Medijski teror povjesničara Tvrtka

Jedna od zanimljivijih priča proteklih dana bila je svakako ona treba li hrvatski predsjednik otići na inauguraciju novog srpskog predsjednika Tomislava Nikolića. Nikolić - taj nekadašnji sljedbenik četničke ideologije i desna ruka ratnom zločincu Vojislavu Šešelju, dao je, kako bi to naši Dalmatinci podrugljivo rekli, “rodu glasa“ kada je za jedan ugledni njemački dnevnik izjavio da je Vukovar bio srpski grad i da se tamo Hrvati nemaju što vraćati. Ovakva izjava nije čudna za `konvertita` Nikolića - izvana je glumom i hinjenjem donekle postigao kakav takav uljudbeni politički glanc, ali iznutra je ostao politički trulež kojeg se ne može tek tako lako isprati.

Međutim, od ovih užasnih Nikolićevih izjava samo su užasnije bile izjave nekih hrvatskih `analitičara` i povjesničara u hrvatskim medijima. Naravno, nitko od njih nije podržao Nikolićeve medijske eskapade i teorije o Vukovaru kao srpskom gradu, ali su neki od njih pronalazili svakojaka čudnovata objašnjenja zašto bi Ivo Josipović ipak trebao otići na beogradsku inauguraciju.Tako je naš poznati povjesničar Tvrtko Jakovina, koji nas već više godina putem medija časti svakojakim mudrolijama i čudesnim povijesnim opservacijama kao de je on jedini povjesničar u Hrvatskoj, vrlo nadubudno poručio Josipoviću što mu oko Nikolića i njegove krunidbe valja činiti.

Tako je Tvrtko slavodobitno izjavio za jedan hrvatski dnevnik kako bi naš predsjednik ipak trebao otići u Beograd i da u tom kontekstu, kad se sve skupa prevede, Nikolićeve sramotne izjave o Vukovaru ne bi trebalo uzimati previše k srcu jer, pažljivo slušajte - i slovenski premijer Janez Janša slično razmišlja kao Nikolić, ali "sa slovenskih pozicija"! Pa ipak, nitko u Hrvatskoj ne bi dovodio u pitanje odlazak na njegovo ustoličenje.

Naravno, tu je Tvrtko aludirao na određene slovenske aspiracije prema nekim hrvatskim prostorima. Pa podsjetimo povjesničara, Slovenci se s Hrvatima evo više od desetljeća bakću oko par milja jednog smiješnog zaljeva te nadmeću oko jedne banalne uzvisine na Žumberku – Svete Gere. Oprostite, ima u toj slovensko-hrvatskoj priči i jedan neuravnoteženi gospodin, ako ga se tako uopće može nazvati, imena Joško Joras koji smatra da mu je hiža u Sloveniji, a ne u Hrvatskoj. I sve ovo Tvrtko je usporedio s Nikolićevom izjavom o Vukovaru kao srpskom gradu. Vukovaru kojeg su Nikolićevi sljedbenici prije dvadesetak godina bestijalno i životinjski sravnili sa zemljom, pobili i protjerali sve što se kretalo – da bi bio srpski, a ne hrvatski grad.

No, nisu ovo jedine Tvrtkove mudrolije. Taj nam dečko, đak i profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta već godinama dosađuje svojim veleumnim teorijama o velikom i pozitivnom državniku Titu, Jugoslaviji kao "američkom komunističkom savezniku", "željeznoj lady čistih računa" Milki Planinc ili Jovanki Broz kao dobroj i finoj gospođi koja je eto na zlu glasu samo zato što je bila žrtva političkih spletki na Dedinju i okrutne zavisti tamošnje dvorske gospode.

Što reći? Pored tolikih sjajnih hrvatskih povjesničara, na medijskom jelovniku stalno dobivamo isto i ne naročito ukusno jelo - mladog dečka, doduše obrazovanog, rječitog i ambicioznog, ali opsjednutog Titom, Jugoslavijom, socijalizmom i nesvrstanima kao da ga je sam Edvard Kardelj politički odgajao. 

No, za to smo krivi i mi novinari. Jer izabrati Tvrtka za sugovornika kod nas nije prije svega pitanje ideologije i njegove velike pameti, nego više pitanje lijenosti. Stvar je, naime,  samo u jednom - kako što prije i jednostavnije dobiti nečiju izjavu. I to bilo kakvu. Jer rokovi ne smiju trpjeti. A bogami, Tvrtko je uvijek i svugdje spreman dati izjavu – makar sjedio i na zahodskoj školjci. A to novinari strašno cijene. Pa onda od profesora u istoj poklon kutiji dobiju Nikolića i Janšu zajedno.