Kćer mi nije ubio rak, već Ministarstvo zdravstva

Kada mu je kćeri od raka pozlilo u Njemačkoj, Stjepan Bogadi počinio je najveću grešku ne pazeći na birokraciju. Kćer je ubrzo umrla.

Pregolema je bol koja pritišće Stjepana Bogadija. Prije osam mu je mjeseci umrla kći Natalija, a on se još uvijek nije uspio izboriti za njenu pravdu. Naime, tridesetogodišnja blagajnica u Bauhausu dvije je godine u Hrvatskoj neuspješno liječena od raka maternice. Nakon prve operacije u Kliničkoj bolnici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, u kolovozu 2006., zračenja i kemoterapije, rak je metastazirao, pa je 26. srpnja 2008. Natalija umrla. Obitelj Bogadi je zbog svega što je njihova kćerka prošla u zdravstvenom sustavu tijekom 16 mjeseci liječenja, tužio direkciju HZZO-a i Ministarstvo zdravstva, a pripremaju i tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu jer smatraju da je njihovoj kćeri uskraćeno Ustavom zagarantirano pravo na život i najbolje moguće liječenje.

Grob Natalije Bogadi Photo Stjepan Bogadi

- Najvećim razlogom smrti naše kćeri smatramo to što su nas liječnici u Petrovoj gotovo dvije godine, od dijagnoze u lipnju 2006., držali u lažnoj nadi govoreći nam kod svakog Natalijinog pregleda da se ne brinemo jer je sve u najboljem redu i neka dođe na kontrolu nakon oporavka. Međutim, oporavka nije bilo. Ona je imala konstantne bolove, a liječnici su ih posve zanemarivali, sve dok nismo sami otišli u Graz na PET CT gdje je utvrđena metastaza – pokazuje nam Stjepan Bogadi tužbu upućenu Upravnom sudu RH u kojoj piše:

''Smatramo da nam je uskraćeno Ustavno pravo da znamo pravu istinu o stanju našeg djeteta, a time i prilika da joj pokušamo na sve načine pomoći. Za sve postupke u Petrovoj bolnici nakon prve operacije krivac je naše zdravstvo, kao i za smrt naše kćeri, jer ministar sa svojim suradnicima izravno prijeti ostavkama ravnateljima bolnica prijeđu li limit proračuna bolnice. Zato putem ovog suda tražimo novčanu naknadu od Ministarstva zdravstva za smrt naše kćeri, za njene strašne bolove koje je podnosila 16 mjeseci, a mi, cijela obitelj, patili smo zajedno s njom sve do njezine zadnje sekunde života, iako nam je to najmanja utjeha. Svoja i njezina ustavna prava potražit ćemo u Strasbourgu na Sudu za ljudska prava potvrdite li rješenje HZZO-a. Srdačno vas pozdravljamo i vjerujemo u pravdu'', završava tužba koju su Danica i Stjepan Bogadi sami pisali, budući da nemaju novca za odvjetnika, a kako posjeduju vlastitu kuću u Sesvetama nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć. Od svojih 57 godina života Stjepan je posljednjih sedam nezaposlen bravar bez prava na naknadu, a njegova je 55-godišnja supruga već šest godina nezaposlena, te prima naknadu od 1200 kuna. Uz dječji doplatak za sina, zagrebačkog maturanta, obitelji su to jedini prihodi.

Krivo skretanje

Rješenje HZZO-a s kojim se ne mogu pomiriti odnosi se na troškove liječenja pokojne Natalije u privatnoj bolnici u Njemačkoj, u kojoj je primljena kao hitan slučaj jer joj je pozlilo na putu. Obitelj je s Natalijom 10. lipnja krenula prema Muenchenu gdje joj živi tetka. No, kako joj je pozlilo, skrenuli su s autoputa na prvom izlazu, te zatražili hitnu pomoć u prvoj bolnici. Bila je to klinika St. Georg u Bad Aiblingu, specijalizirana za internu medicinu, gdje su odmah učinjene pretrage i gdje je utvrđeno da je u životnoj opasnosti, te da nije moguć premještaj u bolnicu bližu domovini. U izvješću bolnice koje je Bogadi dao prevesti stoji da je kod Natalije došlo do ''sloma krvotoka i besvjesnosti'', te da su joj tijekom sljedeća dva tjedna uspjeli stabilizirati stanje kako bi mogla kući.

