Ljubo, pazi mina!

Ljubo Jurčić ne može ostvariti velik rezultat na izborima. Ipak predstavlja opasnost. Svaki postotak koji dobije njegova Hrvatska ekonomska inicijativa, pojačana s par malih stranaka, bit će otet Kukuriku koaliciji. Neće za Ljubu Jurčića glasovati hadezeovci, neće ni pravaši, pa ni liberali, još manje seljaci. Ali, kao bivši suradnik Ivice Račana i SDP-ov kandidat za premijera može biti simpatičan biračima lijevo od centra koji nekako nemaju povjerenja u sposobnost Zorana Milanovića da izvuče Hrvatsku iz gospodarske krize. I zato ne treba čuditi što je upravo početak izborne kampanje uzet kao pravi trenutak za moralno razmontiranje ljudi s kojima je Jurčić ušao u izbornu kombinaciju.

Onaj tko je odlučio upravo na početku kampanje pustiti u javnost podatak da je Lazar Grujić, prvi čovjek Bloka umirovljenici zajedno, koji na izbore izlazi s moralno i profesionalno neokaljanim Jurčićem, na sumnjiv način stekao invalidski status i mirovinu, mogao je to učiniti i ranije. Međutim, preuranjeno istrčavanje ne bi mu donijelo željeni efekt. Da je ta kompromitirajuća informacija objavljenaprije predaje izbornih lista, naprimjer, Grujić je mogao biti skinut s liste i stvar bi zamrla na samom početku. Jurčić bi imao priliku riješiti problem. Skandala ne bi ni bilo. U političkom smislu to ne bi bio metak nego ćorak. Ovako, međutim, Jurčić tu priču mora vući do samoga kraja, mora posrtati pod njezinim teretom sve do izbora i razmišljati pritom koliko će glasova izgubiti zbog te neočekivane afere. Promijeniti ne može više ništa. Ni slovo na listi.  
Bilo je samo pitanje trenutka tko će prvi natrčati na minu. Jer, izborna kampanja nije samo predstavljanje programa. Zapravo, kad se bolje pogleda, najmanje je to. Koga zanimaju stvari poput porezne politike, gospodarskih mjera, strategije razvoja turizma ili poljoprivrede...? Puno su zanimljivija podmetanja, razotkrivanja, tračevi...

Izborna kampanja je u znatnoj većoj mjeri specijalni rat kojemu je cilj baciti sumnju na poštenje, iskrenost i vjerodostojnost protivnika.Ljubo Jurčić se ni kriv ni dužan našao u središtu specijalnog rata samo zato što je svojim izbornim nastupom ugrozio pozicije Kukuriku koalicije. Kukuriku koalicija, ako je vjerovati anketama, može ostvariti veličanstvenu pobjedu koja će joj omogućiti da samostalno vlada Hrvatskom ili može dobiti relativnu parlamentarnu većinu koja će biti krhka ako ne nađe dodatne partnere koji će je podupirati u Saboru. Mala lista poput Jurčićeve ne može izazvati potres, ali može biti jezičac na vagi koji će odlučiti hoće li pobjeda Kukuriku koalicije biti veličanstvena ili relativno skromna. Kad se pogleda, dakle, kome najviše odgovara objavljivanje informacije o sumnjivim rabotama Jurčićeva koalicijskog partnera lako je naslutiti da je režiser te afere skriven negdje unutar Kukuriku koalicije. To, naravno, ne znači da je priča o Grujićevoj mirovini trebala ostati skrivena od javnosti.

Naprotiv, potrebno ju je znati i istražiti. No, postavlja se pitanje kako to da je taj nepoznat netko, tko je raspolagao informacijom o počinjenom kaznenom djelu, tajio svoju spoznaju sve do izbora. Da se Grujić nije kandidirao i da nije ušao u kombinaciju baš s Jurčićem, koji može oteti koje zastupničko mjesto Kukuriku koaliciji, bi li taj nepoznati netko i dalje šutio? Bi li i dalje gledao kako Grujić uživa plodove navodnih nezakonitih makinacija kojima se dočepao nečega što mu ne pripada, umjesto da o svemu obavijesti Državno odvjetništvo i inicira istragu? Bi li zatvarao oči pred kršenjem zakona, s izlikom da se neće petljati u tuđe poslove,samo zato što mu glavni akter ne predstavlja opasnost?

Vrlo je vjerojatno da se o Grujićevim navodnim poslovima ne bi znalo ništa da se nije odlučio kandidirati na izborima i to kao izravni protivnik i kritičar Kukuriku koalicije, u kojoj je jedna od partnera Hrvatska stranka umirovljenika, kojoj je nekad i sam pripadao. Jurčić će možda zbog skandala s Grujićem proći lošije nego što se nada, ali onaj tko je tu informaciju tko zna od kada znao i o tome šutio sve do trenutka kad od njezina objavljivanja može imati koristi u moralnom je smislu jadan isto toliko koliko i onaj koga je optužio za nedjelo. Ni jedan ni drugi ne znaju što znače čast i poštenje.