Na misu s rupom u cipeli, na sprovod bez štole

Poznati hrvatski svećenik prisjetio se možda i najneugodnijih događaja u svojoj bogoslužnoj karijeri. Nekoć neugoda danas mu izaziva smijeh.

Don Anđelko Kaćunko sjetio se dvije zgode koje bi okarakterizirao kao prilično neugodne. I obje imaju veze s odjevnim predmetima.

- U neizbrisivu sjećanju ostao mi je doživljaj dok sam bio na službi u Solinu u župi Gospe od Otoka, ujesen 1979. Svaki dan imao sam u crkvi po šest sati vjeronauka, a u pauzi smo redovito igrali nogomet ispred crkve - započeo je svoju priču don Kaćunko.

Kazao je kako mu je nakon mjesec dana prišla ''vrlo ljubazno jedna baka i dala  ondašnjih 300 dinara da kupi cipele''. On je, kako sam kaže, ''dar prvo uljudno odbio, tvrdeći da ima nekoliko cipela i da su sve još dobre''.

- Ali ona je bila tako uporna da sam na kraju popustio i nastavio s vjeronaukom i nogometom. Cipela sam se sjetio tek sljedeći tjedan i odlučio pregledati obuću. Kad ono - šok! - sjeća se don Kaćunko.

Cipele poderao igrajući se s djecom

Don Anđelko Kaćunko

Naime, na đonu cipela koje je nosio čak i nedjeljom, te za koje kaže kako su ''odlično izgledale odozgo'', bila je golema rupa. On sam ju uopće nije osjećao.

- Naravno, odmah sam kupio nove cipele i najsrdačnije zahvalio gospođi na daru i upozorenju. Ona mi je tada otkrila da je odmah primijetila rupu na cipeli čim sam pokleknuo u crkvi. Tek tada mi je bilo neugodno jer nisam znao otkad sam tu rupu "nosio" - iskren je u svojoj priči don Kaćunko.

No, gospođa ga je utješila rekavši mu kako mu to ionako ''nitko neće zamjeriti jer svi znaju da je cipele poderao igrajući se s djecom''.

Drugi doživljaj kojeg se don Kaćunko prisjetio je slijedeći:

- Jednom sam vodio sprovod na Mirogoju u Zagrebu - početak je drugog neugodnog doživljaja.

Naime, don Kaćunko je u žurbi zamijenio kolegu te, kako napominje, ''sve obavio kako treba, ne primjećujući nikakvu neobičnost''. Ipak...

A, gdje je štula?

- Vrativši se s groblja u prostoriju koja nam služi kao grobljanska "sakristija", ugledao sam svoju štolu na stolcu pored stola na kojem sam ostavio torbu sa stvarima - zgrozio se svećenik.

U čemu je problem? Eto, sasvim slučajno, sprovod je vodio bez važnog dijela obrednog ruha, a da to nije ni znao. 

- Bilo mi je doista neugodno i tek tada sam shvatio zašto je bilo (srećom samo nekoliko) čudnih pogleda na početku ispraćaja i tijekom molitve kod groba - sa smijehom se sad prisjeća don Kaćunko.

Nakon svega, sad zasigurno pomno pregledava odjeću i obuću u kojima vodi bogoslužja.