M. Rajčić: Ne postoje topnički dnevnici iz Oluje

Ni tematski, ni strukturno, a ni sadržajno takvi dokumenti koje tužitelji nazivaju 'topničkim dnevnicima' ne postoje, tvrdi Rajčić.

Marko Rajčić, načelnik topništva Zapovjednoga područja Split u vrijeme ''Oluje'', a sada umirovljeni stožerni brigadir, trebao je biti svjedok obrane Ante Gotovine, ali je 'završio' kao svjedok tužiteljstva.

Razlog njegovog pozivanja u Haag u korist tužiteljstva bilo je da posvjedoči da je Gotovina gađanjem civilnih ciljeva proveo etničko čišćenje krajinskih Srba, no on je svjedočio suprotno.

'Topnički dnevnici ne postoje'

Naime, u intervjuu za Večernji list Marko Rajčić je rekao da ne postoje topnički dnevnici na kojima inzistira Tribunal, nego da postoje planovi uporabe topništva u napadnim i obrambenim operacijama, koji sadrže zemljovide i tablice ciljeva, sve o postrojbama i zapovijedima o gađanju.

- Ni tematski, ni strukturno, a ni sadržajno takvi dokumenti koje tužitelji nazivaju 'topničkim dnevnicima' ne postoje - izjavio je Marko Rajčić, umirovljeni stožerni brigadir.

Marko Rajčić imao je pristup svim dokumentima iz ''Oluje'' jer ga je hrvatska Vlada 2008. godine angažirala da napravi izvješće o uporabi topništva u toj vojnoj akciji. Kaže kako ti dokumenti ne mogu dokazivati da je bilo neselektivnog ili prekomjernog gađanja civilnih ciljeva.

- Dokumenti koje sam analizirao nisu opterećenje generalima. Gađani su isključivo visokoisplativi vojni ciljevi. Strogo rangirani kao strateški, operativni i taktički. Strategijski su bili – Glavni štab vojske RSK, centar veza (PTT), repetitor na Promini. Operativni ciljevi bili su Zapovjedništvo 7. korpusa vojske RSK u vojarni 'Slavko Rodić', zapovjedništvo lakog protuzrakoplovnog puka, mješoviti topničko-raketni puk u vojarni Senjak, rezidencija i stan Milana Martića - izjavio je Marko Rajčić.

Granatiranje stana Milana Martića

Milan Martić

Prema Rajčićevom mišljenju, stan Milana Martića bio je cilj bez konkurencije jer je, kako kaže, ''vojno logično da je protivnički zapovjednik imperativan cilj''.

- Neutralizacijom Milana Martića dobiva se izrazita vojna prednost. Martić je sam priznao da su ga promašili za nekoliko ''santimetara''. Ipak je neutraliziran, jer je morao pobjeći u sklonište, a ne na svoje zapovjedno mjesto - kazao je Rajčić.

Umirovljeni bojnik osvrnuo se i na izvještaje nizozemskog vojnog stručnjaka Harryja Koningsa koji je rekao da je Hrvatska vojska morala gađati ciljeve isključivo pametnim bombama i avijacijom. Za Nizozemca je Rajačić rekao da u HV-u ne bi bio ni dodavač granata.

- Da smo gađali avijacijom, srušili bismo sve okolne zgrade, ovako smo sa 26 kilometara precizno topovima od 130 mm gađali štab i rezidenciju. I pri tome smo utrošili desetak puta manje granata od dopuštenih standarda NATO-a i JNA. VBR-e smo rabili samo ujutro u vrijeme policijskog sata u Kninu, a vatru smo korigirali pomoću bespilotnih letjelica - objasnio je Rajčić.