Ministar Milinović embrije djece baca u smeće

Vrhunski reproduktivni biolozi Kniewald kažu da je prijedlog zakona o izvantjelesnoj oplodnji protivan ženama i sili ih da se igraju Boga.

- Za moju stranku život počinje danom začeća i mi po ovom zakonu ne dopuštamo zamrzavanje zametaka - kazao je ministar Darko Milinović pravdajući finese Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji čije se donošenje čeka punu 31 godinu.

Više od 18 posto hrvatskih parova je neplodno i tri desetljeća čeka da se regulira medicinsko područje koje će im osigurati da dobiju potomstvo uz pomoć suvremene reprodukcijske biologije. Umjesto toga. tzv. Milinovićev zakon, koji bi trebao ovog tjedna u Vladu, ta im suvremena postignuća doslovce zabranjuje. Problem je što se u ono što znanost omogućuje upleo moral i to dvostruki.

Novi zakon prisiljava biologe da budu bogovi

Tatjana Kniewald Photo S.I.

Kako drugačije nazvati to da ministar Milinović pravda zabranu zamrzavanja zametaka poštivanjem života, a radi suprotno? Naime, upravo zabranom zamrzavanja prisiljava biologe da se višak od tri oplođene stanice, dakle potencijalne djece, baci u smeće umjesto da se očuvaju u tekućem dušiku na – 196 stupnjeva, i da im se da šansa za život u novom ciklusu oplodnje na koji se vraća 70 posto žena u postupku.

- Prema medicinskim izvješćima postupak zamrzavanja povećava uspješnost svakog pojedinačnog postupka medicinski potpomognute oplodnje za 10 posto - pojašnjavaju nam Tatjana i Alfred Kniewald, vrhunski reproduktivni biolozi koji su se nakon  trideset godina uspješnog provođenja postupaka IVF oplodnje u Njemačkoj vratili u Hrvatsku i prije dva mjeseca su proslavili i rođenje prvog djeteta začetog ''u epruveti'' u samoborskoj Poliklinici ''Škvorc''.

Zamrzavanje viška od tri embrija, koliko ih se može implantirati u maternicu nakon umjetne oplodnje, povećava šansu za trudnoću 20 posto.

- Ili, ako zamrznete stanice ranih embrija, a to je peti dan razvoja oplođene stanice, i po dvije ih vraćate ženi, imate dodatnih 60 posto vjerojatnosti začeća. U jednom postupku umjetne oplodnje 30 posto je šansa za začeće. Taj će se dio sretnih žena još umanjiti, jer će neke imati i spontani pobačaj. Dakle, najmanje njih 70 posto vratit će se na ponovni pokušaj medicinski potpomognute oplodnje. Ako nas zakon prisili da sve zametke iznad onih tri koje smo maksimalno po zakonu mogli vratiti ženi bacimo, onda ona mora ponovno prolaziti kroz hormonsku terapiju koja će potaknuti fulikule na proizvodnju jajašca. Mora i plaćati, ili ona osobno ili na trošak HZZO-a, svaki sljedeći postupak dobivanja tri embrija po 2.000 eura - kazao nam je Alfred Kniewald.

Kod prosječnih žena, oko 40 posto jajnih stanica nije uredno i zbog toga se žene hormonalno stimulira da bi se dobilo više jajnih stanica prikladnih za oplodnju u jednom ciklusu. Liječnik je za bračni par koji mu dolazi dužan učiniti optimalno, naglašava Tatjana Kniewald, naša biologinja koja je 1982. godine sudjelovala u timu koji je uspio iznjedriti prvu bebu začetu izvantjelesnom oplodnjom u Njemačkoj. Ta je beba bila peta na svijetu iz epruvete, poslije Engleske, Australije, SAD-a i Francuske. 

Nakon toliko napora u stvaranju života, nećemo ga bacati

- Neki fulikuli nemaju jajne stanice, neki imaju degenerirane jajne stanice, a neki pak lijepo morfološki izgledaju, ali to ne daje nikakvo jamstvo da će imati snage iznijeti život - kazuje Tatjana Kniewald. 

Budući da već 37 godina svjedoči krajnjem ljudskom i znanstvenom naporu da bi se iznio na svijet novi život, za nju život ne počinje začećem već onda kad  spermiji okruže jajašce - prije nego uđu, ona smatra da je počeo potencijalni život. A ona ne može bacati takav život.

