Marđetko: Danas imamo smeće od šuma, u Međimurju nestaje hrast lužnjak

- Danas imamo smeće od šuma! Raste uglavnom akacija za ogrjev, a hrastovih šuma ostalo je manje od deset posto. Danas ćete rijetko pronaći stabla hrasta lužnjaka - kaže Čakovčanin Ljudevit Marđetko (68), umirovljeni nastavnik matematike i fizike koji više od 40 godina proučava povijesne podatke o šumama u Međimurju. Potomak je posljednjih lugara grofova Feštetića, Ladislava (1861. - 1931.) i Stjepana Husića (1888. - 1963.)

- Šume u Međimurju bile su vjerojatno ostatak nekadašnje europske prašume i dio bujne, raskošne, panonske hrastove šume. Kako su se mijenjali gospodari, tako su i šuzme prelazile u ruke raznih vlastelina. Šumarija Slavonija iz Zagreba kupila je 1923. godine međimurske šume od grofa Eugena Feštetića. Te je šume dala posjeći i uništila gotovo sve, tako da je danas ostalo svega desetak posto šuma - otkriva Lj. Marđetko u knjižici “Od prašume do regionalnog parka Mura – Drava”, koju je napisao zajedno sa Sinišom Golubom.

Kao dječak slušao je obiteljske priče o lugarima Ladislavu i Stjepanu, no tek kad je 60-ih godina došao za učitelja u Domašinec, posvetio se proučavanju obiteljske povijesti.

Skupljao je stare fotografije, među kojima i onu na kojoj se vidi divovski 500 godina star hrast nazvan Adam, srušen 1925. godine. Zbog starosti mještani su mu dali biblijsko ime. Samo od krišnje dobivena su 42 prostorna metra drva! Nakon prodaje Slavoniji počinje najcrnje razdoblje za međimurske šume. - Šumarija Slavonija prvo je prodavalo samo drvo, a kasnije i zemljište s drvom. Bile su to krizne godine, pa je svaki seljak nastojao doći do jutra ili dva oranice kako bi prehranio obitelj. Zavladala je svojevrsna “šumska groznica”. Mještani i trgovci nastojali su kupiti šume sa zemljištem, stabla su se obarala, panjevi iskapali. Nitko tada nije bio svjestan da se ruši jedinstven ekosustav u ovom dijelu Europe - ističe Marđetko.

Prije te devastacije, dio šuma nestalo je u drugoj polovici 19. stoljeća, kad su se nakon otvaranja šećerane u Čakovcu 1858. godine šume počele krčile zbog uzgoja šećerne repe. Tada su nestali i vukovi kojima su preostale šume postale pretijesne. Danas je, kaže Siniša Golub, u Međimurju pod šumama 9480 hektara, od čega više od 6300 hektara u privatnom vlasništvu. Tijekom jeseni obavit će se pošumljavanja na više lokacija. - Pošumljavaju ne samo Hrvatske šume, nego i udruge građana čiji članovi polako, ali uporno ispravljaju grijehe svojih predaka - kaže Golub.