mjesto za top banner

NE MODIFICIRANOJ HRANI

5. SIJEčNJA 2007. 14:07h

'Najluđi' u Ministarstvu poljoprivrede

Tekst

Iskreno se nadam da niste za ručak “smazali” koju ludu ili kloniranu kravu iz uvoza.

 Kravlje ludilo, AIDS, SARS tek su neke od bolesti koje su obilježile novije doba. Te bolesti nisu nastale kao prirodna pojava već su posljedica čovjekova ponašanja i djelovanja u suprotnosti sa prirodom.

Sigurne krave

Ovih je dana cjelokupnu svjetsku javnost potresla vijest da su američki i japanski znanstvenici genetičkim inženjeringom proizveli stoku otpornu na kravlje ludilo. Zovu ih “sigurnim kravama” premda ne znaju mogu li se razmnožavati te koji su rizici jede li se njihovo meso.

Čudno je da uopće netko smatra potrebnim izvršiti takvu intervenciju nad genima “uboge” životinje kada je opće poznato da je do pojave kravljeg ludila, jedan na milijun ljudi obolio od Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Nadam se da je ova šokantna vijest potaknula naše odgovorne sjede glave da konačno zaštite nacionalne genetske resurse i izvorne pasmine kako djeca ne bi “ne daj Bože” pomislila da je krava doista ljubičasta kao na naličju jedne čokolade.

Još je snažnije uzburkala javnost vijest da je američka Agencija za hranu i lijekove najavila da je spremna odobriti prodaju mlijeka i mesa kloniranih životinja i to bez posebnih oznaka. Klonirani zametci dobivaju velike doze hormona a rođeni klonovi visoke doze antibiotika zbog oštećenja s kojima se rađaju što znači da bi svi ti hormoni i antibiotici bili u hrani koju će jesti ljudi.

Tko je lud? Krave ili ljudi?

Ako niste znali, Hrvatska je nažalost uvezla za oko 2 milijarde dolara poljoprivrednih proizvoda u 2006. godini. Iskreno se nadam da niste za ručak “smazali” koju ludu ili kloniranu kravu iz uvoza! Dokazano je da je krava Šana iz Ivankova bila lažno optužena za ludilo zbog sebičnih interesa mesarske industrije i uvoza za njih jeftinijih krava, ali zasigurno bitno “luđih” od spomenute domaće Šane. Nakon toga je prosječni hrvatski čovjek zaključio da su ipak “najluđi” ovi u Ministarstvu poljoprivrede.

Neki kažu da će manipulacija genima izazvati katastrofu većih razmjera od atomske bombe. Čovjek, znanstvenik se je «zaigrao» i dobio kukuruz i soju s genom bakterije, jagode i rajčice s genom ribe... Genetski inženjering -  prijenos gena iz jedne u drugu  vrstu, prekršio je prirodni zakon “barijere vrsta”. Ali, to nije sve. Stvorena je neograničena mogućnost “redizajniranja”, poboljšanja, preinačivanja organa, pa i organizama po želji i volji bilo koga, za bilo što.

Genetski se inženjering upleo u proizvodnju i distribuciju hrane, operirajući tako nad tijelom čitavog čovječanstva i svekolike prirode! Zagovornici genetskog inženjeringa u proizvodnji hrane  željeli su povećati izvore i količine hrane, kako bi se «navodno» suzbila glad. Bogate zemlje bogate se na uštrb siromašnih pod krinkom dobrotvornosti, spašavajući navodno gladne s genetski modificiranom hranom, iako svi dobro znaju da pitanje gladi nije pitanje hrane već pitanje politike.

Interes multinacionalnih kompanija

Željeli su stvoriti usjeve otporne na herbicide i tako povećati prinose. No, geni za otpornost na herbicide  proširili su se na srodne divlje vrste  unakrsnim oprašivanjem  stvarajući tako za samo nekoliko sezona korove otporne na herbicid. Velike multinacionalne kompanije tu naravno nalaze svoj interes. Prodajući seljacima genetski modificirano sjeme (otporno na herbicide) prodaju im i herbicide koje same proizvode.

Na svu sreću, naši seljaci su puno mudriji nego ovi u tzv. razvijenim državama pa im ne pada na pamet da kupuju i siju GMO sjeme i truju zemlju od koje žive. Dolazili su nam razni emisari koji su nudili GMO bakterije pa potom biljke za razminiranje. Sreća u nesreći je da nam je birokracija toliko komplicirana pa su odustali. Da im ne bi palo na pamet ponovo nuditi takve tehnologije, želim im samo poručiti: “Ne dirajte mi ravnicu.”

 Uočavajući moguće posljedice korištenja genetski modificiranih organizama i proizvoda, Hrvatski Sabor je donio 1998. na prijedlog Kluba zastupnika HSS-a zaključak kojim je zabranjena sjetva GMO sjemena pa i u pokusne svrhe te je obvezao Vladu RH na izradu adekvatnih zakona.

Pravna regulacija kroz nekoliko zakona pa zatim kroz poseban zakon nije najsretnije zaštitila naše nacionalne interese pa smo stvar preuzeli u svoje ruke. Na prijedlog vijećnika HSS-a do sada su županijske skupštine u 12 hrvatskih županija zabranile sjetvu GMO sjemena i proglasile se GMO-free.

One koji zdvajaju nad tom našom akcijom želim informirati da je na razini Europe formirana  mreža GMO-free europskih regija u kojoj se nalaze 42 regije a do sada ih je proglašeno 172 u zemljama EU. Više od 70% potrošača u zemljama EU ne želi jesti GMO.

Samo domaće

Umjesto da se izborimo za GMO-free Hrvatsku i postanemo prava mala oaza «zdrave hrane» naši vladajući nisu čak izradili ni pregovaračku platformu za pitanje GMO-a koje se nalazi u nekoliko pregovaračkih područja.

Dugoročna orijentacija Hrvatske mora biti održivi razvoj-razvoj koji zadovoljava današnje generacije bez dovođenja u pitanje opstanak budućih generacija. Kao mala zemlja mali smo zagađivač i u regionalnom i u lokalnom smislu. Dobro očuvan okoliš mora postati naša komparativna i konkurentska prednost i u budućnosti-posebno u segmentu proizvodnje hrane, kao potpora lokalnom stanovništvu, te plasmanu u turizmu i sve izglednijem izvozu.

Dodamo li k tome činjenicu da se u Hrvatskoj danas ne proizvodi genetski modificirana hrana i da kreću značajne inicijative za povećanje površina pod ekološkom poljoprivredom, otvara nam se jedinstvena mogućnost opredjeljenja da budemo zemlja očuvane prirode i “zdrave hrane” po čemu možemo biti izuzetno prepoznatljivi.

 

Marijana Petir, HSS