Otkrijte prave razmjere financijskog ludila

Saznajte što su zajmovi lažljivaca i kakva je veza između ninja, bankstersa i aktualne moralne i financijske krize globalnog karaktera.

Američki pandan javnoj televizija, Public Broadcast Service (PBS), prošlog je tjedna priredio upečatljiv 'dijalog' koji otkriva svu silu nepodopština koje su SAD, a potom i čitav svijet bacile u depresivnu, kako to MMF voli nazivati 'globalnu recesiju'. Glavna zvijezda predstave je William K. Black, bivši predstojnik Instituta za sprječavanje prijevare koji ovih dana predaje ekonomiju i pravo na Sveučilištu Missouri u Kansas Cityju. Black je u kasnim osamdesetim godinama prošlog stoljeća služio kao čvrst regulator. Kada je izbio, za to doba kolosalan skandal vezan uz kredite i ušteđevine američkih poreznih obveznika koji su na kraju epopeje, ni krivi, ni dužni, opelješeni za kakvih 160 milijardi dolara, Black je, u maniri posljednjeg poštenog šerifa prozivao sve od reda i to bez dlake na jeziku. Među prozvanima se našlo pet 'časnih senatora' pa tako i John McCain koji se nakratko zacrvenio zbog ustupaka kompaniji S&L koja mu je zauzvrat dala dovoljno novca da kupi čitavu ergelu Sanaderovih top-pop automobila.

PBS je Billa Blacka zamolio za intervju nakon što je ovaj sudjelovao na konferenciji u New Yorku, na kojoj se okupila intelektualna elita sastavljena od učenjaka i novinara koji su pokušali pronaći odgovor na pitanje koje u slobodnom prijevodu glasi: ''Kako im uspijeva da ostanu na slobodi?''.

Black je pak, što zbog svog kredibiliteta, što zbog svoje neuprljane karijere, što zbog knjige čiji je naslov 'Najbolji način da opljačkate banke je da posjedujete banku', osoba čije promišljanje vrijedi poslušati.

Ninje, bankstersi i zajmovi lažljivaca

Ovih dana Black je fokusiran na skandal svih skandala i po dobrom starom običaju ne preže od prozivanja bilo koga pa tako niti Baracka Obame, kojeg je tijekom predizborne kampanje svesrdno podržao. No, prava meta Billovog oštrog jezika nije aktualna administracija, već 'Baruni s Wall Streeta', nasljednici prijašnjih generacija čije su karijere obilježene pronevjerama i prijevarama takve magnitude da im je po uzoru na Caponea i gangstere nadjeven nadimak 'banksters'.   

Black na samom početku intervjua bez imalo ustezanja tvrdi ono što je očito svakom tko s imalo pažnje promatra pozadinu 'globalne recesije'. Za njega je aktualni ekonomski i financijski kolaps uzrokovan prijevarom čije je ishodište na samome vrhu.

- U svojoj knjizi vi ste jasni kada govorite da je kalkulirana nepoštenost ljudi koji su na vlasti, u srcu većine velikih korporativnih krahova i skandala, uključujući, naravno, i S&L, no je li to istina? Je li to isto što govorite ovdje, da je u upravnim odborima i uredima izvršnih direktora ishodišna točka prijevare? – pitao je nakon kratkog zagrijavanja domaćin PBS-a, Bill Moyers. 

Tajnik državne rizinice Timothy Geithner na konferenciji za novinare upriličenoj zbog nove koordinirane akcije koja bi trebala razotkriti prijevare što su dovele do globalne financijske krize Photo javno100

- Apsolutno - odgovorio je Black, pojašnjavajući da je odluka da se prihvate uistinu loši zajmovi kako bi se osigurao radikalno brz rast donesena na vrhu i da je ono što se događa u Americi u konačnici nešto nalik korporativnoj inačici 'piramide', odnosno 'Ponzi sheme' kakvu je sve do prošle godine uspješno vodio Bernard Madoff. Black dakle tvrdi da su izvršni direktori nekih banaka zbog vlastite dobiti namjerno radili loše poslovne odluke.

- Kako im to polazi za rukom? Hoću reći, što je s regulacijom unutar kompanija? Što je s računovodstvom? – upitao je Moyers.

- Svi regulatori odgovaraju izvršnom direktoru, stoga ako izvršni direktor postane kvaran, sve se regulacije lako premoste. Ova forma umjetnosti ne podrazumijeva pobjedu nad internom kontrolom, ona podrazumijeva njeno podmićivanje, kako bi je pretvorili u svojeg najvećeg saveznika. Program isplaćivanja bonusa je kao stvoren za to – odgovara Black.

- Kada biste htjeli pronaći one koji to čine, pomoću dobrog psa ptičara, gdje biste me poslali? – vrckavo će domaćin.

