Možda beba ima deformacije, no to nije moj problem

Moja savjest je čista, iako vam se dijete može roditi s deformacijama, riječi su kojima se trudnici obraća ginekolog u Vinogradskoj bolnici.

Na adresu naše redakcije stiglo je šokantno pismo žene čiju trudnoću prati liječnik iz bolnice Sestara milosrdnica. I.Ž. u svom je potresnom svjedočanstvu otkrila na koji su se način liječnik i medicinska sestra donosili prema njoj, na koji su joj način objasnili da srce njezinog djeteta ne kuca, a prepričava i razgovor druge pacijentice s istim tim liječnikom.

Osobni podaci trudnice, autorice pisma kojeg u nastavku možete pročitati u cijelosti, te podaci o liječniku poznati su redakciji, međutim, neće biti objavljeni u cilju zaštite trudnice.

'Jel bi ja trebala izmišljati povijest bolesti?

Danas sam, kao i nekoliko puta do sada, došla na rutinski trudnički pregled u jednu od poznatijih zagrebačkih bolnica, popularno nazvanu Vinogradska bolnica. Za početak, nužno je istaknuti da se ne radi o Petrovoj, koju sam kao takvu namjerno izbjegavala nakon što sam čula živopisne priče koje kruže o njezinim odajama. Dosta je bitno napomenuti i da sam već u poodmakloj, redovito kontroliranoj trudnoći o kojoj sam svaki dan čitala, učila i upijala sve informacije koje sam mislila da bi mogle biti relevantne za moj i kvalitetan život mog djeteta.

Sjela sam u čekaonicu već prilično popunjenu ženama o približno istom stanju kao i ja, a tu već počinje priča... Odeblja, nervozna medicinska sestra pojavila se dobrih pola sata nakon vremena istaknutog kao početak radnog vremena i pokupila uputnice i zdravstvene knjižice. Nekih 15 minuta nakon toga, rutinski smo dobili čašice za ostaviti mokraću, ništa izvan redovne procedure. Nakon toga, slijedila je prozivka i jedna po jedna žena ostavljala je svoje uzorke, mjerila tlak i obavljala sve potrebno za takav pregled. Naravno, tu i tamo bi  preko reda uletjele one nezaobilazne gospođe koje poznaju primarijusa, sestru, čistačicu i koga već pa su uz cmok, cmok bile gotove za par minuta, ali to nije nikoga bitno uzrujavalo.

Došao je red i na mene. Prozvana sam, ušla sam sa svojom plastičnom čašicom u rukama, rekla 'Dobar dan' i već na to je slijedila tirada odebljeg člana medicinskog osoblja... 'da gdje je vama povijest bolesti , jel ona to treba izmišljati, da što si ja mislim..kako da ona to sad napiše...'. Ispričala sam se i rekla da nisam znala da sam ju morala unaprijed ostaviti, pružila joj papir i stoički odslušala daljnji nervozni monolog. Ona je, jako značajno, upisala datum pregleda (doduše, upisala je datum prije koji je prošao prije 2 dana) i poslala me natrag u predkabinu neka čekam. Za neupućene, radi se o kabini od približno četvornog metra sa vratima na obje strane i drvenom klupicom, bez prozora, ventilacije ili ičega po čemu bi se dalo naslutiti da se radi o prostoru namijenjenom ljudskom biću. S obzirom na to da se vrata nisu dala dobro zatvoriti, čula sam kompletnu torturu koju je prošla trudnica koja je slučajno bila na redu prije mene.

Doktor, a ponaša se kao priručni stajski radnik

Također je započela sa 'dragom', ojačom gospođom koja je imala primjedbe na sve, od toga gdje je stala, kakve joj je to nalaze dala itd.. Nastavio je liječnik. Doduše, moram samo pretpostaviti da se radilo o liječniku. Čovjek je imao bijelu kutu i na nalazu koji sam ja dobila od njega pisao je onaj famozni 'Dr', ali po načinu ophođenja prije bi se dalo naslutiti da se radi o priručnom stajskom radniku ili eventualno dijelu srednjoviječne ekipe koja mahom stoji kraj lokalnog dućana i u osam ujutro sa pivom u ruci dobacuje slučajnim prolaznicima.

Photo Tina Grdić

'Kad ste rodili posljednje dijete?' pitao je veleštovani doktor pacijenticu. 'Nisam rodila..'  'A koliko je dijete bilo teško na porodu?'.. nastavlja 'Dr', valjda previdjevši posljednju rečenicu. 'Doktore, nisam rodila, izgubila sam dijete prije ovoga..'. 'Aha! (zaključuje značajno doktor) Ali onda ste trebali znati da ste trebali napraviti taj, taj i taj nalaz... Koliko ste kilograma dobili u trudnoći, molim vas?' 'Devet. odgovara pacijentica. 'Gledajte gospođo, ukupno smijete dobiti 12 pa si vi malo izračunajte...' Pacijentica šuti neko vrijeme. 'Doktore, ali ja sam napravila sve pretrage na koje su me poslali, nisam znala...' Naravno, niti ovu rečenicu ne uspijeva dovršiti do kraja. 'Gledajte gospođo, ja ne znam tko je vodio vašu trudnoću, ali po ovome dijete je premalo, ima xy posto šansi da se rodi sa deformacijama, ali ja nisam doktor koji je to vodio pa ja nemam veze sa time i to nije moj problem, vi ste trebali znati...moja savjest je čista i ja tu ništa ne mogu, ja za to nisam odgovoran. Ja bih tu možda mogao i nešto napraviti, ali mi je ambulanta puna trudnica i ne mogu sad samo tako otići zbog vas'.

