Kopija izbora 2007.: HDZ prijeti 'crvenima', SDP novim porezima

Predsjednik države Ivo Josipović i šef HSS-a Josip Friščić dobili su zadovoljštinu. Kao umjerenjaci, ali svaki na svoju stranu, i jedan i drugi zagovarali su nešto poput ovog što je HDZ u ponedjeljak na jedvite jade iznjedrio: da se nakon lipnja, kad bude sasvim jasna sudbina završetka pregovora s EU, više ne odugovlači s datumom idućih parlamentarnih izbora.

Vladajuća stranka međutim nikako ne želi prevaliti preko jezika bilo kakav konkretniji datum,  bojeći se valjda da bi time sama sebi skratila rok trajanja. No taj je strah vladajućih prilično iracionalan. Oni naime ne razumiju da je njihova kredibilnost u očima građana već sad potpuno iscrpljena. Niti to smatraju važnim.  Oni naprotiv vjeruju, da sada kad su svi grijesi locirani u osobi bivšeg šefa stranke Sanadera, postoje uvjeti za još jednu izbornu pobjedu. Osim Sanadera, grijehe će oprati još dvije osobe, bivši potpredsjednik Polančec i ministar obrane Rončević. Dakle dvojac, totalno periferan za funkcioniranje HDZ-ova vrha. Taj se vrh sada smatra oslobođenim bilo kakve suodgovornosti za korupciju i osiromašivanje državnih poduzeća, kakvo se pripisuje Sanaderu.

Građani, sudeći prema anketama o javnom mnijenju, kao i prema dosadašnjim ambulantnim prosvjedima, ipak smatraju da to što Sanader trenutno sjedi u zatvoru, ne može biti oprosnica za cijelu stranku. Bar u jednakoj mjeri oni cijelom stranačkom vrhu, ne samo pritvorenom Sanaderu, pripisuju odgovornost za otpuštanje radnika, za neisplatu plaća, za gašenje radnih mjesta i cijelih proizvodnih pogona, za masovno kopanje po kontejnerima i siromaštvo koje se uz bolje gospodarenje moglo izbjeći. Tako je nastao totalni raskorak između vlasti i građana koji zahtijevaju njen odlazak, što HDZ ne želi vidjeti, nego se optužujućim tonom stalno obraća oporbi, iako je ona u svemu tome zapravo prilično pasivna.

Vjerujući da sve može ići kao i prijašnjih godina, ignorirajući sve znakove promjena 'u  zraku', HDZ s jedne strane taji datum izbora, a s druge strane se ponaša kao da je kampanja već počela. Sve nekako podsjeća na 2007. godinu, iako je samo Sanader u međuvremenu ušao u Europsku uniju. Premijerka Jadranka Kosor funkcionira prema uputama mašinerije za stranački marketing. Jedan dan drži press konferenciju o novim investicijskim projektima (nipošto o razlozima građanskih prosvjeda, padu zaposlenosti i  industrijske proizvodnje). Drugi dan otvara nove pogone. Treći dan spektakularno dijeli baš tisuću, a ne recimno 936, stranačkih iskaznica. U međuvremenu poručuje 'nećemo dozvoliti da se Hrvatska zacrveni', točno onako kako je njena stranka govorila tijekom kampanje 2007. godine, plašeći pobjedom SDP-a izrazito desno orijentiranu i stariju biračku populaciju. Predizborna je propaganda u punom jeku, samo se to ne želi objaviti građanima i oporbi, kako bi što dulje mogli koristiti razglas  Vladine političke pozornice i budžet izvršne vlasti, a koji opoziciji nisu na raspolaganju.

Je li moguće da se 2007. godina ponovi i da HDZ osvoji treći mandat za redom? Ogromna je razlika u političkom raspoloženju javnosti kakvo je bilo 2007. godine i ovome sada. Uoči ovih parlamentarnih izbora sve govori da će doći do promjene vlasti, pa HDZ ne čini najbolje za sebe kad jednostavno kopira izbornu strategiju od prije četiri godine. Zanimljivo je međutim da se na indigo metodu oslanja i SDP. Dok HDZ-ovci plaše birače pobjedom 'crvenih', dok direktno prijete da će antikorupcijsku kampanju kanalizirati prema SDP-u, dotle SDP svoj izborni marketing ograničava na kompliciranu ekonomsku  strategiju, iako u Hrvatskoj više nema medija preko kojih bi se takva tema i na taj način, mogla probiti do javnosti.

I SDP pri tom kopira recept iz 2007. godine, pa ponavlja čak i tadašnje predizborne greške kao što je bila ona s najavom poreza na imovinu. HDZ je tu grešku bio dobro iskoristio, govoreći biračima da će 'crveni' ako dođu na vlast oporezivati njihove 'trseke i njivice'. SDP kao da ništa nije naučio, nego čak najavljuje da će porez na imovinu biti 'opako progresivan'. Zar su baš toliko sigurni u pobjedu da mogu ponavljati iste greške i zar se nimalo ne boje neke treće opcije, koju ulica svaki drugi dan sustavno gura prema biralištima?