Koliko je knjiga Misli srpski stvorila Matvejevića

Nije li knjiga kupljena u Beogradu natjerala Matvejevića da uvjek u isti koš stavlja Hrvatsku i Srbiju, pa tako i u listu Il Piccolo.

Ni poznatiji sveučilišni profesori i pisci ne dobiju u Italiji u istom listu veći prostor za razgovor i prikaz knjige od Predraga Matvejevića. Očito je hrvatski književnik veoma cijenjen u tršćanskom listu Il Piccolo koji nikad nije bio naklonjen bivšoj Jugoslaviji, a ni Hrvatskoj, ali zato često i naveliko hvali uvaženog Matvejevića, u rujnu čak dvaput.

Portal Javno.com nedavno je objavio kritički osvrt na intervju koji je Matvejević dao spomenutom listu. U povodu izlaska njegove nove knjige ''Confini e frontiere. Fantasmi che non abbiamo saputo seppellire'' (Prognanstva i granice. Sablast koju nismo znali pokopati) koju je preveo i  predgovor napisao novinar, publicist i književnik Giacomo Scotti, koji djeluje i živi na relaciji Rijeka - Trst, a izdao tršćanski Asterios Editore, u utorak je u navedenom listu objavljen opširan tekst koji hvali pisca i djelo. Stoga je novinar, kritičar i urednik lista Alessandro Mezzena Lona na naslovnici objavio sliku pisca i najavu s uvodnikom ''Prognanstva i granice, Matvejević između sablasti u bivšoj Jugoslaviji'', u kojem, između ostalog, piše:

''Da se bivša Jugoslavija nije strovalila u ponor užasa u etničkom čišćenju bilo bi smiješno. Jer, Predrag Matvejević u svojoj novoj knjizi sintetizira na više od jedne i pol stranice groteskno. Vjerujem da je naoružao ruku srpskom nacionalizmu, i hrvatskom.''

Zatim je novinar na istoj naslovnici objavio kako je pisac bio u jednoj knjižari u Beogradu koja se u Titovo doba zvala ''Komunist'' i da je tamo pronašao priručnik ''Misli srpski'', pjesnika  Milovana Vitezovića koji je Slobodanu Miloševiću posudio još neke riječi o narodu.

Kritičar je spomenuo još neka poznata imena kao što su pjesnik Milovan Danojlić (koji je Titu za rođendan poželio da živi sretno i dugo, a Miloševiću vikao ''Slobo-Slobodo''), pisac Milorad Pavić i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.  

Matvejević, pisac brojnih knjiga (''Otvorena pisma'', ''Istočni epistolar'', ''Mediteranski brevijar'', ''Druga Venecija'' i dr.) i vlasnik hrvatske, bosanske i talijanske putovnice, stekao je popriličnu popularnost na području republika bivše Jugoslavije, ali to ne znači da svakom prilikom koja mu se pruži treba svojim dugim jezikom, poput bajunete, ''zabosti'' u Hrvatsku. Tako je i ovom prigodom njegovo kazivanje u slobodnom prijevodu zabilježio novinar:                                                                                                                       

''Dakle, nemojte se zavaravati da su mučenička smrt u Sarajevu, masakr u Mostaru, smišljeno rušenje Bosne i neriješen čvor na Kosovu zauvijek pobjegle sablasti etničke mržnje, osvete, snovi o stvaranju velike Srbije i velike Hrvatske (Grande Serbia e Grande Croazia) - prolazeći po truplu koje živi pokraj tebe.''

Ovo nije prvi put da sveučilišni profesor i pisac bezobrazno i neargumentirano u isti koš trpa Srbiju i Hrvatsku, a svakom je laiku na prostorima bivše Jugoslavije i šire dobro znano da je plan o ''velikoj Srbiji'' stvoren u SAN-u u Beogradu, početkom devedesetih privremenim napadom na Sloveniju, a potom oružanim napadom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nije mi naum negirati da u nekim hrvatskim glavama nije bilo mozganja o ''velikoj Hrvatskoj'', no Hrvatska nije opalila ni jedan metak u Srbiji!

Stoga bi se za sveučilišnog profesora i pisca Predraga Matvejevića moglo kazati da ponekad u svojim izjavama srlja jer ''misli srpski''.

Talijanski je novinar posebno istaknuo Matvejevićev opis (suo ritrato) Franje Tuđmana, koji se u mladosti borio protiv ''mrskih ustaških krvnika'' koje je nazvao ''gnusnim privrženicima Hitlera'', a te iste, kada je postao predsjednik Republike Hrvatske, zvao je ''pravi hrvatski domoljubi''.                                                                                                                                          

Na posebnom mjestu ispod napisa o piscu i novoj knjizi, pod naslovom ''Kao dječak u Mostaru sam otkrio Talijane'', objavljen je ulomak iz knjige. To je sjećanje 8-godišnjeg dječaka Predraga Matvejevića kojemu, možda, ne treba zamjeriti što se na svojevrstan način odužio Talijanima za sve dobro što su učinili za njega kad je ''prognan'' iz Hrvatske i dok je radio i živio u Italiji. Možda bi sveučilišni profesor i pisac koji se povremeno lati pera i piše o zločinima koje su talijanski vojnici, osobito fašistički zločinci, počinili u Drugom svjetskom ratu na teritoriju bivše države, pogotovo u Hrvatskoj i njegovoj rodnoj Hercegovini, trebao pronaći o tome članke koje su neki talijanski i hrvatski novinari objavili, a o čemu je govorio i američki povjesničar talijanskog podrijetla Michael Palumbo. On je, za razliku od Matvejevića, objavio da su talijanki fašisti mučki ubijali Hrvate u Hercegovini. Stoga je njegovo sjećanje iz djetinjstva na talijanske vojnike suvišno u knjizi.