Kolika je realna opasnost od mina u Hrvatskoj?

Nakon nedavne nesreće uzrokovane minom, opet se u Hratskoj postavlja pitanje protuminske sigurnosti kako za pirotehničare, tako i za civile.

Cijela Hrvatska opet je osjetila 'minsku paniku' nakon vijesti o stradavanju pirotehničara u blizini Zadra. Kolika površina naše zemlje se još nalazi i kakvi djelatnici rade na čišćenju iste od smrtonosnih naprava? Kakve rezultate postižu i koliko posla još imaju?

U razgovoru s Miljenkom Vahtarićem, pomoćnikom ravnatelja Hrvatskog centra za razminiranje, rasvjetljene su brojne polemike o zaštiti samih djelatnika, njihovoj spremi, opremi kojom se služe te konkretnim podacima o tome o kolikoj je površini riječ.

- Kad je riječ o zaštiti, pravila su propisana zakonom o humanom razminiranju. Naime, mora stajati sanitetsko vozilo udaljeno toliko da u najkraćem vremenskom roku pomogne unesrećenom – započeo je Vahtarić.

Naime, to vozilo mora biti blizu osobe koja je na terenu, ali i blizu bolnice, pa se prijepočetka radova kontaktira najbliži Dom zdravlja, kako bi sve bilo unaprijed dogovoreno, u slučaju da na terenu išta pođe po zlu. Naravno, velika pozornost se posvećuje i odjeći djelatnika.

- Svi imaju zaštitnu odjeću, odnosno kacigu s vizirom i prsluk – napominje Miljenko Vahtarić.

Kako je bitna odjeća, tako je i bitna i oprema piroteičara. Stoga se  sve mora prije izlaska na teren provjeriti, kako napominje Vahtarić, i ''metal detektor, strojevi, alat i psi''. Ništa se ne prepušta slučaju, pa tako ni sasvim nova oprema, 'ispod čekića'. Radno vrijeme je također bitan faktor  zaštiti djelatnika.

Pad koncentracije i beneficiran staž

- Određeni su i maksimani učinci koliko pirotehničar može dnevno odraditi, a procijenjeni su i strojevi i psi – naglašava pomoćnik ravnatelja HCR-a.

Sve podatke bitne za uspješno obavljanje posla ima pirotehnički nadzornik na terenu. Nadalje, ti nadzornici ne kontorliraju samo način rada, već i koristi li se certificirana oprema.

- Pirotehničar može raditi maksimalno pet sati dnevno u što je uključeno i pola sata odmora, jer koncentracija pada – pojasnio je Vahtarić te dodao kako pirotehničari imaju beneficiran staž te na godinu dana dobivaju još šest mjeseci, dakle sveukupno 18 mjeseci.

No, razminiranje je prilično skupo te se ipak mora postaviti i pitanje ima li dovoljno sredstava te jesu li 'financijski zbrinuti' svi aspekti tog opasnog posla. Pomoćnik ravnatelja HCR-a kaže kako je njihova strategija u rujnu prihvaćena u Saboru te kako je dogovoren novi nacionalni program 2009. do 2019. godine vrijedan četiri milijarde kuna.

Ukratko, razminiravanje treba do tad biti gotovo. Nadalje, Vahtarić je naglasio i kako su sredstva u 2009. godini bila dovoljna za kapacitet u RH te kako je ta godina bila najuspješnija. No, u 2010 su sredstav pala, čemu je itekako 'pogodovala' i globalna financijska kriza.

- HCR će se pripremiti da se u 2011. godini više prostora vrati korisnicima – najavio je pomoćnik ravnatelja HCR-a.

'Što se bližimo kraju, interes donatora bit će manji'

Hrvatski centar za razminiravanje, odnosno njegova jelatnost financira se najviše iz državnog proračuna (56 posto), javnih poduzeća i investitora poput HAC-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda (19 posto), domaćih i stranih investitora poput Vlade SAD-a, Njemačke, Japana i Europske komisije (17 posto) te zajmovima Svjetske banke (osam posto).

Stroj za razminiravanje.

- Što se bližimo kraju, interes donatora bit će manji – upozorio je Vahtarić.

