Autor: Deana Knežević AUTOR Deana Knežević



Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

4. TRAVNJA 2012. 22:56h

Milanović- Komadina: Dobre strane brzog razlaza

Foto

Hrvatska

Komentari

0

Tekst

Zlatko Komadina nije podnio ostavku isključivo zbog zdravstvenih razloga, kao što se tvrdi u službenim objašnjenjima. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, za njega je ipak bilo novo područje i krupan zalogaj. Nije imao najbolju komunikaciju s premijerom, a Linić i Čačić mogli su ga sa svojim iskustvom, radnom energijom i prepredenošću smazati za doručak. Komadina se na koncu doista razbolio, skoro potpuno posijedio, a u međuvremenu emitirao niz upozoravajućih signala o problemima s ministarskom pozicijom. Vladimira Ferdeljija, suradnika kojeg je sam izabrao, otpuhalo je iz Vlade bez da ga je premijer išta upitao. Na izbor drugih važnih suradnika nije imao nikakvog utjecaja, ali je morao preuzeti teret optužbi za nezakonito zapošljavanje u HAC-u. Taman kad se vratio s bolovanja i kad je zbog skandala s namještanjem direktora bez natječaja zatražio 'žurno izvješće', omaknula mu se izjava o izgradnji pravca Rijeka-Žuta Lokva, poslije koje su ga poklopili i premijer  Milanović i ministar Linić. Ispalo je da su svi znali da Žuta Lokva nije prioritet osim nadležnog ministra prometa, pa nego što je drugo trebao nego podnijeti ostavku, iz 'zdravstvenih razloga'?

Trenutni rezultat, 22 minus jedan ministar poslije samo stotinu dana Vlade, međutim nije loš. Već je u startu bilo jasno da u timu od 22 člana neće svi pokazati istu razinu sposobnosti i motiviranosti za ministarski položaj. Ako je Komadina odletio iz tog razloga, pred istim je vratima sigurno još nekoliko kandidata. I neki drugi ministri nisu uspjeli za tri mjeseca pohvatati konce. Komadina je zbog cesta i HŽ-a samo bio više eksponiran, a manje oprezan s izjavama. K tome, oštećenog zdravlja. 

HDZ međutim na ovom slučaju neće zaraditi, iako ga karakterizira kao velike pukotine u Milanovićevoj Vladi. Odlazak Komadine nije znak velikih pukotina unutar SDP-a, još manje unutar Kukuriku koalicije. HDZ-ovci su možda zaboravili da je vlast najmoćnije ljepilo, čiju kohezijsku snagu neće umanjiti odlazak jednog pojedinca, pogotovo ne Komadine koji, realno gledajući, nije bio  Milanovićeva osobita preferencija. Čak bi se moglo dogoditi suprotno od toga što priželjkuje opozicija. Odlazak ministra koji se nije snašao, poslije samo tri mjeseca, nije Milanovićeva slabost nego snaga. Svatko tko bira suradnike, mora biti spreman na to da će se u nekim odlukama prevariti, a Milanović, eto, nije dopustio da se ta situacija pretvori u međusobno mrcvarenje, nego je odmah predložio novog ministra.

On zna slušati, a zna i pitati druge kad sam nema dovoljno znanja, vele Zagorci o svom županu, Siniši Hajdašu Dončiću. Ovo prvo, da zna slušati, vjerojatno se sviđa Milanoviću, Čačiću i Liniću, a to da zna pitati, moglo bi ga spasiti kad ga i formalno bace u dubine zahtjevnoga ministarstva. Biografija tog mladog ekonomista dekorirana je s dosta atraktivnih detalja (završen postdiplomski, pri kraju doktorata, specijalizacija tu, specijalizacija tamo), ali upravo činjenica da je izbor ponovo pao na župana, odnosno stručnjaka 'opće prakse', govori o tome što je pravi problem s kadroviranjem za vodeće izvršne funkcije.

Hrvatska nema dovoljno jakih stručnjaka, niti ih političari dovoljno traže, niti ih znaju prepoznati. Svaka stranka koja preuzme vlast, nastoji se prvo okružiti ljudima iz vlastitog partijskog bazena. Kad dođe druga stranka, s njom počinje svijet i ona dovodi svoje ljude, ne samo u državnu administraciju, nego duboko u privredu, dokle seže njen utjecaj. U dugim zamasima desne, i kratkim zamasima lijeve metle, nije bilo dovoljno  vremena i prilike da mladi ljudi profesionalno sazrijevaju 'štengu po štengu' i da u dobi kad dosegnu potrebno iskustvo, a nauče biti kreativni, spremno preuzimaju najzahtjevnije dužnosti. Politika se tako sama osudila na kadrovske prečace i improvizacije, što ponekad ima visoku cijenu. Ali tu smo gdje smo i Milanoviću u toj situaciji, dva plusa: jedan za brzu reakciju, drugi za dostojanstvenu izvedbu. Zdravstveni razlozi, to je ono za što uvijek moramo imati razumijevanje, čak i kad znamo da nisu jedini.