Nova pravila označavanja hrane

Europska unija određuje propise za deklariranje prehrambenih artikala kako bi potrošačima pomogla u donošenju odluka pri kupnji.

Početkom travnja 2008. godine na snazi je "Pravilnik o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane" (NN broj 41/2008), koji nas je još jedan korak približio najvišim standardima na području cjelovitoga informiranja potrošača o svojstvima hrane koju konzumiraju, što bi, uz ostalo, trebalo jamčiti i višu razinu kakvoće, nutritivne vrijednosti i zdravstvene ispravnosti hrane.

Integralni tekst Pravilnika može se naći na internetskoj adresi http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2008/1399.htm, usklađen, odnosno u njega su ugrađene odredbe cijeloga niza Direktiva iz sklopa pravne stečevine EU. Informacije radi, navodimo samo dio propisa EU koji su ugrađeni u sadržaj novoga pravilnika:

Donošenje i početak primjene Pravilnika o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane, koji je zamijenio dosadašnji Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju namirnica iz 2004. godine, vremenski se poklopilo i s cijelim nizom aktivnosti i kampanja koje su pokrenule mnoge međunarodne institucije, uključujući i DG SANCO (Uprava za zaštitu potrošača i zdravlja Europske komisije), BEUC (Europska krovna udruga potrošača) i Consumers International (svjetska krovna udruga potrošača), čije su članice, među kojima i ''Potrošač'' – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača u prigodi ovogodišnjega 15. ožujka – Svjetskoga i europskog dana prava potrošača, pokrenuo svjetsku kampanju ''STOP REKLAMIRANJU NEZDRAVE HRANE ZA DJECU''.

Photo javno100

Početkom siječnja DG SANCO dostavio je Društvu ''Potrošač'' u Zagrebu ilustrirani naputak pod naslovom

KAKO ČITATI OBAVIJEST (DEKLARACIJU) O PREHRAMBENIM PROIZVODIMA

Sukladno sadržaju toga naputka, naglašava se kako Europska unija određuje propise za deklariranje prehrambenih artikala da bi europskim potrošačima pomogla u donošenju odluka pri kupnji. Propisi su osmišljeni tako da kupac ima cjelovitu  informaciju o prehrambenom proizvodu koji kupuje.

Osim zakonima i pravilnicima propisanih podataka, proizvođač može pružiti dodatne informacije po vlastitoj želji, pod uvjetom da su točne i da ne dovode potrošača u zabludu. Postoje propisi o deklariranju koji su zajednički za sve prehrambene artikle, kao i posebni propisi za meso, alkohol i lako pokvarljivu robu.

Svaki prehrambeni proizvod mora u sadržaju svoje obavijesti o proizvodu (deklaracije) imati 10 grupa podataka:

1.         Količina

2.         Naziv proizvoda

3.         Sastojci

4.         Rok trajanja

5.         Proizvođač/uvoznik

6.         Organski

7.         GMO

8.         Podrijetlo

9.         Nutricionistički podaci

10.       Hranjive i zdravstvene vrijednosti

Sadržaj informacija i pravila navođenja nekih od ovih 10 obveznih podataka o prehrambenom proizvodu koji se MORAJU nalaziti na njegovoj deklaraciji, zasigurno zavređuju pozornost svakoga potrošača:

Naziv proizvoda - Mora uključivati podatke o fizičkom stanju artikla ili posebnom postupku obrade kojem je bio podvrgnut (u prahu, zamrznut, koncentriran, dimljen, itd.).

U slučaju korištenja ionizacije, taj postupak uvijek treba spomenuti.

Sastojci - Svi sastojci moraju biti navedeni od najtežeg prema najlakšem (iznimka: mješavine voća ili povrća), uključujući one koji mogu izazvati reakcije kod osjetljivih, odnosno alergičnih pojedinaca (npr. kikiriki, mlijeko, jaja, riba).

Za sastojke koji su navedeni u imenu proizvoda (npr. ''juha od rajčice''), na slici ili riječima (npr. ''s jagodama''), ili koji su glavni sastojci u opisu artikla (npr. % mesa u ''Chilli con carne''), treba također navesti i njihov postotak.

Rok trajanja - Datumi ''rok uporabe'' i ''najbolje upotrijebiti do'' označavaju koliko će dugo hrana biti svježa i sigurna za jelo.

''Rok uporabe'' koristi se za lako kvarljivu hranu (npr. meso, jaja, mliječni proizvodi). Sva pakiranja svježih proizvoda imaju oznaku ''rok uporabe''. Nakon toga datuma ne bi trebalo konzumirati dotični proizvod zbog opasnosti od trovanja hranom.

''Najbolje upotrijebiti do'' koristi se za hranu koju je moguće duže čuvati (npr. žitarice, riža, začini). Nije opasno jesti proizvod nakon navedenog datuma, ali hrana može početi gubiti svoj okus i kakvoću.

Organski - Uporaba riječi ''organski'' na deklaraciji strogo je regulirana zakonom EU. Dopuštena je isključivo u vezi s posebnim metodama proizvodnje hrane, koje udovoljavaju visokim standardima glede zaštite okoliša i dobrobiti životinja. Europski logo ''Organic farming - EC Control System'' (Organski uzgoj – Kontrolni sustav EU) mogu koristiti samo oni proizvođači koji udovoljavaju propisanim uvjetima.

