Nastavi niz: Kosor, Šeks, Sumrak, mrak...

Iako ima dosta svojih problema, Ivo Sanader mora da se slatko nasmije kad pomisli kako je ovih postizbornih dana Jadranki Kosor. Jednom prilikom, dok se, unatoč aferama koje su već bile počele isplivavati na površinu, još činio moćan, poručio joj je naprije da psi laju, a karavane prolaze, a potom i: „Tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada!“ No, taj je put u jamu upao on, a ona je držala  lopatu.
On se iz svoje jame privremeno vratio kući, a njezina postaje sve dublja svakim danom u kojemu se otkriva kako se predsjednica priprema za osvajanje vlastitog predsjedničkog mandata. Najprije je njezin pokrovitelj Vladimir Šeks izgatao da će ona i on pobijediti bez protukandidata zato on tako kaže, a onda je njezina prijateljica Đurđica Sumrak zatražila od zagrebačkih hadezeovaca da glasovanjem iskažu potporu i lojalnost predsjednici. Šeks je izazvao lavinu kritika, a predsjednička prijateljica Sumrak ironičan podsmijeh. U svome Big Brother životu pred kamerama Sanader na kraju može biti zadovoljan ironičnom dramaturgijom cijele situacije i zaključiti: „Ja sam je postavio, ja sam je i srušio...“

Zahvaljujući tome što je Jadranka Kosor stvorila političku atmosferu i zakonski okvir u kojemu je Mladen Bajić htio-ne htio konačno morao početi čačkati po korupciji otkrivene su stotine afera i vrlo brzo javnost je spoznala kakav je lopovluk vladao pod Sanaderom. U kombinaciji s nedostatkom volje i odlučnosti u provedbi reformi pomoću kojiih bi Hrvatska gospodarski ojačala, spoznaja o golemom kriminalu i dubinskom nepoštenju vezanom uz sam vrh HDZ-a stajala je Jadranku Kosor izbora. No, ona želi novu priliku.

Ovoga puta vlastitu, a ne poklonjenu. Ne želi više biti oktroirana nego izabrana predsjednica. Već je izbornoj noći naznačila da odlazi kako bi se vratila. Međutim, način na koji želi dobiti i konzumirati svoju priliku, a koji se potpuno razotkriva u iritantnim  istupima Vladimira Šeksa i Đurđice Sumrak, nema veze s izborima. Kad bi se stvari u HDZ-u odvijale prema Šeksovu scenariju, koji predviđa da ona i on budu izabrani za predsjednicu i njezina zamjenika bez protukandidata i prema marketinškom planu predsjedničke prijateljice Sumrak, koja je želi učvrstiti ispiranjem mozga i iznuđivanjem potpora u stranačkim organizacijama na terenu, bio bi to udar na demokraciju, slobodu i izbore.

Ako Jadranka Kosor misli da ne može pobijediti na predsjedničkim izborima u stranci ako ima protukandidate, onda o kandidaturi ne treba ni razmišljati jer između poklonjene i ukradene funkcije nema razlike. Ni u jednom slučaju  legitimitet nije stvaran. U prvom zato što izbora nije bilo, a u drugom zato što su eliminacijom protukandidata prije bitke izbori zapravo fingirani pa bi se o njima prije moglo govoriti kao o političkoj pljački nego o slobodnom odlučivanju.

Gubitak izbora za svaku je stranku znak da je vrijeme za promjene. Čak i ako na čelu ostane ista osoba, potrebno je tražiti novi politički sadržaj koji će privući birače. HDZ nije izgubio izbore zbog snage Kukuriku koalicije, jer brojevi su pokazali da je Milanovićev savez dobio manje glasova nego 2007., kad su te stranke izašle na izbore samostalno. HDZ je izgubio izbore zbog sebe i svojih birača, koji su mu, baš kao i nakon smrti Franje Tuđmana u prosincu 1999.,  okrenuli leđa. Tada su HDZ-ovi birači zaključili da je i njima deset godina bilo dosta i da je vrijeme da se Hrvatska pročisti od pljačke i prodiše punim plućima. Nisu glasali za Ivicu Račana, ali su mu neizlaskom na birališta omogućili da pobijedi. Dakle, da je Jadranka Kosor znala ili htjela bolje mogla je. Bila je premijerka i šefica HDZ-a. Nitko je nije priječio. Međutim, nije znala ili htjela, ne znaš što je od toga gore. Nakon svega HDZ-ovi su joj birači rekli da im je osam godina ipak bilo dosta i da je vrijeme za promjene. To je istina koju Jadranka Kosor još ne želi priznati.

U HDZ-u trenutačno kao pozitivci figuriraju ljudi koji jasno i glasno kažu da je stranka izgubila izbore. Ta notorna konstatacija zapravo je linija unutastranačke diferencijacije između onih koji su za i protiv Jadranke Kosor. Oni koji su za nju kažu otprilike: „OK, nismo dobili izbore, ali...“ Oni koji su protiv nje, pak, ne traže alibije u vanjskim okolnostima i kažu: „Poraženi smo, treba analizirati zašto i utvrditi odgovornost...“ Oni koju su protiv nje ne krive medije da su omogućili pobjedu Kukuriku koalicije jer znaju da je to glupost. Mediji su bili kakvi su bili, ali pljačku i korupciju koja je cvala u vrijeme vlasti HDZ-a nisu izmislili. 
Iako je stanje u Hrvatskoj takvo da mnogi žele da HDZ u paketu s Jadrankom Kosor i Vladimirom Šeksom nestane s lica zemlje, za ravnotežu političke scene važno je da se oporavi i transformira u modernu demokršćansku stranku umjerene desnice. Transformacija nije moguća onako kako to zamišljaju mentor Šeks i prijateljica Sumrak. No, oni zapravo i ne žele istinsku transformaciju. Njih dvoje, svatko iz svojih razloga, i Jadranka Kosor kao ključna figura tog plana, žele zadržavanje postojećeg stanja, ali očito misle da to neće biti izvedivo ako puste ljudima da misle, zaključuju i uistinu biraju.

No, osvoji li Jadranka Kosor vlastiti predsjednički mandat na nedemokratski način, u HDZ-u neće nastupiti sumrak nego – mrak. A tada bi i oni koji žele da ta stranka nestane jer je devastirala državu mogli doći na svoje... Kosor, Šeks, Sumrak, mrak...