Naglasio je i kako se, globalno gledajući, za potrebe razminiranja sredstva crpe najviše iz državnih proračuna Hrvatske, Kuvajta i Jordana.

U Hrvatskoj je ostalo još 888 kilometara kvadratnih nerazminirane površine, od čega su gotovo 60 posto šumska područja te se proteže kroz 12 županija i 104 grada i općine.

- Od toga je samo deset posto sigurno minirano, ostalo je samo sumnjivo te se provjerava – kazao je Miljenko Vahtarić i dodao kako se kroz 11 godina rada istražio i definirao prostor te kako on sam smatra da je u potpunosti definiran.

Inače, UN  je svoju procjenu bazirao na 13 tisuća kilometara kvadrtanih, no hrvatski su pirotehničari taj prostor reducirali istraživanjem. Nadalje, za sve one koje to zanima, 2009. godine je pušten i minsko-informativni sustav u kojem se na Internetu može vidjeti kakva je situacija u svakom trenutku.

- Svaka tabla koja upozorava na mine, ucrtana je na karte koje su podijeljene policiji, vatrogascima i slično... Riječ je o 16027 velikih oznaka i tisućama malih – podsjetio je Vahtarić.

Obuka traje šest tjedana

Ipak, do nesreća ipak dođe. Iako su rijetke, na njih nitko ne ostaje ravnodušan.Miljenko Vahtarić napominje kako je najčešće riječ o početku ili kraju radnog vremena kad dođe do pada koncentracije.

- Ima dosta faktora koji utječu na to, no srećom nema puno stradavanja pirotehničara i civila – objasnio je.

Obuka pirotehničara traje šest tjedana i riječ je o, kako Vahtarić kaže, najkvalitetnijoj obuci te osobe prolaze i psihički i fizički test.

No, straha za civile i ne bi trebalo biti. Sve je pažljivo označeno, a čak neke od tih oznaka stoje i predostrožnosti radi jer ''ako je netko čuo eksploziju ili je u nekoj šumi bilo vojne aktivnosti, odmah se obilježava''.

- Možda smo prezahtjevni, ali želimo biti sigurni – naglasio je Vahtarić te dodao kako tvrtke ulažu 30 milijuna eura u razvoj i provjeru strojeva te edukaciju djelatnika.

Kad se govori o razminiranju, mora se spomenuti i AKD Mungos. O čemu je riječ?

Mungosi u borbi protiv mina

AKD Mungos počeo je rad s 80 djelatnika, no trenutačno zapošljava 260 djelatnika, od čega su 183 djelatnika pirotehničari, 20 zdravstvenog osoblja (liječnici, medicinski tehničari i vozači sanitetskih vozila), 57 djelatnika kao tehničko osoblje i logistika. Također, riječ je i o opremljenim skupinama pirotehničara ronilaca, alpinista te skupinama vodiča pasa s 20 pasa za pretraživanje terena.

U samom AKD Mungosu napominju kako su njihova najvrednija imovina ''visokostručni kadrovi, s višegodišnjim stvarnim i svakodnevnim iskustvom na razminiranju i uklanjanju neeksplodiranih ubojnih sredstava od samih početaka Domovinskog rata do danas''.

Ulaganje u znanje i osposobljavanje djelatnika obavlja se skoro svakodnevno.

To omogućava kvalitetno obavljanje "svakodnevnih" poslova humanitarnog razminiravanja, a stručni inženjerski kadar sudjeluje u izobrazbi pirotehničara na državnom i međunarodnom nivou.

Sveukupno je tako u šest godina obavljeno 510 projekata te je razminirano čak 46.316,461 metara kvadratnih.

Pronađeno je, dezaktivirano ili uništeno preko 9 135 različitih tipova protu-pješačkih i protuoklopnih mina, te više od 36 740 različitih tipova neeksplodiranih ubojnih sredstava. 

Iako je samo deset posto nerazminiranog područja sigurno 'pod minama', a ostatak samo sumnjiv, činjenica je kako je riječ o 888 kilometara kvadratnih koji će jednog dana biti iskoristiva i vrijedna površina. Jedino je pitanje hoće li sve vlasti do tada, pa i tadašnja, znati prepoznati što su im pirotehničari 'uručili na pladnju' te kvalitetno time raspolagati.