- Eh, upravo se to nije dogodilo. Mi nismo gledali, dobro? U suštini, Busheva administracija se riješila regulacije, stoga, ako nitko nije gledao, sve ste to mogli činiti nekažnjeno i upravo se to dogodilo. Gdje biste trebali gledati? Trebali biste tražiti specijalizirane zajmodavce. Zajmodavce koji su sav svoj posao temeljili na 'zajmovima bez garancija' (sub-prime) ili takozvanim 'zajmovima lažljivaca' (liars' loans) – odgovara Black, objašnjavajući da su izvršni direktori i uprave dobro znali što to znači, a znači prijevaru i pronevjeru.

- Zajmovi lažljivaca znače da mi ne provjeravamo. Vi nam kažete koliki vam je prihod. Vi nam kažete koji je vaš posao. Vi nam kažete gdje je vaša imovina, a mi se složimo da vam povjerujemo. Mi ne provjeravamo niti jedan od navoda. Usput rečeno, naravno da ćete sklopiti bolji ugovor ukoliko napuhnete svoju poslovnu povijest i stanje svoje imovine.

Black potom otkriva da 'upravitelji' i trgovci imaju vlastitu terminologiju za navedeno 'kreditiranje bez provjere i pokrića' pa tako loši zajmovi slove kao 'ninja krediti'. Ako je suditi prema njegovim riječima, tada većinom američkih banaka i inih investicijskih tvrtki rukovode isključivo ninje koje su spremne na sve osim na seppuku.

Razgovor se nastavlja oštrom kritikom Busheve administracije koja je onemogućila bilo kakvu kontrolu financijskih institucija.

- Čak je i Ronald Regan rekao: ''Vjeruj, ali provjeri''. Oni su jednostavno ugušili postupak provjere, a mi znamo, zahvaljujući ekonomskoj teoriji, zahvaljujući kriminalnoj teoriji i zahvaljujući dvije tisuće godina životnih iskustava da će to rezultirati prijevarom – obrušio se Black.

Moyers je potom pitao je li moguće da su namjerno stvoreni uvjeti koji bi pogodovali prevarantima, na što je uslijedio primjeren i pomalo šokantan odgovor.

- Oh, apsolutno. Ove stvari, egzotične stvari o kojima govorite, proizašle su iz takvih koncepata kakav je 'zajam lažljivaca', za koje se znalo da su iznimno loši, no sada su odjednom dobivali trostruku A ocjenu. Trostruka A ocjena bi trebala značiti da radite bez rizika. Umjesto toga vi uzimate nešto što nema tek značajan, već ubitačan rizik. Zato se i zove otrovnim (toxic asset), dok vi stvarate tu fikciju da je rizik ravan nuli. To, samo po sebi, predstavlja prijevaru. Tijekom Bushevih godina nitko nije gledao, da bi konačno, kada smo prije samo godinu dana započeli s kongresnim istragama agencija koje daju ocijene kredibiliteta, dobili skandalozne informacije. Ono što mi znamo sada je da agencije koje su trebale ocijeniti kreditne sposobnosti nikada nisu pogledale niti jedan spis o zajmovima. Kada su istražitelji napokon pogledali, nakon što su tržišta potpuno kolabirala, oni su pronašli.., citiram Fitcha, da su i u najmanjim agencijama ''rezultati bili zbunjujući zbog toga što se čini da je prijevara iza gotovo svakog spisa koji smo pregledali''.

Moyers je iz navedenog zaključio, pod uvjetom da su tvrdnje točne, da su banke i kreditori zajedno umiješani u prijevaru i da su agencije koje su trebale provjeravati vrijednost 'toksične imovine' svjesno sudjelovale u toj prijevari. Razmjena mišljenja potom dovodi do zaključka kako američki investicijski divovi, banke i agencije zapravo sudjeluju u masovnoj 'piramidnoj prijevari'.

Znali su znali, krali su krali...

Razgovor se potom dotakao 'krivične odgovornosti', odnosno njenog izostanka. Evo što je Black odgovorio na Moyersov upit o tome zašto nitko od odgovornih za 'globalnu prijevaru' nije doveden pred lice pravde.

- Zbog toga što nitko nije ni započeo istraživati velike zajmodavce do trenutka kada je tržište kolabiralo, što je u potpunoj suprotnosti od onog što smo mi učinili kada smo uspješno riješili krizu s ušteđevinama i kreditima. Čak i kada su institucije javljale da je riječ o najprofitabilnijim ušteđevinama i zajmovima u Americi, mi smo znali da je iza svega prijevara. FBI je u rujnu 2004. godine javno upozorio da u Americi postoji epidemija prijevara vezanih uz hipoteke, oni su jasno rekli da ćemo, ukoliko se dopusti nastavak takve prakse, završiti u krizi koja će u najmanju ruku biti velika kao skandal iz osamdesetih. Oni su čak i željeli spriječiti da se to dogodi. Što je pak pošlo po krivom? Nakon 9/11 (11. rujan), pravosuđe je iz FBI-a premjestilo 500 specijalista zaduženih za kontrolu financija na poslove vezane uz terorizam. Dobro, to se još i može razumjeti, no to ljudstvo nikada nije zamijenjeno. Danas, kada imate krizu koja možda nije 1.000 puta veća od krize s zajmovima i ušteđevinama, ali koja je zasigurno 100 puta veća, FBI ima samo jednu petinu onih ljudi koji su rješavali prijevaru sa zajmovima i ušteđevinama.  