Iz ambulante se čuo muk, a ja sam sjedila u svojoj škrabici sa otvorenim vratima i pitala se kako je moguće da netko tko se naziva liječnikom i tko je za svoj životni poziv izabrao opstetriciju može ovako razgovarati sa trudnom ženom sa potencijalnim opasnim komplikacijama.

Nakon još pokoje, također pomno odabrane rečenice, od strane liječnika i sestre, došao je red i na mene. Vjerovala sam da sam, s obzirom na to što sam prethodno čula, spremna na sve, ali izgleda da ipak nisam bila...

'Gospođo, znate, djetetu se ne čuje srce'

Ušla sam u ordinaciju, ljubazno pozdravila i stala na vagu. Ne pomaknuvši se sa svoga mjesta za stolom, liječnik se zaderao 'Koja ste krvna grupa?'. 'A negativna', odgovaram. 'A kako znate?', pita me on. 'Jer sam se išla testirati' odgovaram.  Nakon toga slijedi monolog potonjeg A vi znate da ste trebali napraviti testove senzibilizacije i da je vaše tijelo možda razvilo antitijela i jeste li svjesni toga da ugrožavate život svoga djeteta? Kako ste vi to zamislili?' Nisam se dala smesti i objasnila sam da sam napravila jedan test senzibilizacije i da je negativan, a da ću za drugi test nalaz dobiti ovih dana. 'A kako bih ja to trebao znati? I što ste dolazili kad vam nije gotov nalaz, što bih ja sad trebao napraviti s vama?' pita mene nervozno cijenjeni doktor. 'Svi nalazi nalaze mi se u fasciklu u torbi, ja ću Vam ih sad donijeti.' odgovaram. 'Je, gospođo draga, to što je u fasciklu u Vašoj torbi meni ništa ne znači u životu.' nastavlja . Pri predočenju svih nalaza, uključujući i onih koje je bilo nužno napraviti od posljednje kontrole, Veleštovani Doktor zaključuje 'Ja ne znam zašto ste uopće išli raditi posljednji nalaz, kad za njega uopće nema potrebe'.  A sve onako u nonšalantnom stilu kao da sam JA doktor medicine, kao da sam sama sebi pisala uputnice i slala se na mali milijun pretraga, a ako već i nisam, trebala bih znati da sam morala.

Uspjela sam sve pregrmiti i bezobrzaluk nekoga tko se očigledno samo radi diplome medicinskog fakluteta naziva liječnikom i nervozu sestre koja si očigledno pati od kojekakvih kompleksa manje vrijednosti, a onda je uslijedio potpuno neočekivani vrhunac mog rutinskog pregleda.

Liječnik je odradio svoje, a sestra je trebala samo poslušati otkucaje srca fetusa. Naravno, u svoj svojoj veleštovanoj veličini, ona ih ne uspijeva locirati pa desetak sekundi kopa po mom trbuhu sondicom. Moja nervoza raste, a Veleštovani ne pokazuje nikakvu želju da ustane se svog stolca i pomogne očigledno neukoj sestri.

Dakako, nakon tih par sekundi, mrtva-hladna sestra zaključuje da se ne čuju otkucaji srca i u kombinaciji sa liječnikom me o tome obavještavaju i to u stilu: 'Gospođo, znate, imate sitni karijes koji bi trebalo popraviti...' samo je to u ovom slučaju bilo: 'Gospođo, znate, djetetu se ne čuje srce'. Točka. Kao, to je najnormalnija stvar na svijetu da mojoj bebi odjednom ne kuca srce. 'Odite si vi na ultrazvuk vidjeti, možda ipak kuca' slijedi nastavak. I naručuju me na hitni ultrazvuk.

Na pregled kod Veleštovanog Doktora čekalo još barem dvedeset trudnica

Srećom za mene i za moju bebicu, sve završava u najboljem redu, a ja grcajući u suzama od doživljenog šoka odlazim iz bolnice. Najgora od svega mi je pomisao da se moram vratiti na kontrolu i da nema garancije da neću ponovno završiti u rukama Veleštovanog Doktora medicine i superstručne ojače njegove pomoćnice. Na drugom mjestu ostaje nemoć jer ne mogu ništa učiniti da se ovo iskustvo ne ponovi nekoj ženi nakon mene, a samo nakon mog pregleda u čekaonici je sjedilo barem dvadeset, čekajući istog doktora.