Može li HDZ oprostiti Kosorici istragu protiv sebe?

Nagađa se da će rušenje Jadranke Kosor s čela HDZ-a nakon izbornog poraza biti pitanje trenutka. Nezadovoljnici već šuškaju da joj je promašena retorika, da loše vodi kampanju, da je bez potrebe zaratila s predsjednikom Josipovićem, da previše putuje pa ostavlja dojam da besciljno luta Hrvatskom... No, ne usude se čak ni neslužbeno reći ono što im zapravo smeta. Ne usude se ni natuknuti da šefici najviše zamjeraju što nije spriječila istragu protiv HDZ-a. A ne treba se zavaravati, smeta im upravo to. Jer, neće HDZ izgubiti izbore zbog Kosoričina lutanja Hrvatskom ili njezinih zategnutih odnosa s Josipovićem nego u prvom redu zbog spoznaje da je tijekom Sanaderove vladavine Hrvatska po drugi put opljačkana, a ta bi spoznaja i danas bila skrivena da ona nije stvorila preduvjete da se korupcija u politici počne istraživati.
Hoće li ona ostati predsjednica HDZ-a ako u prosincu izgubi izbore, za nju je važna stvar. Ostane li, ide dalje. Padne li, ide u povijest.

No, to što je važno njoj nije važno za Hrvatsku. Za zemlju je važnije to što je u tom iznenadnom, darovanom i kratkom mandatu premijerke omogućila da institucije države, kako bi rekao bivši predsjednik države Stipe Mesić, konačno počnu raditi svoj posao u zoni korumpirane politike.

Možda će je, ako izgubi izbore, upravo to što je dala Hrvatskoj priliku da se počne izvlačiti iz gliba korupcije stajati predsjedničke pozicije u stranci. Možda će upravo zbog toga biti protjerana iz vrha HDZ-a u HDZ-ovu ropotarnicu povijesti. Možda će joj upravo politika koja je dovela da pokretanja istrage protiv vlastite stranke, osumnjičene da je kroz crne fondove zamračila više od 30 milijuna kuna, u stranačkim strukturama bude neoprostiv grijeh. Možda će njezini protivnici iz drugih stranaka reći da je sve to i zaslužila. Nije na čelo Vlade ni došla na ubičajen, demokratski način, reći će, pa neka padne kako je i došla, koga briga. I njihovo je pravo da to misle i da ih ne bude briga za nju, i da ne osjećaju sućut prema njoj dok vidno uzdrmana, s protegnutom panterom na reveru, govori o tome da je samo HDZ otvorio vrata borbi protiv korupcije, da je u sve ušao otvoreno i iskreno, a sad mu se to vraća kao bumerang. Sve je rekla točno, osim jednoga. Bumerang se ne vraća HDZ-u nego leti ravno u njezinu glavu. Njezini politički protivnici imaju pravo misliti o njoj sve najgore, njezini eventualni oponenti u stranci mogu već sad kovati urote, ali ipak pogledajmo kakva bi Hrvatska bila da se Jadranka Kosor pravila gluha i slijepa i da je pristala igrati ulogu koju joj je namijenio Ivo Sanader.

HDZ-ov rizničar Mladen Barišić i danas bi u svojim skupim Brioni odijelima, kupljenim ukradenim novcem, krstario državnim tvrtkama i ubirao milijunski harač za potrebe HDZ-a. Njegova prijateljica Nevenka Jurak i dalje bi prala prljavi novac preko svoje Fimi-medije, kako bi ga bilo dovoljno za održavanje luksuza kako stranke, tako i pojedinaca. Stranačka blagajnica Branka Pavošević i dalje bi svakog mjeseca marljivo isplaćivala honorare iz crnih fondova stranačkim zaslužnicima, estradnjacima i inima kojima je odgovarao aranžman „na crno“, bilježeći u svoju tekicu kome koliko treba dati i kopajući rupe u svom vrtu kako bi pohranila „stranačku arhivu“. Direktori javnih poduzeća i dalje bi plaćali reket koji nisu prijavljivali zato što su šutnjom čuvali vlastite stražnjice, iako su po zakonu bili obvezni obratiti se institucijama države, da opet citiramo Mesića. Bivši premijer Ivo Sanader živio bi ugodno i luksuzno, putovao po svijetu, držao predavanja američkim studentima, okretao novac na pružanju usluga konzaltinga stranim i domaćim tvrtkama, družio se s europskim dužnosnicima i daljinskim upravljačem preko Jadranke Kosor usmjeravao Hrvatsku. Željko Jovanović bi i dalje bio oštar kritičar HDZ-a, ali ne bi ih zvao ni zločinačkom ni kriminalnom organizacijom jer ne bi imao informacije koje zahvaljujući Jadranki Kosor danas ima. Hrvatska javnost bila bi čangrizava kao i sad, jer ljudima je najvažnije da dobro žive i vide perspektivu, a u takvim bi okolnostima živjeli još lošije nego što žive danas. No, da je Jadranka Kosor pristala na Sanaderovu igru, ljudi ne bi imali informacije koje imaju, ne bi znali što se stvarno događa iza tvrdih bedema HDZ-ove politike i vjerojatno bi unatoč gunđanju u velikom postotku glasovali za HDZ.

Istraga protiv HDZ-a pretposljednja je postaja Križnog puta, rekla je Jadranka Kosor. HDZ je, slijedimo li tu simboliku, već razapet i mrtav. Naravno da HDZ nije i neće biti nepravedno razapet, ali se lako može naći pred bankrotom, kao prva stranka pravomoćno osuđena da mora vratiti nezakonito stečen novac. Je li to posljednja postaja na kojoj će neki zasad neotkriveni Juda u njezinim redovima uprijeti prstom u Jadranku Kosor i optužiti nju – a ne Ivu Sanadera – za propast stranke i zatražiti da radi dobrobiti HDZ-a odstupi?Uopće nije isključeno da će netko iz rulje viknuti: „Razapnite Kosoricu, ta nas je upropastila!“

Ali, što je ta Kosorica mogla napraviti da zaštiti HDZ od onoga što sad proživljava? Budući da je od početka zauzela stav da borba protiv korupcije mora započeti i nije sputavala istrage protiv članova HDZ-a, nije mogla učiniti ništa da bi spriječila istragu protiv svoje stranke. Za HDZ je to u ovom trenutku loše, pogotovo što se sve odigrava uoči izbora.

No, ne bi bilo pošteno da Jadranka Kosor bude svrgnuta s čela HDZ-a baš zbog politike koja je omogućila procesuiranje korupcije u visokoj politici. Iako je godinama bila druga osoba stranke i tik uz Sanadera, istraga protiv HDZ-a ipak je veliko finale poslovne politike koju je uveo Ivo Sanader, a ona ju je za svoga mandata presjekla. Što god tko u HDZ-u mislio o njoj kao predsjednici, o njezinoj (ne)uspješnosti i (ne)sposobnosti, o njezinoj aroganciji i čvrstoj ruci, ne bi bilo poštenookrenuti pilu naopako i reći da je ona, koja je omogućila se korupcija istraži i kazni, napravila veću štetu HDZ-u od Sanadera, koji je HDZ utopio u korupciju.