Genetski modificirani organizmi (GMO) - Deklariranje je obvezno za proizvode koji sadrže više od 0,9% GMO sastojaka. Svi sastojci GMO podrijetla moraju na popisu sastojaka biti opisani riječima ''genetski modificirano''.

Podrijetlo - Oznaka zemlje ili regije podrijetla obvezna je za određene skupine proizvoda, kao što su meso, voće i povrće. Također je obvezna u slučaju da ime branda ili drugi elementi deklaracije, kao što su slika, zastava ili upućivanje na neko mjesto, mogu navesti potrošača na pogrešno mišljenje o podrijetlu proizvoda.

Nutricionistički podaci - Opisuju energetsku vrijednost i hranjivost prehrambenog artikla (npr. proteini, masnoća, vlakna, natrij, vitamini i minerali). Ti podaci moraju biti navedeni ako se navode tvrdnje o hranjivoj vrijednosti proizvoda.

Photo javno100

Hranjiva i zdravstvena vrijednost - Postoje propisi EU koji jamče da su podaci o zdravstvenoj i hranjivoj vrijednosti navedeni na ambalaži prehrambenih proizvoda istiniti i utemeljeni na znanstvenim činjenicama.

Navodi kao što su ''s malo masnoće'' ili ''bogato vlaknima'' moraju odgovarati usklađenim definicijama, koje označavaju istu stvar u svim zemljama EU; npr. ''bogato vlaknima'' može se koristiti samo za proizvode koji sadrže najmanje 6 g vlakana na 100 g. Prehrambeni proizvodi s mnogo masnoće ili šećera ne mogu imati deklaraciju s navodima kao što je ''sadrži vitamin C''.

Zdravstvene tvrdnje, kao što je ''dobro za vaše zdravlje'' dopuštene su samo ako ih je moguće znanstveno potkrijepiti. Nije dopušteno stavljati pozitivne zdravstvene oznake na proizvode koji

Photo javno100

sadrže previše soli, masnoće ili šećera. Zabranjeni su sljedeći zdravstveni navodi:

• Koji tvrde da sprječavaju, liječe ili izlječuju ljudske bolesti;

• Koji navode brzinu i količinu gubitka težine;

• Koji se pozivaju na pojedine liječnike ili potvrdu pojedinih liječnika.

• Koji sugeriraju da bi nekonzumiranje dotičnog proizvoda moglo štetno utjecati na zdravlje.

Uz te podatke, za potrošače u zadnje vrijeme, kako bi potpuno ostvarili svoje pravo na izbor, poseban značaj ima navođenje i tumačenje E brojeva. Ako neki dodatak hrani ima E broj, to znači da je prošao sigurnosne testove i da je odobren za uporabu u EU. Odobrenje se kontrolira, revidira i nadopunjuje u svjetlu novih znanstvenih spoznaja.

Antioksidansi produžuju trajnost hrane tako da sprječavaju reagiranje masnoća, ulja i nekih vitamina s kisikom iz zraka. Oksidacija uzrokuje kvarenje i gubitak boje kod hrane. Primjer: vitamin C, poznat i kao askorbinska kiselina ili E300.

Boje se ponekad koriste kao zamjena za prirodne boje, koje se izgube tijekom obrade ili skladištenja hrane, ili da bi proizvod zadržao stalnu boju. Primjer: karamel (E150a) koristi se u proizvodima, kao što su umaci ili bezalkoholna pića.

Emulgatori, stabilizatori, tvari za želiranje i zgušnjavanje, emulgatori kao što su lecitini (E322) potpomažu miješanje sastojaka koji bi se inače razdvojili, kao što su ulje i voda. Stabilizatori sprječavaju ponovno razdvajanje već povezanih sastojaka. Uobičajena tvar za geliranje je pektin (E440), koji se koristi za izradu džemova. Tvari za zgušnjivanje daju teksturu hrani na isti način kao i dodavanje brašna za zgušnjavanje umaka.

Dodaci za poboljšanje okusa daju aromu pikantnoj i slatkoj hrani bez dodavanja njihove vlastite arome. Primjer: mononatrijev glutamat (E621) često se dodaje prerađenoj hrani, osobito juhama, umacima i kobasicama.

Konzervansi sprječavaju kvarenje hrane. Većina hrane s dugim rokom trajanja sadrži konzervanse, osim ako je korištena neka druga metoda čuvanja, kao što je zamrzavanje, konzerviranje ili sušenje. Primjeri: sušeno voće često se tretira sumpornim dioksidom (E220) da bi se zaustavio razvoj plijesni i bakterija. Slanina, šunka, usoljena govedina i drugi suhomesnati proizvodi često se tijekom procesa sušenja tretiraju nitritima i nitratima (E249 do E252).

Sladila se često koriste umjesto šećera u proizvodima kao što su gazirana pića, jogurti i gume za žvakanje. Primjeri: aspartam (E951), saharin (E954), acesulfam-K (E950) i sorbitol (E420).