godine. 
 
Ljubav za lov i koridu 
 

Mario Ćužić-.--.-Darko Milinović
Darko Milinović
Photo javno192  
Istina, bilo je malo neizvjesnosti kod traženja izvođača radova tj. građevinske tvrtke koja će graditi objekt. Naime, nažalost nije bilo dostatno samo naći izvođača, nego je bilo potrebno stvoriti i odgovarajuće ozračje da bi izvođač mogao biti motiviran i koncentriran samo na gradnju vile. Naime, eto peha tamo gdje ga se najmanje očekuje? Građevinski poduzetnik premda je iz Dalmacije gdje medvjeda nema a vuk poneki tek povremeno zaluta, ljubitelj je lovnog turizma. A u Lici divljači i lovišta raznoraznih k'o u priči, samo je potreban spretan lovac. A naš ministar Darko socijalno je osjetljiv i suosjećajan čovjek te kad je to potrebno i spretan, te ne može dopustiti da ljudi općenito budu frustrirani i pate a pogotovo ako je taj patnik k tome i građevinski poduzetnik. I naš čovjekoljubac, humanist i altruist kakav već ministar Darko jest, ponesen svojom dobrotom i nesebičnošću razmišljao je i sanjario o tome da bi bilo poželjno ako je to u interesu poslovanja i razvoja lovišta i faune, da baš taj građevinski poduzetnik dobije u zakup državno lovište Crno jezero nedaleko od Otočca. I što je bilo u ministrovim snovima i vizijama, ostvarilo se i na javi!
Koncesiju su pak htjeli dobiti i branitelji i invalidi Domovinskog rata udruženi u lokalne lovačke udruge Gacke i Sinjala koje su ponudile povoljnije financijske uvjete za sâm zakup, ali je i unatoč tome zakup dobila tvrtka građevinskog poduzetnika zbog obećanja da će u sljedećih 30 godina u razvoj lovišta uložiti ukupno 9.800,00 kn odnosno dvostruko više od spomenutih lovačkih udruga branitelja i invalida Domovinskog rata koji su za razvoj ponudili  4.566,00 kuna!

Kao što se vidi vrli je ministar sve poduzeo i učinio da zaštiti i promakne društveni interes jer su mu opće dobro te sreća i zadovoljstvo ljudi u Lici i šire prije i iznad svega i svakoga pa se stoga nije moglo prijeći preko činjenice da je građevinski poduzetnik ponudio čak 5.234,00 kune više od branitelja i invalida Domovinskog rata za investicije u sljedećih 30 godina, što će omogućiti neslućeni razvoj i procvat ne samo lovišta i faune nego i flore. K tome, građevinskom je poduzetniku trebalo i psihološki pomoći jer je bio frustriran i ojađen odlukom nehumanih i buntovnih Katalonaca, tih nepopravljivih nostalgičara demokracije još iz vremena Republike, da se zabrani korida! Lišavanje tako humanističkog sadržaja kao što je to korida za filantropa i zoofila kakav je spomenuti građevinski poduzetnik doista je bila bolna trauma, pa da mu je bilo uskraćeno i lovište mogao je možda ''puknuti'' na živce te završiti na psihijatriji. A naš ministar zdravstva nije samo vrstan dijagnostičar nego i preventivac plemenita kova gotovo u štamparevskoj tradiciji preventivne (i socijalne) medicine, pa je tu pogibelj na vrijeme prepoznao te sve psihološki, etički i moralno učinio pa i iznad i izvan granica svog nadaleko poznatog i priznatog čovjekoljublja da gubitkom koride psihički uzdrmani građevinski poduzetnik ne doživi još jedan šok  što se moglo i dogoditi da u zakup nije dobio drago mu i srcu omiljelo lovište! Nakon toga bilo je puno lakše, građevinski je poduzetnik sačuvao svoje psihičko zdravlje a naše zdravstvo pokazalo i dokazalo da mu preventiva nije u drugom planu, tako da više nije bilo zapreka da se građevinski radovi na ministrovom objektu odvijaju punim intenzitetom i u svoj svojoj tehnološkoj  složenosti, estetskoj prepoznatljivosti i planićevskoj vizuri i viziji!
 
Kad bi države bilo pravne

Pixsell-.--.-Projektant ovih radova je Mirjana Beganović
Projektant ovih radova je Mirjana Beganović
Photo Pixsell  
Kad bi države bilo pravne, sve bi o ministrovoj štednji, uštedama i rodbinskoj novčanoj pomoći brzo i lako jasno bilo! A kako države pravne nema barem da ima političke volje da se to istraži, no i nje nema! Ostalo je samo istraživačko novinarstvo jer su u suvremenoj Hrvatskoj novinari često jedini poslenici pravne države, no logično, samo do granice koju im odrede oglašivači. Znači li to i da  se moramo pomiriti i prihvatiti ministrova objašnjenja i obrazloženja o ''podrijetlu imovine'', čak i kad su na intelektualnoj razini kao da su namijenjena debilima, puna sarkazma i poruge nedodirljivog ministra upućenih nemoćnim i poniženim građanima? Logično da ne moramo dok slobodno misliti možemo, te olovkom se ili računalom služiti umijemo.
 
