Autor: Deana Knežević AUTOR Deana Knežević



Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

5. OžUJKA 2012. 23:02h

Naravno da nismo smeće

Slavko Linić, ministar financija

Foto

Hrvatska

Komentari

2

Tekst

Vikend je bio obeshrabrujući. Mediji su razvlačili nove epizode tinjajućih sukoba unutar Kukuriku koalicije. Vodeći SDP je za to vrijeme umjesto ozbiljnog internog brainstorminga,  u Poreču držao neku opuštajuću sesiju estradnog tipa, s direktnim televizijskim prijenosom. A britanska investicijska banka Barclays u isto je vrijeme preporučila svojim klijentima da se riješe hrvatskih vrijednosnih papira i sklone novac u sigurniju baltičku zonu.

Deprimirajuće okolnosti navodile su na pitanje - ima li Milanovićeva Vlada dovoljno unutarnje snage, homogenosti i pameti da bi zaustavila propadanje Hrvatske? Jesu li Čačić i Linić, nakon svih početnih peripetija i nerazumljivih kadrovskih odluka, dovoljno sposoban nukleus da bi napravili neki vidljivi pomak? S obzirom na činjenicu da na političkom horizontu trenutno nema alternativne postave vlasti, sumnje u sposobnost postojeće, tim su bile tmurnije.

No nakon što je rejting agencija Fitch objavila da Hrvatska zadržava dosadašnju ocjenu i da hrvatske obveznice neće frknuti u kategoriju 'smeće', percepcija se mijenja. Vlada je tom odlukom dobila neku vrstu certifikata o kvaliteti njene ekonomske politike i kredibilnosti vodećih ministara. Čačić, Linić, Grčić i drugih hrvatski sugovornici analitičara Fitcha, očito su ostavili dojam političara koji znaju što hoće postići i kako do toga doći. Bili su uvjerljivi.

Iako se još ne zna kakve će biti ocjene agencija Moody's i Standard&Poor's, već je Fitcheva odluka donijela olakšanje na političkom, a još više na ekonomskom planu. Veliki dio Vladine politike usmjeren je na vraćanje povjerenja u nacionalnu ekonomiju i na buđenje poduzetničkog optimizma. Da su hrvatske obveznice proglašene 'smećem', kako se u žargonu financijskih tržišta zovu vrijednosni papiri s kojima ne treba imati posla, Vladi bi bilo još teže pokrenuti promjene, a hrvatski bi građani to morali još skuplje plaćati.

Već u travnju ministar financija odlazi u SAD prodavati novu emisiju državnih obveznica kako bi prikupio još oko 1,5 milijardi dolara. Svota nije velika, pa se računa da bi plasman nekako išao čak i u slučaju da je kreditni rejting snižen, ali Linić će u ovim okolnostima ipak imati puno lakši posao, a cijena će svakako biti povoljnija. Hvala Fitchu, reklo bi se, kao što se nekad govorilo 'Danke, Deutshland', jer da se financijskim tržištima prolomila informacija o novoj degradaciji hrvatskih obveznica, danas bi bilo u svakom pogledu dramatično.

Dežurni katastrofičari naglašavaju da je zadržavanje dosadašnjeg kreditnog rejtinga također uvjetno. Fitch poručuje da Hrvatska mora ubrzati reforme, da je Vlada obećala do sredine godine promijeniti Zakon o radu, da mora potaknuti ekonomski rast. Sve je istina, ali ništa od toga ne ide preko noći, a Vlada je sad dobila potreban time-out.  Bar jedna teška neizvjesnost za neko je vrijeme skinuta s dnevnog reda, a korist od tog olakšanja imati će i poduzetnici i bankari i hrvatski građani. Možemo od jutra do mraka naricati nad time kako je strašno da financijska tržišta posredno upravljaju državama i nacionalnim ekonomijama, ali dok je tako, bolje ih je imati  na svojoj, nego na protivničkoj strani.