Moraš hitno van na liječenje? Čekaj i umri

HZZO više neće plaćati troškove potrebne hitne operacije u inozemstvu onima koji su otišli van prije nego što im je izdano rješenje.

Gotovo šutke, nezamijećeno od javnosti, od 30. travnja građanima Hrvatske smanjena su prava na liječenje u inozemstvu. Prema zakonu, naime, na to ima pravo pacijent kada liječenje ili operativni zahvat kakav zahtjeva njegova bolest ne postoji u Hrvatskoj, uz takvo mišljenje tri liječnika specijalista, a na liječenje u inozemstvo smije se krenuti kada HZZO donese rješenje kojim priznaje to pravo.

S obzirom na hitnost bolesti, prema dosadašnjem pravilniku bilo je moguće da se iznimno na liječenje ode čim bi se predao zahtjev HZZO-u, bez čekanja rješenja. Ako bi HZZO riješio pozitivno postojala je mogućnost, makar kao iznimka, da se pacijentu taj novac vrati.

Novim je pravilima i ta iznimka ukinuta. Rok za donošenje rješenja HZZO-u kao i bilo kojoj administrativnoj upravi u državi određen je Zakonom o upravi, pa iznosi 60 dana. Ako služba niti u tom roku ne odgovori, građanin se može žaliti višoj instanci zbog administrativne šutnje.

Umiru čekajući

Što to znači za bolesnike čija je bolest u progresiji i ne mogu čekati mjesecima na administrativno pokriće, nego da je poruka umri dok čekaš ili sam plati? Podsjetimo samo na slučaj preminule šesnaestogodišnje djevojke iz Čepina Martine Pirić koja je zahtjev za liječenje u inozemstvu podnijela 28. listopada 2008., a rješenje kojim joj se to liječenje i odobrava njenoj je majci stiglo tri tjedna nakon njena sprovoda, koncem siječnja. Kako je u rješenju stajalo da su tri liječnika specijalista utvrdila da u Hrvatskoj nema uspješnog liječenja tipa raka od kojeg je bolovala, njena majka mogla bi tužiti državu za postupanje protiv života Martine Pirić.

Onima koji poznaju situaciju u HZZO-u nije, međutim, jasno čemu sad izričito ukidanje te iznimke, kad je to pravo dosad uspjelo ostvariti tek dvoje pacijenata. U službenim statistikama koje se iznose Upravnom vijeću HZZO-a i dostupne su javnosti ne spominje se koliki je omjer odobrenih liječenja u inozemstvu u odnosu na ukupan broj podnesenih zahtjeva, možemo se služiti samo neslužbenim procjenama prema kojima se odbija više od trećine zahtjeva.

U slučaju kad je riječ o liječenju novorođenčadi s bolesnim srcem koja odlaze na operacije u Linz, Graz, München ili Padovu, a vjerojatno i nekim drugima, no takvi podaci nisu dostupni javnosti, zahtjev se odobri u jednom danu. Zašto se ne odredi žurni rok zbog medicinske hitnije za rješavanje svih zahtjeva za liječenje u inozemstvu, nego je rok isti kao i kad podnosite žalbu zbog razrezanog poreza? Nema drugog objašnjenja nego da se štedi na novcima i dobiva na vremenu dok pacijent ne odustane, umre ili sam plati zahvat.

Skrivene evidencije tko se liječi u inozemstvu

Valja ipak priznati da se svake godine izdvaja sve više sredstava u zdravstvenom proračunu za tu namjenu te da sve više pacijenata spas na račun HZZO-a pronalazi u stranim zdravstvenim ustanovama. Bilo bi lijepo kad bi nam HZZO omogućio uvid u dokumentaciju tako da vidimo za koje su pojedinačne slučajeve i dijagnoze liječenja u inozemstvu plaćena javnim novcem.

Budući da to nismo dobili, navodimo brojke iz izvješća Upravnom vijeću HZZO-a i državnog proračuna. U 2008. godini za liječenje u inozemstvu potrošeno je 33,93 milijuna kuna, a u 2009. godini za tu svrhu planirano je 40 milijuna kuna. Najčešće se odobrava liječenje novorođenčadi s bolesnim srcem, odnosno srčanim manama uslijed Downova sindroma, oboljelima od zloćudnih bolesti, Hodgkinove bolesti i bolesti srca. Od 2002. do 2006. tako su se liječila 1042 pacijenata. Tijekom 2007. imali smo pravi bum, pa je na liječenje otišlo 427 pacijenata, čak šezdeset posto više nego godinu dana prije, a u prvih osam mjeseci 2008. godine odobreno je liječenje u inozemstvu za 287 pacijenata.