Darko Milinović Photo Ivana Magdić

Ako ovakav Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, kakav je predložen iz Ministarstva zdravstva, stupi na snagu, neće samo neplodni bračni parovi krenuti preko granice tražiti liberalnije uvjete začeća, a imaju ih i koriste već u Sloveniji, nego će i bračni par Kniewald prestati praksu u Hrvatskoj. Iako ministar Milinović to traži od njih, oni ne žele izigravati Boga.

- Kada spermij uđe u jajnu stanicu, ili ga mi unesemo ICSI metodom, on vam inicira da se uopće nešto događa. Optimalno je imati više stanica i napraviti dulju kulturu do petog dana, koliko je to moguće prije nego što one izliježu svoje ovojnice van i traže kontakt s tijelom. Na tom putu se događa prirodna selekcija, pa neka stanica stane i ne ide dalje sa životom. Znači, optimalno pacijentica dobije prema dogovoru dvije blastociste. Ali, ako su druge, prekobrojne također aktivne, njih se može zamrznuti. Naši pacijenti se sami opredijele. Dajemo im za pravo reći, žele li zamrzavanje ili ne iz moralnih, religioznih ili etičkih razloga. To je njihova stvar, ali drago mi je da znam zašto su se tako odlučili. Onda im ja rastumačim da samo kod jačih degeneracija mogu prvi dan vidjeti kako ta jajna stanica nije u redu i kako je nećemo oploditi. Tada ćemo oploditi samo toliko stanica koliko ih oni žele natrag. Ako nijedna od njih nije opstala, mi tu ne možemo pomoći. Propada taj hormonski ciklus i ponavlja se sljedeći. Zato im kažem: ''Onoga trenutka kad stavim spermij uz jajnu stanicu, potencijalni život započinje''. Taj  život  ja ne bacam - uzbuđena je gđa Kniewald.

Europska je praksa zamrzavati zametke

Kniewaldi su zapravo zatečeni sadržajem novog zakona, jer, kako kažu, u Njemačkoj niti ne možete dobiti licencu za IVF laboratorij (za izvantjelesnu oplodnju) ako nemate opremu za zamrzavanje, isto tako niti u Srbiji, niti u Makedoniji, niti na Kosovu. Niti Vatikan se ne opredjeljuje protiv ovih postupaka, ali Kaptol ima negativan stav, a to zakonodavac u Hrvatskoj poštuje.

- Mene kao biologa ovaj zakon stavlja u funkciju Boga - smatra njen suprug.

- Vi imate deset jajnih stanica, a ja moram iz nekog razloga reći ove tri su u redu, a ostalih sedam potencijalnih života neka propadne, iako ne znam jesu li te stanice u redu ili nisu, jer ne možemo raditi genske analize na jajnoj stanici. Ovakav zakon, kako ga predlažu, ide protiv ženske biologije i žena. Ne shvaćam te rasprave o tome kada za koga počne život. Za mene je život kontinuitet, a pitanje trenutka nastanka života je kompromis između biologije, teologije i filozofije. Mi smo ovdje da pomognemo partnerima koji su neplodni da mogu imati djecu.

U svom kriodepou, iliti zamrzivaču, Kniewaldi trenutno čuvaju rane embrije četiri bračna para. Čuvanje po ugovoru traje pet godina. Nakon toga roditelji odlučuju što će se njima. Uništiti ih ili pokušati trudnoću.

- U naših smo trideset godina karijere imali samo jedan slučaj bračnog para koji se odlučio uništiti svoje embrije. I to je bilo onda kad se bračni par rastajao. I jedan i drugi bili su prisutni kod uništenja i plakali su i grlili se i bilo im je žao, kao da pokapaju dijete - ispričala nam je gđa Kniewald.

- Prije trideset godina paralelno smo počeli raditi na IVF oplodnji i na razvijanju metoda zamrzavanja. Poticaj je bio briga za majku. Što ako joj se nešto dogodi pa joj ne možemo vratiti oplođene stanice, zbog nesreće, ili bolesti ili operacije? Zato smo razradili metodu čuvanja na tako niskoj temperaturi na kojoj nema gibanja molekula. Za godinu dana taj embrio je stariji samo jednu sekundu - zaključuje Kniewald.