Kosor i Milanović: politički brak ne, ali flert da

SDP-u se isplati podržavati vladajuće u reformama koje bi na vlasti morali sami provesti, a ni HDZ bez reformi na izborima ne bi imao šanse.

Ivana Jarnjaka, bivšeg ministra unutarnjih poslova i HDZ-ovog potpredsjednika Sabora, vidim kao onu vrstu političara kojoj se ni u trenucima najveće opuštenosti ne može dogoditi da pred novinarima lane nešto što ne bi želio idući dan vidjeti u medijima. Jarnjak je takav. Kao iskusan policajac i političar, jednostavno je preoprezan ili prelukav da bi mu se dogodio taj tip greške. Kad on, vezano uz eventualnu koaliciju HDZ-a i

Ivan Jarnjak Photo Domagoj Pavelić

SDP-a, kaže 'nikad ne reci nikad', shvaćam da tu mogućnost ostavlja jedino u nekoj teorijskoj sferi, koju ne isključuje samo zbog toga hipertrofiranog osjećaja za oprez.

Iz istog razloga, vjerojatno, on se vrlo pažljivo izražava o bivšem premijeru Sanaderu. Za razliku  od nekih njegovih kolega iz vladajuće stranke, čini mi se da Jarnjak vrlo dobro razumije kako bi mu se svako neumjereno kvalificiranje do jučer nedodirljivog šefa stranke vratilo kao bumerang. Svatko tko je šest godina iz neposredne blizine bez ikakvog distanciranja trpio sve što se Sanaderu sada stavlja na dušu, i sam snosi dio krivnje. Neumjesno je i nemoralno da se tek sada  obrušava na bivšeg šefa kad je on praktički nokautiran. Zato Jarnjak, u intervjuu Novom listu, lukavo ističe: kad meni nešto nije pasalo, ja sam to Sanaderu rekao... A u kritici dojučerašnjeg stranačkog bosa vrlo je umjeren. 

Velika koalicija, iako nerealna, uvije je interesantna medijima, pa su Jarnjakove krajnje oprezne riječi ponegdje protumačene kao da on  doista vjeruje u mogućnost saveza vladajućeg HDZ-a i opozicijskog SDP-a. Pretpostavljam da se taj motiv o velikoj koaliciji provlači kroz političke diskusije, ne samo zbog njemačkog primjera u vrijeme prvog mandata Angele Merkel, nego i zbog svojevrsnog povijesnog sjećanja na vladu nacionalnog jedinstva, koju je Tuđman u posebnim, ratnim okolnostima, ali  također zbog unutarnjepolitičkih motiva, instalirao u početkom 90-ih.

Ne bih rekla da u sadašnjim uvjetima Jarnjak imalo vjeruje u mogućnost braka između HDZ-a i SDP-a. Flert međutim, ne samo da nije isključen, već na neki način traje. Nakon Josipovićeve pobjede, Milanović višekratno poziva premijerku da se sastanu. Ona ga podsjeća da njen poziv na razgovor stoji već šest mjeseci, a da se damu ne odbija, što bi otprilike značilo – naravno da ćemo razgovarati, samo me zamoli još jednom...

Za politički flert, ali ne i za formalan politički brak,  obje strane imaju interes. SDP je nakon Josipovićeve izborne pobjede dodatno okuražen i danas sigurno s više optimizma gleda prema idućim parlamentarnim izborima nego prije dva ili tri mjeseca. Ali ta stranka ima veliko iskustvo s dolaskom na vlast, u trenutku kad treba poduzimati bolne reforme. SDP-u se isplati svesrdno podržati svaki potez sadašnje vlasti koji tu stranku lišava briga kao budućeg izbornog pobjednika. Otud, vjerojatno, i Linićeva širokogrudna podrška Vladinim mjerama za izravnu financijsku pomoć gospodarstvu.

Premijerka Jadranka Kosor dobila je jabuku. Photo Siniša Bužan

SDP-u se isplati podržati HDZ-ovu Vladu u  nizu drugih reformskih koraka – od smanjivanja broja općina, gradova i županija, do gašenja prava lažnim braniteljima. Jer, ako osvoje vlast, te će nepopularne poslove morati provesti sami, pri čemu im HDZ vjerojatno neće biti konstruktivna opozicija. Isto je i s eliminacijom korupcije iz državne administracije i javnih tvrtki. SDP-u odgovara vladajućima iskazivati potporu, ne samo iz principijelnih razloga, nego i stoga što  će danas sutra u zamijenjenim ulogama, svako sankcioniranje korupcije djelovati kao politički revanšizam. 

SDP-ova strategija je dakle razumna, iako ne i posve originalna. HNS se toga dosjetio još puno ranije. Razgovor što ga Milanović sada nudi Kosorovoj, Čačić je obavio s premijerkom još prije dva-tri mjeseca.

HDZ nema tu količinu interesa za komunikaciju sa SDP-om, ali ne može je ni odbiti. Jadranka Kosor od dolaska na premijersku dužnost jača imiđ osobe koja gradi mostove, pa teško da može doista odbiti Milanovićevu pruženu ruku. Još manji je njen izbor oko reformi. Ako ih pokrene, moguće je da će postati nepopularna, na što očito računa Milanović. No ako ih ne poduzme, izgorjeti će i prije termina za redovne izbore. Učini li ikakav vidljivi pomak u nacionalnoj ekonomiji, bar ima nekakve šanse. A sa SDP-ovom podrškom, njene će reformske odluke biti lakše primljene i u Saboru  i u široj javnosti.