Karamarko na tragu Goebbelsove teorije istine

Čovjek s tendencijom da postane odličan političar postao je samo dio HDZ-ove mase koji nas izjavama šokira iz dana u dan. I taman kada smo pomislili da gore ne može, nakon koalicije HDZ – Kerum, pojavi se Tomislav  Karamarko sa „svojim ljudima“ jer ne može dozvoliti da netko dovede članove komiteta!?

O ovome već vrapci na grani pričaju, a mi se bezuspješno ponavljamo – članovi komiteta su u redovima HDZ-a, a možda su se, u međuvremenu izrodili nekakvi novi članovi CK za koje mi ne znamo, ali Karamarko zna.

Nadalje, pitanje je kada je MUP postalo privatno poduzeće pa Karamarko „ostavlja svoje ljude“ kako se poduzeće ne bi upropastilo i „velikom gazdi“ ostalo odano i podložno kada on to zatreba.

Treće, ovom izjavom Karamarko daje naslutiti kako priznaje gubitak izbora, a kampanja još nije niti počela, pa ne znam zašto misli kako nova garnitura, ukoliko i dođe nova, neće mijenjati zatečeno stanje te će dopustiti Karamarku da preko saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost kontrolira njihov rad.

Opasnim se terminima, ali i potezima, koristi Karamarko samo dvadeset pet dana prije izbora i time si zabija ozbiljne autogolove i ruši ugled i autoritet.

Nedavno mu je ugledni časopis „Economist“ predvidio preuzimanje HDZ-a nakon izbora pa bih voljela vidjeti što bi napisali nakon ove izjave. Karamarko je uživao izuzetnu moć kao ravnatelj POA-e a potom SOA-e. Čini se kako je u Karamarkovom slučaju „nomen est omen“ odigralo veliku ulogu pa ga je zvučno ime predodredilo za uspjeh.

Čovjek koji nije puno govorio, a činilo se da je puno radio, uvijek je bio predmet interesa novinara baš zbog šturih izjava i izbjegavanja novinara. Karamarka je obilježilo epitet „i kad šuti govori“, a mističnost oko funkcije izazivalo je interes javnosti i novinara. Današnja izjava „komitetski ljudi“, osim što je zastrašujuća iz usta ministra unutarnjih poslova ona je i šokantna zbog retorike kakva do sada nije bila viđena u njegovoj režiji.

No, s obzirom na tijek karijere Karamarko očito ništa nije naučio iz svojega života, pa je tako izvukao deblji kraj u MUP-u, potom u UNS-u kada se prvi puta razišao s Mesićem, u SOA-i je također ostavio „svoje ljude“ koji su se prodali i prvom prilikom mu okrenuli leđa, a danas svjedočimo sličnom scenariju.

Karamarko je poznat kao loš kadrovik, ali i osoba koja  je „svojim ljudima“ spremna oprostiti i progledati kroz prste pa je tako strukturi ljudi unutar SOA-e opraštao i psihofizičke poremećaje, kršenja pravila i propisa čak i pomanjkanje stručne spreme, pod izlikom kako ljudi zaslužuju „drugu priliku“.

Slično je i s MUP-om, iz SOA-e je povukao „svoje ljude“ kojima je progledavao kroz prste ili se naprosto nije htio suočiti sa činjenicama da to baš i nije sukladno zakonu i demokracijom. Osim što se okružio prijateljima iz SOA-e okružio se i pjevačicom kojoj je, bez provedenog natječaja, povjerio obuku glasnogovornika te bivšom voditeljicom, koja je unatoč stanovitim problemima, nekako zadovoljila kriterije.

Lobirao je i borio se za Vladimira Fabera i Miljenka Radnića koji zasigurno samo čekaju da ode kako bi sa „svojima“ nastavili raditi. Poznato nam je kako s Oliverom Grbićem, od samoga početka nije u korektnim odnosima, a danas provodi natječaj za ravnatelja policije koji treba biti „njegov čovjek“

Iako je, u javnosti ostavljao dojam neutralnog, neovisnog i nepristranog ovaj puta Karamarko, možda na kraju vladavine HDZ-a, pokazuje vrlo opasno lice gdje se predstavlja kao gazda u nečemu što je državno. Teško je danas prihvatiti činjenicu kako je ministar samo prolazna politička funkcija pa kako je došao tako će i otići. Iako je smatrao kako će ulaskom u HDZ profitirati, Karamarko je postao samo usputni član kojemu je Kosor jasno poručila kako se, kao i svi, mora dokazati u stranci.

Kosor je definitivno osoba koja takve lekcije treba dijeliti, ali Karamarku je time jasno rekla gdje mu je mjesto. Osim što su ga mnogi gledali kao ozbiljnu osobu, nesklonu samopromociji i hvalisanju, Karamarko, pred kraj svoga mandata, pokazuje iracionalnost i „zbrku u glavi“.

Od osobe koja suvereno i stručno vlada sigurnosnom tematikom, Karamarko je postao stranački poslušnik bačen u zapećak. Iako mnogi predviđaju kako će se Karamarko oporaviti i povratiti na političku scenu ovakvim retro izjavama, upitnim za europske krugove, kojima nas je mjesecima zabavljala Kosor, Karamarko sada nastavlja solo dionicu.

Ozbiljna predviđanja davala su mu šansu da će retro retorikom pridobiti izvorne HDZ-ovce no, nedavnim uhićenjem Boljkovca dovodi u pitanje ovu ciljnu skupinu jer su skupa s „osumnjičenikom“ stvarali ovu državu koja je, čini se, stvorena na zločinu.

Nadalje, brojni su analitičari predviđali kako će Vlada „Kukuriku koalicije“ biti prva vlada koja će ići na prijevremene izbore te kako će, potom, Karamako preuzeti Vladu s reformiranim HDZ-om.

Ovo su sve proročanstva i predviđanja, a obzirom na turbulenciju na političkim pozornicama i EU i regije teško je reći kakav scenarij možemo projicirati. Ono što je sigurno je kako Karamarko neće daleko dogurati ponovnim regrutiranjem „ustaša i partizana“ jer danas se vode virtualni ratovi na internetu i ljudi nemaju pojma o čemu Karamarko priča.

Članovi komiteta davno su preobukli košulje i danas se pozivaju na domoljublje, kršćanstvo i hrvatstvo, a ako je osnovan nekakav novi CK zasigurno bismo već znali jer danas vijesti twitterom i facebookom kolaju nevjerojatnom brzinom.

Ne znam zna li Karamarko kako je, danas najjača europska zemlja Njemačka, imala stanovitih problema za hladnoga rata te po ujedinjenju dvaije Njemačke. Kako su u zemlji proveli lustraciju, davno su riješili duhove prošlosti te kako se stranka, koja se sprema uzeti parlament, zove slično kao i jedna naša SPD pa mi je nejasno zašto se žuriti u EU kada očito i tamo djeluje komitet.

Umjesto da smo od jednog ozbiljnog političara, a k tome ministra unutarnjih poslova, čuli kako je Hrvatska u dvadeset godina iznjedrila mlade, sposobne i školovane ljude koji su zaslužili priliku voditi MUP jer su se pokazali kao stručni kadrovi, mi slušamo o „njegovim ljudima“ i „komitetu“ a borimo se protiv „podobnih“.

I da je ovo ozbiljna država Karamarko bi podnio ostavku i odustao od kandidature za parlament no on će nas i dalje uvjeravati kako nije i nema namjeru kontrolirati represivni aparat, a poznata je ona stara da nekoliko puta izgovorena neistina postaje istina pa možda netko u nju i povjeruje.