Nacionalnost globalizma - `Europska Unija umire!`

''EUROPSKA UNIJA UMIRE!''  Ne, prijatelji, nije ovo tipična euroskeptična izjava neke rubne skupine ili teoretičara zavjere, nego početak navoda nedavne kolumne koju u visoko cijenjenom Washington Postu  piše Charles Kupchan, profesor na Sveučilištu Georgetown i član Vijeća za odnose s inozemstvom. ''I to ne dramatičnom ili nenadanom smrću'', nastavlja on, ''nego smrću koja je tako spora i nepokolebljiva da bismo jednog od ovih dana mogli pogledati preko oceana i shvatiti da projekta europske integracije koji proteklih pola stoljeća uzimamo zdravo za gotovo više nema''. Molim? Dugogodišnji član-osnivač američkog vanjskopolitičkog establišmana i zdušni pristaša njegovih integracionističkih ciljeva javno dvoji u budućnost Europske Unije? Kamo to ide ovaj svijet?

Već je neko vrijeme očito. Europa nije samo u gospodarskom opadanju nego, prema Kupchanovim riječima, ''boluje od ozbiljnije boljke... od Londona do Berlina i Varšave, Europa doživljava re-nacionalizaciju političkog života, pri čemu države grabe natrag suverenost koju su nekoć svojevoljno žrtvovale u potrazi za kolektivnim idealom''. To se vidi, kaže on, u ponovnom oživljavanju populističkih stranaka u Britaniji, Mađarskoj i Nizozemskoj, koje je uvelike reakcija na imigraciju. Lech Kaczynski, pokojni poljski predsjednik,  još je jezgrovitije izrazio tu ideju: ''Poljake zanima budućnost Poljske, a ne budućnost Europske Unije.''

Europska unija Photo wikipedia

Nekoliko tekućih rasprava u Njemačkoj, Francuskoj, pa čak i izvan Europe, u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama, ističu pitanje sve veće 're-nacionalizacije', ali na uvelike različite, i u nekim slučajevima zabrinjavajuće načine. Terry Jones, pastor u jednom američkom gradiću, nedavno je potaknuo svoje župljane na sudjelovanje u 'spaljivanju Kur’ana' na godišnjicu 11. 9. ''Vjerujemo da je Islam vrag, da zbog njega milijarde ljudi idu u pakao, to je varava religija, to je nasilna religija i to je dokazano veoma mnogo puta'', rekao je Jones CNN-u ranije ovog tjedna. Napisao je i knjigu, naslovljenu 'Islam je od vraga', a njegova crkva čak prodaje šalice za kavu i majice na kojima je otisnuta ta rečenica. Koristeći se Internetom da proširi svoju poruku, Jonesova crkva ima čak i kanal na You Tubeu.  "Mislim, zapitajte se, jeste li ikad vidjeli ijednog uistinu sretnog muslimana? Dok hodočaste u Meccu? Dok se okupljaju na podu džamije? Izgleda li to kao prava religija radosti?” pita on u jednom od svojih postova na You Tubeu. ''Ne, meni to izgleda kao religija vraga''.

Iako je pastor nakon snažnog pritiska vlade i vojnih dužnosnika – pa čak i svoje vlastite kćerke, Emme, koja ga je preklinjala da to ne učini – preispitao planiranu akciju,  masovno spaljivanje, koje se može protumačiti kao jedan oblik Kupchanove ''re-nacionalizacije političkog života'' u Americi, života bez nazočnosti muslimana, u nekim je krugovima naišlo na veliku podršku.

Jedna manje javna debata, barem u glavnim medijima, vodi se u Izraelu i drugdje otkad je krajem prošle godine objavljena kontroverzna knjiga, Torat Ha'Melech.  Prema mišljenju autora te knjige, rabina Yitzhaka Shapira, “Ne-Židovi su ''nesućutni po prirodi'' i treba ih ubiti kako bi se ''suzbile njihove zle sklonosti''.  (Možda ne-židovski gen?)  "Ako ubijemo nežidova koji je prekršio jednu od sedam zapovjedi… u tom umorstvu nema ničeg lošeg'', bio je uporan Shapira. Navodeći kao izvor židovski zakon (ili barem njegovo veoma selektivno tumačenje), izjavio je: ''Postoji opravdanje za ubijanje beba ako je jasno da će nam kao odrasli ljudi nauditi, a u toj situaciji dopušteno im je nauditi namjerno, a ne samo u borbi s odraslima''. Međutim, Shapirini nazori nisu novi. 2006. godine, izraelska policija kratko ga je držala jer je svoje pristaše poticao na ubijanje svih Palestinaca starijih od trinaest godina. Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, izraelski je rabin, čiji je glasački blok ključan za očuvanje Netanyahuove vlade na vlasti, dočekan sa znatno manje službene kritike.

Ipak, dok se ove dvije ekstremne manifestacije Kupchanove ''re-nacionalizacije političkog života'', u SAD-u i Izraelu, mogu lako ne uvažiti, kao djela pojedinačnih čudaka, ksenofoba ili vjerskih fanatika, druge razvoje događaja u tom smjeru ne možemo tako lako ignorirati.

Na primjer, Sarkozyjevo nedavno istjerivanje tisuća nezakonitih useljenika Roma, „iz razloga javnoga mira“, i uklanjanje ilegalnih romskih naselja, koja je nazvao ''izvorima nezakonite trgovine, iskorištavanja djece i prostitucije''. Iako su međunarodna zajednica, Vatikan, Ujedinjeni Narodi, a i Europska komisija, kritizirali taj masovni izgon, Sarkozy  je Rome nastavio slati 'kući' u Bugarsku i Rumunjsku, navodeći zakone Europske Unije, koji Državi dopuštaju da protjera ljude koji su u njoj najmanje tri mjeseca bez posla i/ili se smatraju prijetnjom javnoj sigurnosti.

A u Belgiji je jedna visoka političarka Socijalističke stranke prošli tjedan upozorila građane da se ''pripreme na raspad Belgije''. Laurette Onkelinx izrazila je svoju nadu da do toga neće doći, ali ''s druge pak strane, više se ne možemo neobazirati na činjenicu da je to želja velikog dijela flamanske populacije... dakle, da, moramo se pripremiti na raspad Belgije. U protivnom smo gotovi''. Drugi vodeći Socijalist,  Philippe Moureaux, ponovio je njezine nazore, govoreći da je Belgija na rubu ''postupne organizacije razdvajanja''.

Ironično, uzme li se u obzir da se Belgija, koja je preuzela rotirajuće predsjedništvo Europske Unije, od lipnja 2007. godine ne može pohvaliti nijednom stabilnom vladom zbog jasne ''re-nacionalizacije političkog života''. I uključivala ta re-nacionalizacija ponovno zadobivanje izgubljene suverenosti ili ponovno utvrđivanje temeljnih vrijednosti, etničkog identiteta, običaja ili pravila nečije rodne zemlje, jasno je da se protureakcija na globalizaciju nastavlja punom snagom, u svim svojim brojnim vidovima. Usuđujemo li se nazvati to... Novim nacionalizmom?