Na cestu ide 100.000 radnika, spas u EU fondovima

Očekuje nas pad BDP-a još oko tri posto, a ni mirovinskim fondovima ne piše se dobro, smatra menadžer Dragan Munjiza.

Dragan Munjiza, predsjednik Uprave Gastro grupe, u razgovoru za Javno otkrio je svoja očekivanja za hrvatsko gospodarstvo u 2010. godini. Prema njegovim riječima, ne čeka nas previše dobrog, a jedina slamka spasa bi nam mogli biti EU fondovi. Inače, Munjiza slovi kao jedan od hrvatskih uspješnijih menadžera koji je prošao velike tvrtke, poput Atlantic grupe, Konzuma da bi prije nekoliko godina počeo razvijati brand Jakov Viktor, specijaliziran za poslove INTERIM menadžmenta kao i konzalting uprava i nadzornih odbora srednje velikih hrvatskih poduzeća.

Š

Đuro Popijač Photo Matija Veličan

to možemo očekivati u ovoj godini od gospodarstva?

- Mislim da to nitko ne zna, svi se ili nadaju, ili pogađaju jer zapravo ne postoji konsenzus što je uzrok krize. Da li je uzrok kriza zapadnoga društva ili samo konjuktura kapitalizma koji ulazi u cikličke faze ili nešto treće.

A što je sa krizom u Hrvatskoj, je li ona rezultat svjetske krize ili smo za nju krivi sami, odnosno država koje vuče loše gospodarske poteze?

- Hrvatska se već duži niz godina ponaša neracionalno, no ne smijemo zaboraviti da je u Hrvatskoj bio rat što samo po sebi nije racionalan događaj i koji je uvelike utjecao na sadašnje stanje i krizu. Uzmemo li uz to i drugačiji društveno politički sistem u bivšoj državi, dobijemo lošu startnu poziciju krajem devedesetih. S druge strane, zemlje u okruženju, koje su također mijenjale društveno politički sistem, također trenutno ne stoje dobro. Primjerice Slovenija i njezini ponos Gorenje ili Mura  koji su također u krizi, a nisu imali rat. Ni oni nisu uspjeli sačuvati svoje obiteljsko blago u potpunosti, baš kao i mi. Mislim da upravo to pokazuje da nisu Hrvati i naše gospodarstvo jedini koji se ponašaju neracionalno, imamo primjer i Mađarske, Slovačke, Grčke…

Znači mislite da je kriza u Hrvatskoj ipak rezultat svjetske krize?

- Siguran sam da je, kriza kod nas može biti deset do 15 posto gora zbog naših osobnih gospodarskih problema koje imamo. Pogledajte primjere Švicarske ili Velike Britanije gdje su propale ili spašene državnom intervencijom velike i bitne banke. Mi mislimo da je sve što se događa kod nas najgore, ali nije tako iako nas to ne opravdava u potpunosti. Problem je zapravo kapitalizma, odnosno pitanja hoće li Rusija i Amerika zajedno sa Kinom i Indijom uspjeti naći neki novi zamašnjak.

Ali imamo primjere Hrvatske poštanske banke i Podravke? Kakve to veze ima sa svjetskom krizom?

- Mi se često ne ponašamo iznad prosjeka Europe, kako bismo trebali, ako bi željeli stići raskorak u društvenome bogatstvu i organizaciji društva u odnosu na Zapad i one zemlje bivšega Istočnoga bloka koje su nas 90-ih prestigle! Naša zemlja traži veću državnu administraciju, već zbog teritorijalnog oblika zemlje. Pogledajte samo kolika je i kakva je naša granica i koliko nam ljudi treba samo za to- nemamo kompaktan oblik kao većina drugih zemalja. Ali, u isto vrijeme, ne znamo koristiti naše prednosti, ne razvijamo elitni turizam, a u javnome sektoru često ima previše neracionalnoga ponašanja, da ne kažem korupcije. Mi bi kao zemlja trebali pojačati kolektivnu svijest da se moramo više truditi, ako želimo nadokanditi zaostatke u odnosu na prosjek EU ili najbogatije zemlje svijeta.

A koliko se trudimo?

