Može li Milanović pobijediti Kosoricu strategijom šutnje i nevidljivosti

Čak i ako ne promijeni baš ništa u svojoj strategiji osvajanja birača kombinacijom duge šutnje i nevidljivosti s povremenim elitističkim istupima punim izreka na latinskom, fraza na engleskom i poneke riječi francuskog, Zoran Milanović mogao bi postati sljedeći hrvatski premijer. Pače, čini se da sve nekako vodi prema tome. Međutim, ne potrudi li se ipak malo više, njegova pobjeda neće biti rezultat racionalnog glasovanja Hrvata za SDP-ov program i lidera nego posljedica činjenice da se HDZ u osam godina vlasti potrošio i kompromitirao toliko da ga većina birača želi maknuti po svaku cijenu. Ne uloži  li šef SDP-a, dakle, puno više truda u predstavljanje svog programa i svoje osobe, postat će premijer zato što će birači glasovati protiv Jadranke Kosor, a ne zato što će uistinu birati njega.

Pobjeda je pobjeda, i ne gleda joj se u zube. Ali, ne bi li 2011. godine, točno dva desetljeća otkako je Hrvatska postala samostalna država, političarima koji drže do odgovornosti prema biračima, a i vlastita ponosa, konačno trebalo biti važno da budu izabrani u prvom redu zato što ljudi žele njih i upravo njih, a ne zato što ne žele njihova protivnika? Iako će parlamentarni izbori biti tek koncem godine, kampanja je počela još lani. Zoran Milanović zasad ne troši previše energije. Kao ekološki osviješten političar uključio je „saving energy“ program kako mu se zalihe ne bi prebrzo potrošile. Duga je godina. Računa valjda da je trud uložen prerano uzalud bačen jer se u politici stvari brzo zaboravljaju.

Za razliku od šefa HNS-a Radimira Čačića, koji ne prepušta ništa slučaju i redovitim javnim nastupima nastoji prevladati vlastite nepovoljne okolnosti koje su posljedica činjenica da nema parlamentarnu govornicu i da je skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi, Milanović se uglavnom drži svoje čahure puštajući da ton SDP-u daju riječki kadar Željko Jovanović i zastupnik veteran Nenad Stazić. Za razliku od otrovnog Stazića koji je javno vidljiv samo zato što ne želi biti nevidljiv, Jovanović je Milanovićev favorit, predstavnik nove struje SDP-ovih zvijezda. Ne može, međutim, zamijeniti Milanovića. Ako želi biti premijer, onda posao mora obaviti sam. On, a ne njegovi surogati, mora stalno objašnjavati Hrvatima zašto je bolji izbor od Jadranke Kosor. On, a ne njegovi surogati, mora redovito i nepopustljivo kritizirati vlast i ukazivati Hrvatima što je u vladajućoj politici loše.

Ako uistinu želi pobjedu, Milanović mora početi raditi. I mora postati lider. Računati na to da će mu nepopularnost Jadranke Kosor otvoriti vrata Banskih dvora jednako je plodonosno kao pripremanje ražnja dok zec trčkara u šumi. Ako želi biti izabran zato što Hrvati misle da je kvalitetno rješenje, Milanović se mora probuditi, shvatiti da mu glasovi opredijeljenih birača nisu dovoljni i baciti se na osvajanje onih neodlučnih, kolebljivih birača kojima će trebati puna godina da se odluče kome će pokloniti povjerenje. Jer, Jadranka Kosor sigurno neće spavati i pustiti da se stvari odvijaju bez njezina sudjelovanja. Iako su okolnosti za nju nepovoljne, a ankete daju naslutiti da je njezin poraz siguran, uopće ne treba sumnjati u to da će šefica HDZ-a napraviti sve što bude mogla da to promijeni.

Ne treba sumnjati da će se boriti kao lavica da ne izgubi izbore, da će raditi na marketingu i dopadljivosti, da će učiniti sve da pojača dojam odlučnosti, s jedne strane i suosjećajnosti, s druge... Na ruku će joj ići nastavak antikorupcijske borbe, istrage koje će zasigurno izvući na površinu i likove povezane s dfrugim političkim strankama, posebno s SDP-om. Na ruku će joj ići i ulazak u EU i ponešto bolji gospodarski pokazatelji nego 2010. Dobiti Jadranku Kosor na izborima neće biti nimalo lak posao, bez obzira na dojam da je sve gotovo. 

Zoran Milanović je već jednom izgubio dobivene izbore. Olakotne su mu okolnosti to što je bio neiskusan, svjež i nadobudan. Otežavajuće su to što nije htio slušati zrelije i iskusnije od sebe. Računao je da će mu pobjeda sama doći, ponesena činjenicom da je njegovo lice novo, da novina budi nadu te da mu je s druge strane arogantni Ivo Sanader kojega mnogi ne vole. Danas je iskusniji, nije više ni onako nadobudan ni mlad ni nezreo. To može značiti da neće ponavljati pogreške iz prošle kampanje. Ali ne mora značiti da neće praviti nove. Podcjenjivanje protivnice, naprimjer, za njega bi se moglo pokazati kobno. Time što se ne trudi objasniti biračima što im nudi računajući da ima vremena jer su izbori tek krajem godina, pokazuje da je već sad podcjenjuje. Potpuno je jasno da poraz Jadranke Kosor žele vidjeti mnogi u Hrvatskoj. Ne misle da je sposobna, a nije im ni simpatična. Milanović računa na njihove glasove. Vjerojatno ga veseli negativan imidž glavne konkurentice.

No, ako želi biti premijer mora u svoje kvalitete uvjeriti one koji njega drže nesposobnim i antipatičnim, a nije ih malo. Pogotovo kad svoju politiku svede na poruku: „Nakon izbora Hrvatska će pocrvenjeti!“