- Kad je primljena u bolnicu ja sam sjeo na vlak i došao u Zagreb sam. Već 13. lipnja otišao sam u područni ured HZZO-a u Klovićevu i pitao što mi je činiti. Rečeno mi je da se vratim u Njemačku i odem na Krankenkassu da mi izdaju i ispune obrazac HR/D-107 i HR/D-113, te da im to sve zajedno s medicinskom dokumentacijom pošaljem na faks. Kad sam došao na Krankenkassu u Bad Aiblingu, rečeno mi je da te obrasce ne mogu dobiti jer je to privatna klinika, za što do tada nisam znao, a stanje kćeri je bilo takvo da nije bio moguć premještaj u drugu ustanovu. Dakle, nisam ništa više mogao učiniti, nego sam opet sjeo na vlak i otišao u Zagreb, a tamo su mi 20. lipnja rekli da mi oni ne mogu pomoći. Nije mi preostalo ništa drugo nego hitno posuditi novac budući da su mi u njemačkoj klinici rekli da nema otpuštanja pacijenta iz bolnice dok se račun ne podmiri – ispričao nam je Bogadi.

Velika slova ne pomažu

Po povratku u Zagreb obitelj je podnijela HZZO-u zahtjev za liječenje u inozemstvu, a Stjepan je na njemu golemim i podebljanim slovima napisao ''Hitno!'', misleći da će mu kćerka biti upućena na liječenje u njemačku kliniku Bad Trisl u Oberaudorf metodom hipertermije kakvo se ne radi u Hrvatskoj, a koje su mu preporučili u St. Georgu. Podnijeli su i molbu za povrat novca kojim su platili liječenje u St. Georgu.

Prvi je odgovor od HZZO-a na molbu da se Natalija liječi hipotermijom u Njemačkoj obitelj dobila tek 12. rujna. Postupak se obustavlja ''zbog smrti osigurane osobe'': ''Iz podataka spisa je razvidno da je Natalija Bogadi, nažalost, preminula tijekom upravnog postupka, dana 26. srpnja 2008. Odredbom članka 54. stavak 2. Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku utvrđeno je da ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari koja je predmet postupka. Ako se prema prirodi stvari postupak ne može nastaviti, organ će obustaviti postupak zaključkom.'' Na taj se zaključak Bogadi žalio, a HZZO je 12. prosinca riješio da žalba nije osnovana jer je ''upućivanje osigurane osobe na liječenje u inozemstvo osobno pravo koje se ne može prenositi na druge osobe''. 

Očeve greške

Natalija Bogadi Photo Stjepan Bogadi

- U HZZO-u postoji toliko pravilnika koji koriste samo HZZO-u tako da obični ljudi ili pacijenti jednostavno ne mogu znati što im je potrebno kad se nađu u takvoj ili sličnoj situaciji, a pravi savjet nemamo gdje dobiti. Svakodnevno smo putem medija svjedoci što se sve, nažalost, događa jadnim pacijentima jer im zdravstvo odbija pružiti adekvatno liječenje tako da se moraju boriti svim snagama kako bi dobili kakvu-takvu terapiju koja odgovara bolesti, mjesecima pa čak i godinama ako ih bolest prije ne ubije ili potpuno uništi. Mi smo, nažalost, imali takvu situaciju s našom pokojnom kćeri – zaključuje Bogadi svoju tužnu priču, na koju hrvatsko zdravstvo ima pravni, ali ne i pravedni odgovor.

Naime, otac je tražeći pomoć prekršio pravila sustava jer nije na put s kćeri ponio obrazac D/HR 111 i nije prije ulaska u bolnicu St. Georg s kolabirajućom, teško bolesnom kćeri provjerio imaju li ugovor s njemačkim državnim zdravstvenim osiguranjem. Nije znao niti za praksu privatnih bolnica da ne puštaju pacijenta dok ne plati račun, a nije znao niti kako izliječiti kćer od raka maternice, nije znao odabrati dijagnostiku niti terapiju. Mislio je naš naivan nezaposleni bravar da postoji sustav koji će to sve napraviti za pacijenta. Greška.