Na ishod izbora utjecat će Mladen Bajić, Dinko Cvitan i Tomislav Karamarko

Kraj je godine i mjere se gubici i dobici. Tko je mogao proći bolje, a nije? Tko je trebao proći lošije, ali se uspio izvući kroz iglene uši? Svake godine ista pitanja, ista znatiželja... Uobičajene analize nude naizgled neoborive zaključke, kojih se nitko ne sjeća kad se pokaže da su bili promašeni. Na kraju ove godine, tako, Zoran Milanović bježi Jadranki Kosor za punih 15 postotaka. Pozitivno o njemu misli 48 posto birača, što znači da bi najmanje toliko punoljetnih ljudi koji izlaze na izbore upravo njega htjelo vidjeti na čelu državne egzektuive. Nije on, istina, više ni novo lice koje uzbuđuje svježinom, nije ni mlada nada, nije se baš ni nametnuo nekim gorljivim i prepoznatljivim političkim radom i angažmanom u proteklom razdoblju, ali predsjednik SDP-a na svojoj strani ima puno više od toga, ima najjače oružje – zasićenost građana HDZ-om.

Prosječan čovjek danas u Hrvatskoj ne razmišlja o tome što mu nudi Zoran Milanović i kakav bi on bio premijer, već ga u opredjeljivanju za i protiv nekoga ponajprije vodi želja da što prije okonča vlast HDZ-a, stranke koja je punih sedam godina dopuštala da korupcija polako, ali intenzivno ubija državu kao što agresivne alge svojim cvjetanjem ubijaju more. Baš kao što se činilo potkraj 2006. da je pobjeda Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima godinu dana kasnije neminovna, isto se čini i sada. Na koncu 2010. ne vidi se baš ništa zbog čega bi se klatno koje se zaledilo na strani SDP-a opet pokrenulo i stalo na stranu HDZ-a. Pa, ipak, može li se unatoč svemu dogoditi da Jadranka Kosor uspije pobijediti Zorana Milanovića? Može li se dogoditi da HDZ uspije osvojiti novi mandat i da SDP ostane u oporbi? I što bi se trebalo dogoditi da se trendovi preokrenu u korist gubitnice?

Kako stvari stoje, najveći utjecaj na ishod parlamentarnih izbora mogli bi imati Mladen Bajić, Dinko Cvitan i Tomislav Karamarko. Šefovi DORH-a i USKOK-a te ministar unutarnjih poslova. U njihovim ladicama tajna je buduće vlasti. Najveća bitka neće se voditi za godinu dana na biralištima, već će se niz važnih bitaka voditi tijekom cijele predstojeće godine i to u uskočkim sobicama i sudnicama. Zasad stvari stoje tako da je Remetinec pun HDZ-ovih kadrova, a najveći kapitalac, bivši šef HDZ-a i Vlade, leži u Salzburgu. Međutim, pitanje odabira pravog trenutka u kojemu će na susjedne krevete u pritvoreničkim ćelijama stizati novi osumnjičenici, ovoga puta iz „korupcijske kvote“ SDP&co. Šefica HDZ-a u raznim prigodama tumači kako HDZ ima odlučnosti i hrabrosti počistiti u svome dvorištu. Kad počisti svoje, krenut će u susjedovo. U to uopće ne treba sumnjati.

Najčešće spominjani likovi zasad kuloarskih nagađanja su Slavko Linić i Šime Lučin. Liniću se na teret stavlja problematična privatizacija riječke Tržnice, a Šimi Lučinu kupnja vatrogasnih vozila Daimler u vrijeme kad je on bio ministar unutarnjih poslova. Riječ je oa aferi, podsjetimo, u kojoj su vatrogasna vozila kupljena izravnom pogodbom i plaćena 603 umjesto 465 milijuna kuna. Ako je Berislav Rončević mogao dobiti kaznu od četiri godine zatvora i nalog da vrati dio od 10 milijuna kuna koje nije uzeo, ali za koje je njegovom lošom odlukom oštećena dražva, onda Lučin i partneri, kažu u HDZ-u, moraju dobiti najmanje toliko. Logika postoji. Ako je Hrvatska pravna država, onda se prema svima mora postavljati dosljedno i jednako. Bez obzira u kojoj su političkoj stranci.

Međutim, činjenica da će u bitkama za pobjedu na parlamentarnim izborima sudjelovati, ni krivi ni dužni, policijski i uskočki istražitelji, suci i državni   odvjetnici govori o tome koliko je Hrvatska bolesna i trula država. Godine 2011., naime, ratovat će se starim i nikad istraženim slučajevima, koji kao da su i bili pospremljeni u ladice kako bi mogli biti izvučeni u pravom trenutku. Ne treba sumnjati da prema SDP-ovim osumnjičenicima neće biti popusta. HDZ je dopustio da se sudi jednome njihovu potpredsjedniku Vlade, jednome njihovu ministru, bivšemu premijeru koji ih je dvaput doveo do pobjede na izborima, a već je sad jasno da nitko neće ni prstom mrdnuti ako neka od istraga dođe i do nekoga od aktualnih ministara.

U takvoj konstelaciji, kad ne pokazuju milost za svoje, bilo bi iluzorno očekivati da pokažu milost prema tuđima. Bit će, naravno, prozvani za revanšizam, pokušaj izjednačavanja krivnje i političko proganjanje protivnika prije izbora. Međutim, i Ivo Sanader se žali da ga HDZ i Jadranka Kosor politički progone, pa je od tog vapaja malo koristi. Ako uistinu dogodine budemo svjedočili istragama u kojima će padati SDP-ovi kapitalci, vriska im neće pomoći ako dokaz protiv njih biti čvrsti. Hoće li to popraviti HDZ-ove izborne izglede, druga je priča. Nije isključeno, ali nema ni jamstava.