Kako vjerovati Jadranki Kosor kad ni svoju riječ ne može održati?

Zaista, rekao mi je jedan kolega nedavno, mora li ti svaki tekst o premijerki biti negativan, pa napiši nešto pozitivno o njoj za promjenu. Malo sam zastala, razmislila i zaista, nisam se mogla sjetiti kad sam zadnji put napisala nešto pozitivno o Jadranki Kosor. Ali opet, ne sjećam se kad sam zadnji put napisala neki afirmativan tekst o 'drugoj' strani- oporbi (laž, jesam davno, prije nekih pet godina, kad sam smatrala kako je Zoran Milanović, a tad je postao predsjednik SDP-a, odličan izbor- i dokazano sam se 'opekla' na tome).

Jednostavno, pokušala sam mu objasniti, ne smatram da je uloga medija da hvale vlast (kao što su neki dizali u nebesa Ivu Sanadera pa se sad svakodnevno podastiru dokazi što se onda dogodi), nego da je kritiziraju. Ali eto, bacila sam se na razmišljanje što bih mogla napisati afirmativno o premijerki. Jasno mi je da se trudi obavljati svoj posao kako najbolje zna, ali neću valjda pisati tekst o tome kako se netko trudi raditi svoj posao? Navest će mnogi borbu protiv korupcije i pritvaranja pola vodstva HDZ-a u Remetinec, ali zar zaista treba nekome čestitati jer hvata lisice u svom kokošinjcu, a to mu je posao?

Elem, u tom razmišljanju, taman na dan učlanjenja ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka u HDZ, premijerka Kosor ponudi jednu pozitivnu stvar:

- Nikad se ničim nisam okoristila. Dođite u moj stan, pregledajte sve, prebrojite slike i tepihe!...

Eto, pomislila sam u tom trenutku, to je riječ koje zaista može održati jer ne pričamo o zapošljavanju ili gospodarskom rastu, nego o posjetu stanu. I bit će nešto pozitivno o njoj- premijerka pustila u stan novinare i fotografa da građani vide kako nema zlatnih pipa i skupocjenih slika poput njenih kolega koje je potjerala u Remetinec.

- Pozdrav Mladene, čuj, premijerka je na presici u HDZ-u pozvala novinare u svoj stan. Možeš li vidjeti s njom kad bi se to moglo izvesti- upitali smo telefonom Mladena Pavića, glasnogovornika Vlade jer ipak, ne možeš premijerki, iako je pozvala, samo tako banuti na vrata kao Milanu Bandiću kad je pozvao građane sa Vrbana III zbog loše vode da se dođu kod njega istuširati (uzgred rečeno, Bandić je svoju riječ održao).

- Ajde, vidjet ću s njom sutra pa ti javim- bio je odgovor glasnogovornika.

Sutra se protegnulo na prekosutra, prekosutra na prekprekosutra.... I eto, petak je bio treći dan koji smo čekali s odgovorom premijerke. Jednostavno, nitko se nije udostojio ni javiti da li može ili ne može, a kamoli da se priča o nekom terminu snimanja premijerkinog stana.

Da, netko će možda reći zašto bi nas premijerka pustila u stan ili pak jesmo li bili tako naivni pa povjerovali da će održati svoju riječ?

Pa kao prvo, nitko je nije 'vukao' za jezik, sama je to rekla, iako za to nije bilo nikakve potrebe. Osim toga, s obzirom da je pred kamerama, spremna izrekla taj poziv, je li zaista očekivala da je nitko od medija neće zamoliti za termin posjete?

Iskreno govoreći, nije nas zanimao stan kao stan, nego dokaz hoće li premijerka zaista ispuniti to svoje obećanje ili ne. I kako se pokazalo, nije.

Stoga se, sasvim logički, nameće pitanje: Ako je premijerka spremna i tu tako jednostavnu i nezahtjevnu rečenicu pogaziti, treba li od nje očekivati ispunjenje nekih drugih, puno većih i ozbiljnijih obećanja?