Odvoji se od roditelja, ali brate, na svoj račun

Kad se počnu brojati proračunske kune koje su tijekom četiri godine mandata po raznim povlastičarskim osnovama koje pripadaju našim zastupnicima sletjele na račun novoga ministra uprave Arsena Bauka tijekom njegova četverogodišnjeg saborskog mandata, omogućivši mu da prištedi gotovo milijun kuna, obični mali Hrvat čvrsto stisne zube da naglas ne opsuje. On ne može štedjeti jer je stalno u minisu, ali tko mu je kriv kad nije zastupnik.  No, mnogima mora da je jezik nekontrolirano poletio kad su pročitali kako je, uz plaću od gotovo 18.000 kuna, osiguran državni stan, plaćene režije, plaćene troškove putovanja, ministar dok je bio zastupnik dobio još i 42.835,55 kuna naknade za odvojeni život. Budući da mu u rodnim Pučišćima na otoku Braču žive roditelji, cinični je um tog običnog, malog Hrvata ispravno zaključio da on svojim porezom plaća, eto, i kad se saborski zastupnik odvoji od majčine sise. I tako je u zemlji opljačkanoj pod upravom HDZ-a, esdepeovac Bauk postao bauk.

No, ne radi se u priči o bauku samo o Arsenu kao takvom. Radi se i o Frani, Božidaru, Tomislavu, Damiru, Ingrid, Ani, Željku, Nevenki, Ruži... Dakle, o svima koji na sjednice Sabora dolaze iz drugih dijelova Hrvatske. Svi spomenuti i nespomenuti bili su ili su na prosinačkim izborima postali Arsen Bauk. Svi oni uz zastupničku plaću uživaju dodatne materijalne pogodnosti, koje im čine lagodnijim taj težak i čemeran život u visokoj politici, daleko od obitelji. Jedino što su se oni oženjeni i one udate odvojili od svojih supružnika i djece, za razliku od Bauka koji se, eto ispada, odvojio od tate i mame. Svima se njima ta odvojenost od obitelji plaća, pa makar neki od njih zapravo više živjeli u Zagrebu nego u mjestu u kojemu im je prebivalište. Pa i sam Bauk, uostalom, nije valjda u vrijeme dok Sabor nije zasjedao živio više u Pučišćima s mamom i tatom, nego sa suprugom koja živi u Zagrebu!?   

Da ne bi bilo zabune, sve je po zakonu. Ali, to ne znači da manje smrdi. Ne na lopovluk, jer nijedan zastupnik, pa ni Bauk, nije ukrao ni lipe kad je uzeo naknade koje su mu po zakonu zajamčene. Ali, smrdi na potpuno pomanjkanje osjećaja za društveni kontekst u kojemu ih je narod izabrao da ga predstavljaju. Problem, dakle, nije u ljudima, nego u sustavu materijalnih prava koja u nekoj bogatoj zemlji ne bi nikome zapela za oko, ali u Hrvatskoj, s njezinom vojskom nezaposlenih i umirovljenicima koji kopaju po kantama za smeće i strepe od najave ministrice zaštite okoliša da će ukinuti naknadu od 50 lipa za plastičnu, staklenu i limenu ambalažu, te su povlastice sol na otvorenu ranu.

Ministar Bauk kaže da izdašne i raznovrsne naknade koje primaju zastupnici nisu povlastice, te da se povlasticom mogla zvati samo zastupnička mirovina, a ona je ukinuta. Iz njegova kuta stvar izgleda tako. Izgleda li tako, međutim, iz kuta nekog starog čovjeka koji skuplja bačene limenke pive koju je netko drugi popio kako bi kupio malo pileće sitneži za nedjeljni ručak ili platio račun za struju? Ministar je dovoljno pametan da i sam zna odgovor na to pitanje.

Da, zastupničke su mirovine bile golema povlastica i dobro je da su ukinute. Međutim, one nisu jedino što bi u tom kontekstu trebalo napraviti. Državne dužnosnike treba staviti u realne okvire koji proizlaze iz gospodarske snage hrvatskog društva, jer sad stvari stoje tako da je državni proračun kao krava muzara koju muzu dok joj umjesto mlijeka iz vimena ne poteče krv. Ako je snaga društva slaba, oni ne mogu stršati toliko da u svijesti ljudi prestaju biti zastupnici i postaju gulikože. Ukidanje povlaštenih mirovina politički je plus nove vlasti. No, zanimljivo je kako su svi u Saboru odšutjeli kad je don Ivan Grubišić predložio da se krene dalje te da se u skladu s teškim gospodarskim stanjem u zemlji zastupnička plaća smanji na dvije prosječne hrvatske plaće. Da ne bi, mora da su mislili u sebi dok su se pravili da ništa ne čuju. Nisu ni oni stupidi. Povlaštene se mirovine još nekako i mogu odreći, ali rezanje plaće kojim bi im se uzelo oko 1000 eura mjesečno i smanjila osnovica za buduću mirovinu ipak bi bilo prevelika žrtva u borbi za pravednost!

Arsen Bauk je trenutačno zanimljiv i zato što priča o njegovoj štedljivosti potvrđuje legendu o „štedljivim“ Bračanima koji su, recimo, u povijesti tako dobro hranili krokodila da su od njega uspjeli stvoriti guštericu. No, priča o Bauku, njegovoj ušteđevini i plaćenoj odvojenosti od roditelja višeslojna je priča. Koliko govori o čovjeku, toliko govori i o hrvatskoj politici. Ta priča odgovara na pitanje zašto je politika u Hrvatskoj istodobno i željena i omražena profesija. Željena je jer se u njoj na lak način ostvaruje najveći osobni profit. Tko ne bi htio posao u kojemu sjediš, pričaš, putuješ i zarađuješ 18.000 kuna plus razne dodatne naknade? Zbog istih tih stvari je i omražena. Tko želi plaćati 18.000 kuna plus razne naknade nekome tko će samo sjediti, pričati i putovati? Sjedi, pričaj i putuj, odvoji se od roditelja ako hoćeš, ali, brate, na svoj račun!