Štednja u čarapi, banke i financijske transakcije

Kada je, s kojeg žiro–računa, preko koje banke i na koji žiro–račun ministar Milinović uplatio novac arhitektici Mirjani Beganović ili arhitektonskom birou u kojem ona radi kao naknadu za projekt kojeg je ona izradila? Dok se to precizno ne objasni i valjanim i značajnim podacima ne potkrijepi, može se čak razmišljati i o tome da projekt za ministrovu vilu možda ima neke veze s poslovima oko projektiranja (a možda i gradnje) novog splitskog rodilišta!? Naime, je li logično da ministar Milinović koji je životno i radno potpuno usmjeren na Gospić i Zagreb (nešto i na Rijeku), arhitekta traži (i nalazi) u Splitu? Pa baš i nije, no postaje logičnije kad se zna da mu je ravnatelj tamošnjeg KBC-a dr. Duje Marasović po funkciji suradnik a po stranačkoj pripadnosti i nešto više. Stoga ako i dok nema valjanih podataka banke o datumu i iznosu u kunama kojeg je ministar Milinović uplatio arhitektici Beganović ili arhitektonskom birou za izrađeni projekt, utemeljeno ostaju u opciji prethodno navedene sumnje i pretpostavke!

Kada je, preko koje banke, s kojeg žiro–računa i u kojim iznosima ministar plaćao građevinski materijal i izvođače radova? Onog iz šibenske tvrtke Čigra kop koja je u zakup dobila lovište, i ostale jer je to složen građevinski zahvat koji stoga zahtijeva razne specijalizirane izvođače. Kada i kod koje banke je ministar Milinović podigao kredit za gradnju vile o kojem govori? Kolika je bila ušteđevina ministra Milinovića prije početka gradnje vile, i u kojoj je banci bila pohranjena? Istina, od njega se licemjernog i sarkastičnog kakav već jest kad javnosti mora polagati račune, može očekivati i odgovor da ih je držao doma. No, to bi bio toliki cinizam i pljuska istoj toj javnosti da bi ga za svagda morala diskvalificirati kao javnu osobu od povjerenja i građana i birača!
 
O ocu i rodbini da ti pojem
 

-.--.-
Ministrov otac Drago Milinović bio je po zanimanju rendgenski tehničar, radio je u bolnici u Gospiću i u mirovini je najmanje 10 godina. Otkud njemu ušteđevina u iznosu od 450.000,00 kuna? U kojoj je banci štedio, od kada je štedio, koja je dinamika povećavanja ili smanjivanja njegova štednog uloga unatrag 15 godina? Ma neće valjda odgovoriti da nije štedio u banci nego doma, samo za razliku od ostale rodbine ne u čarapi nego u opancima dida Vidurine? Kolika je to njegova mirovina, da nije možda saborska povlaštena jer mu je sin saborski zastupnik!? Kada je i preko koje banke doznačio sinu sav taj novac, da on može kupovati građevinski materijal i plaćati izvođače radova? Ministar se javno hvali da se nada da će mu otac financijski pomoći i pri opremanju vile. Pa su stoga logični dvojba i pitanje odakle ocu i taj novac nakon što je sinu već pomogao sa za prosječnog penzionera gotovo nezamislivih 450.000,00 kuna? Je li on svih tih godina samo štedio ili je nešto i trošio npr. za hranu, odjeću i obuću?

Gradnju vile će ''pofutrati'' i ministrova sestra sa 150.000,00 kuna. Gdje ona radi, kolika joj je plaća, od kada i u kojoj banci štedi, kakva je dinamika njezine štednje unatrag desetak godina? Kada je, preko koje banke i na koji žiro–račun novac prebacila bratu, ili izravno sa svog računa plaćala troškove gradnje? Štedi li i ona možda u čarapi, pa ako jest, gdje novac drži zimi kada se čarape nose?

Roditelji ministrove supruge Blaženke dali su mu za gradnju vile 250.000,00 kuna. Sudeći po životnoj dobi njihove kćeri tj. ministrove supruge, oni su vjerojatno umirovljenici. U kojoj su banci i od kada oni štedjeli, jesu li proteklih godina išta trošili, jesu li možda dobili pozamašan zgoditak na lotu? Kada su taj novac i preko koje banke prebacili na zetov žiro–račun? Ili su pak možda izravno plaćali troškove gradnje?

Dakle, bilo kako bilo pitanjâ je, dvojbi i sumnji mnoštvo a odgovora malo, pa treba (pri)čekati dok se ministar Milinović ponovo ne oglasi i sve potanko objasni te potkrijepi valjanim podacima a što je osobito važno u ovom trenutku kada je Hrvatska u predpristupnim pregovorima s Europskom unijom otvorila poglavlje 23. o pravosuđu a koje obuhvaća i korupciju! A do tada zavidnici svih vrsta i fela zarobljeni u trice i kučine osobnog i društvenog morala i etike, u tlapnje o sukobu interesa, državnim i inim antikorupcijskim odborima i zakonima te sličnim igračkama za naivne, mogu jamrati i pitati se: odakle, kako i pomoću koga? A odgovor je vrlo jednostavan ali višeznačan: od svoje i ušteda rodbine, sposobnošću i spretnošću te s pomoći prijatelja!