Black potom otkriva da razuzdanost političara, kada je riječ o potpunoj deregulaciji bankarskih institucija, odnosno svojevrsnoj 'legalizaciji prijevare i pronevjere', ne poznaje stranačke granice i da je tijekom Clintonovih godina također počinjen čitav niz nepodopština.

'Mimikrija i skrivanje prljavog rublja'

- Kakvo je vaše objašnjenje za činjenicu da bankari koji su nas doveli do ovog nereda još uvijek donose odluke? – pitao se Moyers u nastavku dijaloškog promišljanja.

- Mi ne mijenjamo bankare, zato što, kada bismo to učinili, kada bismo na njihove pozicije doveli poštene ljude koji nisu izazvali probleme, njihov prvi posao bi bio da odgonetnu razmjere problema. I to bi uništilo zataškavanje (Cover Up) – odgovara Black.   

- Zataškavanje? – u čudu će Moyers.

- Naravno, zataškavanje – potvrđuje Black.

- To je ozbiljna optužba – opet će Moyers.

- Naravno – slaže se Black.

- Tko zataškava? – pita Moyers.

- Geithner (Obamin tajnik državne riznice) je kolovođa, on zataškava. Baš kao što je Paulson to činio prije njega. Geithner javno govori da će trebati dva bilijuna – bilijun je tisuću milijardi – dva bilijuna dolara od poreznih obveznika kako bi se othrvao problemu. No oni istovremeno dopuštaju svim bankama da jave kako su, ne samo solventne, već potpuno kapitalizirane. Obje te tvrdnje ne mogu biti istinite. Nemoguće je da one trebaju dva bilijuna dolara zbog toga što su u masovnim gubitcima i da su istovremeno dobrostojeće – Black tu ne staje, već nudi uvid u Geithnerovu prošlost i etiketira ga kao 'propalog regulatora'.

William se potom prisjeća 'Pecora' istrage koja je uslijedila nakon Velike depresije i koja je otkrila neke od njenih 'skrivenih mehanizama' pa se potom pita: ''Gdje je naša istraga?''  

- Što bi se dogodilo kada bismo nakon nesreće zrakoplova mi rekli: ''Oh, mi ne želimo gledati u prošlost. Mi želimo gledati unaprijed.'' Ne, mi smo umjesto toga nakon svake nesreće imali nestranačku, vještačku istragu. Potrošili smo mnogo novca, uposlili uistinu bistre ljude i pronašli smo, najbolje što smo mogli, uzrok svake zrakoplovne nesreće u Sjedinjenim Državama ili ćemo ih nastaviti otkrivati. Zahvaljujući tome mi imamo jedan od najsigurnijih zračnih prometa u svijetu. Dok ovdje, ovdje pak imamo dvostruku tragediju. Mi ne samo da ne uspijevamo učiti iz vlastitih grešaka, mi ne uspijevamo učiti i od prošlih uspjeha.

Paničan strah od kolapsa

Konačno, Black daje razloge za apsolutnu netransparentnost s kojom čelnici svijeta rješavaju krizu, prisjećajući se pritom koliko je pritiska trebalo da AIG otkrije benefitore koji su primili novac američkih poreznih obveznika, odnosno ponavljajući činjenicu da oni izvan financijskih krugova nemaju pojma o ninja strategijama ili masovnim pronevjerama koje na ovaj ili onaj način financira svatko od nas.

- Oni su na smrt preplašeni? Dobro? Oni su nasmrt preplašeni kolapsa. Oni se boje da će, ukoliko priznaju istinu da su mnoge od velikih banaka nesolventne Amerikanci postupiti kao gomila kukavica i uz vrištanje potrčati prema izlazu. Naravno, može biti i gore od toga, možete svemu dodati puno ciničnije motive. No ja mislim da su oni u ovom trenutku iskreno uspaničeni, oni misle: ''Mi ne možemo dozvoliti da velike banke propadnu'', što je pogrešno.

Sugovornici se potom zabavljaju činjenicom da nitko u svijetu ne zna kakvo je točno 'zdravlje' pojedinih banaka i otkrivaju još čitav niz crtica koje su na ovaj ili onaj način zanimljive radoznalom duhu. Transkript čitavog intervjua, zajedno s pripadajućim videom možete pronaći ovdje. A mi ćemo završiti s riječima koje je Black uputio na spomenutom sastanku umova koji je prethodio intervjuu.

''Ovo nije financijska kriza, ovo je kriza morala.''