- Mislim da je u Hrvatskoj prisutno jako puno truda, posebno u privatnom sektoru. Ali to nije dovoljno. Često sam u Sloveniji, Ljubljani, Kranjskoj gori. Tamo kad hodate trgom nema špice, ne trude se imati brandiranu odjeću, niti im je to cilj. Mi silno želimo dokazati da smo dio Europe, a s druge strane, puno trošimo na automobile, odjeću, te neke stvari kojima želimo dokazati naš status koji zapravo nemamo. S druge strane, imamo susjednu Sloveniju koja je primjer efikasnije državne uprave, posebice lokalne i gospodarskog lobiranja u svijetu. Dakle, nije problem u broju zaposlenih u državnoj upravi, nego kako su oni ustrojeni i kako to funkcionira. U Hrvatskoj imamo primjer Istre s kojom se dobro upravlja, mislim da te sjeverne županije dobro organiziraju lokalnu samoupravu.

Znači smatrate da bismo i mi to trebali kopirati?

- Zašto ne bismo kopirali ono što vrijedi? Biti efikasan nije samo pitanje truda, treba se uspoređivati sa najboljom svjetskom praksom. Treba li Hrvatskoj formula da se netko trudi ili da je netko lijen, ali efikasan? Vi možete imati fenomenalna ministarstva, ali ako lokalna vlast ne valja, onda nemate ništa. Puno je gradova u Hrvatskoj u deficitu, ali ta sredstva nisu potrošeni u prave projekte.

Photo Liderpress

Kako komentirate miješanje politike u tvrtke, poput onog u Podravci i HPB-u?

- Sigurno je da postoji određeni utjecaj i mislim da je taj utjecaj sada manji nego onaj koji je bio prije deset godina, ali je činjenica da on još uvijek postoji. Mislim da bi vlasnik morao imati utjecaj na poslovanje tvrtke, no problem je kako taj vlasnik utječe na donošenje dnevnih, operatvnih odluka. Ne mislim da je problem u nazivanju, nego u onome što se traži od Uprave pojedinog poduzeća. Nadzorni odbor aposlutno ima zadatak nadzirati svaki dan, ali nitko nema pravo nazvati i narediti. Također, mislim da je kod nas problem što mi u svojim glavama mislimo da kad i nazove netko iz nekog centra moći, da to treba poslušati. Problem je i u našim upravama u koje su prisutni ljudi koji su sluhisti, pa na kraju budu kažnjeni zbog toga što su slušali. Tu biti  želim reći da su ljudi kao plin, šire se dokle ih pustiš da se šire. Tu je svakako utjecaj imao i komunizam, i onda smo slušali, i sad slušamo, to su ostaci tog doba.

Mislite li da će se Podravka uspjeti izvući?

- Iskreno rečeno, mislim da je sad tamo preslojavanje. Uprava i nadzorni odbor očito nisu homogeno radili strategiju i izvršavali je. Kad sam davnih devedesetih bio u Atlantic Grupi, kad smo tek krenuli, mi smo Podravci uzeli distribuciju Wrigleya, Ferrera, kupili Cedevitu a imali smo nekih 20 zaposlenih ljudi. Atlantic je Podravku kontinuirano pobjeđivao. Očito je to bio sistemski problem u Podravci, koji je rastao godinama. Svi ti socijalistički mastodonti koji su kvazi privatizirani, imaju veliku manu- nedostaje im efikasnost. Svaka uprava ima dva cilja- jedan je sačuvati efikasnost, a drugi je broj zasposlenih. No to su dva suprotna cilja, ako treba otpustiti ljude, Atlantic će to učiniti, ali Podravka neće.

Kako komentirate udruživanje Podravke, Kolinske i Francka?

- Mislim da je to smiješno i nepotrebno jer će sve tri tvrtke na to izgubiti energiju, a neće postići velike rezultate. Najbolje je da najsposobnija od njih kupi preostale dvije i nametne im svoju korporativnu kulturu i efikasnost.

Kako komentirate posljednje odluke Vlade da iz nadzornih odbora državnih tvrtki izbaci ministre i politčke dužnosnike?

- Ja imam taj certifikat za nadzorni odbor, nas ima jedno 500 do 600, no što je tu problem? Kako nas 500 ili 600 može biti neovisno ako smo mi svi dio te oligarhije? Mislim da bi bilo bolje ostaviti kvalitetne ministre i državne službenike nego nekog od nas. Ja se mogu truditi biti neovisan, ali sam ja na kraju ipak ovisan. Imam ženu, djecu, kredit koji moram plaćati, nisam ja neovisan. Ja sebe ne zavaravam da sam neovisan, jer sam ovisan.

Pa dobro, koliko dugo ćemo tako moći?

