Lijepa naša opljačkana

Zapuštenost države u pojedinim njenim funkcijama poprimila je monstruozne razmjere. Još u vrijeme bivše Vlade, njeni bi dužnosnici ponekad otvoreno priznali kako se od silnih milijardi utrošenih za subvencioniranje poljoprivrede, tek mali dio kontrolira. Glavnina novca odlila se iz državne blagajne, a da nitko nije provjerio i službeno izvijestio o tome kako je taj novac utrošen.

Kao notorna činjenica, iznosi se podatak da su poslodavci tijekom proteklih godina državi ostali dužni oko 17 milijardi kuna na ime doprinosa. Nadležne državne institucije nisu ništa efikasno poduzimale da bi se takva nedisciplina dokinula, nego se istina o neuplaćenim doprinosima razotkrivala tek kad bi poduzeće posve potonulo. Kad izostane stotinu milijuna, netko bi se u imalo urednom sustavu morao raspitati što se događa. Ali kad neubrano ostane 17 milijardi kuna, to govori o kroničnom nefunkcioniranju državnih institucija i nemaru vlasti, a sigurno i o greškama u ekonomskoj plitici.  

Istodobno dok je dopuštala  da joj novac curi kroz prste, država se enormno zaduživala i  podizala namete da bi nadoknadila manjak. Slično je i sada. Ministar financija Linić uporno ostaje pri tome da se porez na imovinu mora uvesti, ako ne ove, onda barem iduće godine. Ali ni on nema pravog odgovora na prigovor zašto uvoditi nove poreze, kad se ni postojeći ne naplaćuju. Neku večer u emisiji 'Otvoreno',  bivši HDZ-ov saborski zastupnik Goran Marić podsjeća da je država propustila naplatiti čak 9 milijardi kuna na ime koncesija za vađenje šljunka, pa u usporedi s tim podatkom doista postaje teško objašnjivo inzistiranje na novom porezu koji može donijeti, prema procjenama iz same Vlade, oko 300 milijuna godišnje. Osim, ako se svjesno ne računa na razliku u discipliniranosti između malih poreznih obveznika i onih većih, koji si mogu priuštiti neplaćanje obaveza prema državi.

Nova Vlada mora osigurati preživljavanje i u hodu ispravljati 'krive Drine', pa bi tako već od ovog mjeseca trebala biti onemogućena isplata plaća bez doprinosa. Kontrolu isplata trebale bi preuzeti banke i praktički zaustavljati plaće uz koje nisu obračunati i doprinosi. Nekoć je to radila služba društvenog knjigovodstva, ukinuta kao 'relikt socijalizma', da bi varanje države, fondova i radnika potom bilo uvedeno kao normalna tekovina kapitalizma.

Banke se opiru ulozi koju im je namijenio ministar Linić. Nije im u interesu da se zamjeraju klijentima za koje se bore na tržištu. Banke su uostalom i dosad imale zakonsku obavezu prijaviti isplate plaća bez doprinosa, pa to nisu činile. Ne bi bilo iznenađujuće, ako njihovo pristajanje na novu obavezu oko isplata plaća bude povezano s nekim uzvratnim ustupkom od Vlade.  

No Vlada u ovom slučaju nema druge nego novim pravilima uvoditi red u postojeći sustav. Šteta što se toga nije držala i u vezi javnih natječaja za izbor članova nadzornih odbora i uprava državnih tvrtki. Zbog toga što su ti natječaji često bili samo formalni i lažni, vlada ih je potpuno ukinula. Ne želimo se skrivati iza natječaja nego preuzeti odgovornost za izbor nadzornih tijela i uprava, tumačili su vladajući u saborskoj raspravi, iako su mnogi sumnjali da je pravi cilj takve zakonske izmjene samo uhljebiti 'svoje ljude'. Posljedično, već na prvom koraku popriličan skandal, jer Vlada neće moći uvjeriti javnost u to da za Nadzorni odbor Janafa nije bilo nikog prikladnijeg od osobe nepravomoćno osuđene na zatvorsku kaznu zbog preprodaje gradskog zemljišta. Naoko sitna stvar, ali i te kako bitna za vjerodostojnost vlasti.