Lakše je bilo ući u Europsku uniju nego što je smijeniti Milana Bandića

Manje od 50 posto upisanih birača izašlo je na referendum o pristupanju Hrvatske Europsku uniju. Nikada manje birača nije izašlo ni na jedne dosada održane nacionalne izbore. Da su se paralelno s tim referendumom održavali i referendumi o svim hrvatskih gradonačelnicima, nijedan od tih ne bi uspio. Ali je onaj o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji.

Da se nije promijenio hrvatski Ustav, ovaj referendum ne bi uspio pa da su i svi na njega izašli zaokružili ZA. Naime, prema prijašnjem slovu Ustava da bi referendum o pristupanju Hrvatske drugim državnim asocijacijama uspio za takvu opciju se trebalo izjasniti više od 50 posto svih upisanih birača.

Da se ta odredba ugradi u Hrvatski ustav, osobno je inzistirao Franjo Tuđman. Zbog te odredbe nije održan ni referendum o ulasku Hrvatske u NATO. U HDZ-u i SDP-u su bili svjesni te opasnosti i zato su mijenjali Ustav. Prvotni prijedlog je bio da će referendum morati izaći najmanje 50 posto od svih upisanih birača, ali da pobjeđuje ona opcija koja dobije više glasova. Dakle za pristup Europskoj uniji bi po tom prijedlogu bilo dovoljna i većina od samo jednog glasa, ali uz uvjet da preko 50 posto od upisanih birača na referendum pristupi. Iako bi i to bilo bitno smanjenje od uvjeta da više od 50 posto svih upisanih birača u Republici Hrvatskoj mora glasati za pristupanje, strah je ipak prevagnuo pa se odustalo od bilo kakve propisanje donje granice da bi referendum uspio.

Pokazalo se da strah nije bio bez pokrića. No, podjednako i zabrinjava i žalosti činjenica da je lakše Hrvatskoj izgubiti suverenost nego što je hrvatskim gradonačelnicima izgubiti fotelju. Primjerice, da bi referendum za smjenu Milana Bandića uspio na njega treba izaći više od 50 posto svih upisanih birača u Zagrebu. Ta restrikcija se nije dirala. Ona se ukidala samo po pitanju hrvatske suverenosti.  

I pokazuje li išta bolje od usporedbe ova dva referenduma što je hrvatskim političarima bitnije štititi?