- Ljudi žele stvoriti bolje društvo, sad je samo pitanje da li znamo, prije će mene moj sin nešto naučiti nego ja njega. Zato mislim da moramo dati mogućnost, mladim, neiskusnim ljudima, sa idejama. Jer čim ste financijski ovisni, ne možete biti neovisni. Uzmite primjer Peveca, kako je on mogao propasti? Tko mu je potpisivao revizije, jer bez toga ne možete dobiti kredit? Ta je osoba jednako odgovorna, ona koja je pisala izvješća, predugo je to sve trajalo da bi to samo preko noći nestalo i tvrtka bila ugašena.

Nije li ta kriza, kriza nekog Zapada, ali i stanja svijesti?

- Da bi Zapad bio efikasan, on mora promijeniti koncept. I sama Crkva upozorava da ovo neće biti dobro. Pogledajte samo medije, u kratkoj vijesti ćete naći kako je neka grupa u Pakistanu ubila 43 zastupnika jedne stranke u jednoj noći, ali će zato neka manekenka zauzeti cijelu stranicu. Za mene je Kant definirao etiku- boj se moralnog zakona u tebi i zvjezdanog neba nad nama.

Što nas čeka u 2010. godini, bolje, lošije ili?

Dvoje premijera razgovarat će o hrvatsko-slovenskim odnosima. Photo javno165

- Mislim da će BDP pasti oko tri posto, već time se ukazuje da će doći do zaoštravanja krize. Nije to širenje panike, nego pitanje što će tvrtke poduzeti da stvore novu vrijednost. Po mom mišljenju, u maloprodaji će doći do velikih preustroja, biti će dosta kupovanja tvrtki i preuzimanja. Što se tiče proizvodnje, jako je bitno da se ljudi počnu baviti izvozom.

Prema vašim procjenama,  koliko će biti novih otpuštenih?

- Mislim da će biti oko 75 posto otpuštenih od broja ljudi koji su otpušteni u prošloj godini, dakle negdje oko 100.000 ljudi bi moglo ostati bez posla.

Možemo li tu govoriti o krivnji države?

- Ne vidim tu veliku grešku države, obveza države je da bude iznadprosječno dobra, ali naša je prosječno dobra. Mislim da je tu riječ o grešci cijelog društva. Morate biti najbolji u Europi da bi opstali.

Koji najbolji potez biste izdvojili od ministra gospodarstva Đure Popijača?

- Mislim da je to što je shvatio da otpuštanje nigdje ne vodi. Najveća greška koju mladi rade jest otpuštanje.

Mislim da je to smiješno i nepotrebno jer će sve tri tvrtke na to izgubiti energiju, a neće postići velike rezultate. Najbolje je da najsposobnija od njih kupi preostale dvije i nametne im svoju korporativnu kulturu i efikasnost.

O spajanju Kolinske, Francka i Podravke

Pa dobro, nije potez to što je ministar u Vladi shvatio što otpuštanje radnika nije dobro. Možete li se sjetiti nekog konkretnog poteza?

- Iskreno rečeno, on je na tom mjestu dva do tri mjeseca. Čovjek je smiren, diskretan, to je isto dobra osobina. Ekonomija je povezana sa psihologijom, napravite li pogrešan potez može biti gore nego ne povučete li ni jedan.

Evo, Luka Rajić je najavio otvaranje nove tvornice lijekova. Ima li prostora za to?

- Da, mislim da ima. On će proizvoditi generičke lijekove i mislim da tu ima prostora. Pliva je izgubila fokus.

Kad ste spomenuli Plivu, kako komentirate njezin nestanak, a također je bila jedna od vodećih na ovom tržištu?

- Ne mislim da je prodaja Plive bila greška, ona je morala biti prodana, ali da su akvizije prije nego što je došlo do ovoga bile kvalitetnije, mislim da bi to ispalo drugačije. Ali treba tu uzeti u obzir još neke stvari, poput toga da se novac od Sumameda potrošio, novi lijek nije otkriven, od Plive su se očekivali veliki rezultati.

Možemo li u 2010. godini očekivati oporavak tržišta u Hrvatskoj?

- Ja ga ne očekujem. Ono što bi nam pomoglo preživjeti jest novac koji bi trebali dobiti iz EU fondova, no ovisimo i o susjedima, kad će se razvijati situacija u Bosni i Hercegovini. Osim toga, mislim da bi i umorivljenici trebali početi raditi, barem dva do tri sata dnevno. Mislim da je došlo vrijeme da, nažalost, i oni počnu opet raditi jer novca za mirovine neće biti. Također očekujem da će se mirovinski fondovi raspasti, naravno ne odmah.