M. Rajčić: Ne postoje topnički dnevnici iz Oluje

Ni tematski, ni strukturno, a ni sadržajno takvi dokumenti koje tužitelji nazivaju 'topničkim dnevnicima' ne postoje, tvrdi Rajčić.

Marko Rajčić, načelnik topništva Zapovjednoga područja Split u vrijeme ''Oluje'', a sada umirovljeni stožerni brigadir, trebao je biti svjedok obrane Ante Gotovine, ali je 'završio' kao svjedok tužiteljstva.

Razlog njegovog pozivanja u Haag u korist tužiteljstva bilo je da posvjedoči da je Gotovina gađanjem civilnih ciljeva proveo etničko čišćenje krajinskih Srba, no on je svjedočio suprotno.

'Topnički dnevnici ne postoje'

Ni tematski, ni strukturno, a ni sadržajno takvi dokumenti koje tužitelji nazivaju 'topničkim dnevnicima' ne postoje.

Marko Rajčić, umirovljeni stožerni brigadir

- Ni tematski, ni strukturno, a ni sadržajno takvi dokumenti koje tužitelji nazivaju 'topničkim dnevnicima' ne postoje - izjavio je Marko Rajčić, umirovljeni stožerni brigadir.

Marko Rajčić imao je pristup svim dokumentima iz ''Oluje'' jer ga je hrvatska Vlada 2008. godine angažirala da napravi izvješće o uporabi topništva u toj vojnoj akciji. Kaže kako ti dokumenti ne mogu dokazivati da je bilo neselektivnog ili prekomjernog gađanja civilnih ciljeva.

- Dokumenti koje sam analizirao nisu opterećenje generalima. Gađani su isključivo visokoisplativi vojni ciljevi. Strogo rangirani kao strateški, operativni i taktički. Strategijski su bili – Glavni štab vojske RSK, centar veza (PTT), repetitor na Promini. Operativni ciljevi bili su Zapovjedništvo 7. korpusa vojske RSK u vojarni 'Slavko Rodić', zapovjedništvo lakog protuzrakoplovnog puka, mješoviti topničko-raketni puk u vojarni Senjak, rezidencija i stan Milana Martića - izjavio je Marko Rajčić.

Granatiranje stana Milana Martića

Milan Martić

- Neutralizacijom Milana Martića dobiva se izrazita vojna prednost. Martić je sam priznao da su ga promašili za nekoliko ''santimetara''. Ipak je neutraliziran, jer je morao pobjeći u sklonište, a ne na svoje zapovjedno mjesto - kazao je Rajčić.

Umirovljeni bojnik osvrnuo se i na izvještaje nizozemskog vojnog stručnjaka Harryja Koningsa koji je rekao da je Hrvatska vojska morala gađati ciljeve isključivo pametnim bombama i avijacijom. Za Nizozemca je Rajačić rekao da u HV-u ne bi bio ni dodavač granata.

- Da smo gađali avijacijom, srušili bismo sve okolne zgrade, ovako smo sa 26 kilometara precizno topovima od 130 mm gađali štab i rezidenciju. I pri tome smo utrošili desetak puta manje granata od dopuštenih standarda NATO-a i JNA. VBR-e smo rabili samo ujutro u vrijeme policijskog sata u Kninu, a vatru smo korigirali pomoću bespilotnih letjelica - objasnio je Rajčić.