Milanovac: "Seperdida" Puba živi aktivnu penziju, voli motore i planine

Za Stjepana Trnovca iz Milanovca, oca dvoje djece i djeda dviju unučica, mirovina je sve samo ne – mirovanje. Ovaj vitalni 70-godišnjak aktivni je član planinarskog društva Papuk iz Virovitice, počasni član moto kluba Kumovi i živi ritmom mladih. Stjepan, kojega poznanici zovu legendarni Puba, u mladosti se natjecao u motociklističkim utrkama, a danas je avanturist kojega rijetko tko može pratiti.

Šetajte, ne sjedite

– Godišnje prijeđem oko 3000 kilometara biciklom, a oko 6000 kilometara motorom. Kad ne vozim, planinarim i pješačim – priča nam Puba, koji ne zna za odmor. Biciklom je prošao Mađarsku, Češku, Austriju, Sloveniju. Motociklom i Rumunjsku, Njemačku, sve zemlje bivše Jugoslavije, a uz pomoć planinarskih štapova za hodanje ‘osvojio’ je sve brežuljke i vrhove na koje je naišao na proputovanjima po Hrvatskoj.

– Treba se kretati, a ne sjediti po kafićima. Priroda je divna, a kretanje čini čuda za čovjekovo zdravlje – poručuje Puba koji je prije 14 godina ‘prohodao’ i infarkt. Ustaje svaki dan u pet ujutro, popije gutljaj domaće rakije, a nakon pola sata šalicu kave. Zatim kreće u polusatnu šetnju, nakon čega doručkuje.

– Oko 7.15 sati sjedam za svoj motor Beverly i odlazim u Daruvar. Do Petrovog vrha, treba mi sat i pol penjanja. Na vrhu pojedem grah, popričam s društvom, a zatim se vraćam na motor i odlazim za Požegu. Tamo popijem sok, pozdravim poznanike i vratim se kući supruzi na užinu – opisuje uobičajen dan koji obavezno završava lijeganjem u krevet u 22 sata.

U pedeset godina putovanja, kaže, nagledao se kaldrmi i poljskih puteva na mjestu gdje su danas veliki gradovi. Od prve ‘laste’ s pet brzina, koju je kupio na rate i plaćao je godinu dana, Puba je do danas promijenio desetak bicikala i motora. Posljednji bicikl kupila mi je obitelj, znajući da će ga dobro iskoristiti. S radošću se sjeća ‘puha’, s kojim je prošao Poljsku, Češku, Njemačku, sve do Banja Luke. Biciklima je istražio stotine gradova i mjesta, putujući ponekad i kozjim stazicama, ali i autocestama.

Slabo nalazi vršnjaka

– Nije problem pješačiti trideset kilometara od Đulovca do Milanovca preko šume i polja. Problem je kad ste tijekom svog puta sami, signala u šumi nema, ako vam se što dogodi, može bit’ problema – objašnjava Puba koji žali što nema vršnjaka koji bi bio spreman na taj tempo. Supruga ga je, otkriva, u putovanjima prestala pratiti još nakon medenog mjeseca, koji smo prije pedesetak godina proveli vozeći se na ‘Primi’ kroz Sloveniju i Hrvatsku.