Pismo Krešimira Severa: Premijerko Kosor, izvodite nespretne akrobacije

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever uputio je premijerki Jadranki Kosor opširno pismo povodom nove brojke nezaposlenih u Hrvatskoj, a još bitnije, objašnjenja premijerke od kuda tolika brojka nezaposlenih koju Sever u pismu naziva 'nespretnom akrobacijom'. Zanimljivo pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovana gospođo Kosor,

u očekivanju dogovorenog sastanka vezanog uz mnoga „ključajuća“ pitanja iz hrvatske gospodarske i socijalne zbilje, od najava raznih poskupljenja, preko rastućeg neplaćanja, nepodmirivanja dospjelih obveza i neisplata plaća sve do rastućeg broja nezaposlenosti i daljnjeg potonuća gospodarstva, ljuti i uznemiruje nas pokušaj minoriziranja alarmantne brojke nezaposlenih. Nakon nes(p)retnog pokušaja „akrobatike“ pri tumačenju razloga kašnjenja objave podataka o nezaposlenosti zbog prelaska na novu metodologiju praćenja i „interaktivne igre skrivača“ vlade i javnosti vezane uz traženje i otkrivanje pune brojke nezaposlenih, već dan nakon toga iz vlade dolaze nova tumačenja zbilje koja se zove broj nezaposlenih prijavljenih na HZZ-u.

Sada se u nekoj radionici „iskovaše“ nova objašnjenja za javnost prema kojima tako alarmantno visoka brojka nezaposlenih zapravo nije takva jer se mnogi na HZZ prijavljuju samo radi povlastica, mnogi su u evidenciji, a rade na crno, a mnogi prijavom „reflektiraju“ na jedno od mjesta popisivača u predstojećem popisu stanovništva. Tako ispada kako Hrvatska gotovo i nema problem s nezaposlenošću, a tako visok broj nezaposlenih tek je kolektivna zabluda proizašla iz iluzije dostojne nekog velikog majstora opsjenarstva.

Javnosti je jasno kako ovaj postupak vladu samo još više „umotava, zapetljava u paučinu“ jalovog pokušaja „nataknuti nam svima ružičaste naočale za gledanje tmurnog vremena“. Doista je krajnje povredivo za nezaposlene takvo relativiziranje njihovog statusa. Rad na crno i dijela nezaposlenih nije započeo sa siječnjem 2011., već je nazočan dugi niz godina. Ali mnogi su prisiljeni raditi tako jer drukčije ni oni ni njihove obitelji ne bi preživjeli. A onom manjinom koji manipuliraju svojim statusom ne smije se tumačiti sudbina najvećeg dijela nezaposlenih. No uvjereni smo kako je u ovoj dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi u Hrvatskoj čak i ponuda rada na crno u krizi, odnosno kako je i broj „crnih radnih mjesta“ u siječnju 2011. godine manji, nego li je bio u siječnju 2010. godine.

Potpredsjednik Vlade za investicije pak ne zaboravlja kako je u vladu došao iz HUP-a jer rješenja vidi u promjenama u radnom zakonodavstvu upozorivši kako je rigidno i neće pomoći porastu zaposlenosti. Je li to i vladin stav o radnom zakonodavstvu i vodi li nas to ponovno prema neoliberalnoj nikad i ničim dokazanoj tezi kako lakše otpuštanje znači i lakše zapošljavanje?

Točku na „i“ u tom nerazumljivom saltu stavio je ministar zdravstva i socijalne skrbi pričom o jednom čovjeku koji je dobio 120.000,00 kuna otpremnine, „i ako mu je to dostatno za osnovne životne potrebe kroz iduće godinu ili dviju, da se on ne može voditi u evidenciji“. A koja mu je perspektiva kad potroši „tako visoku otpremninu“? Ima li za njega još uopće posla, ne samo sada, nego i ubuduće? Kako ministar nikada nije „piknuo“ u one koji dobivaju milijunske menadžerske otpremnine i gotovo odmah dobiju posao u drugoj tvrtki? U cjelini gledano ovakve reakcije iz vlade ne samo da su uvredljive za nezaposlene, nego i za javnost kojoj su upućene i pomalo podsjećaju na situaciju u kojoj je netko stao u živi pijesak, a onda, namjesto da se primiri, traži rješenje i zove upomoć, taj se krene bacakati, razmahivati i samo još brže i dublje tone. U psihologiji bi se takvo postupanje moglo tumačiti i metodom „slatkog limuna“, samo što je ovaj toliko kiseo da nam svaki pokušaj uvjeravanja u njegovu zaslađenost samo taj osjećaj kiselosti još pojačava. Kupi usta, rekli bi ljudi.

Zar je moguće da se u vladi taj reski alarm ne čuje? Neki podaci samo još pridodaju jačinu tona na tom već odavno oglašenom alarmu. Prema podacima za prosinac 2010. godine (za siječanj 2011. bili bi još gori) odnos umirovljenika i osiguranika pao je na 1:1,23, dok je u prosincu 2009. godine taj odnos bio 1:1,30. Broj osiguranika pao je sa 1.530.233 iz prosinca 2009. na 1.475.363 u prosincu 2010. Broj umirovljenika u istom je razdoblju porastao sa 1.173.814 na 1.200.386, dok je broj registriranih nezaposlenih sa 291.545 porastao na 319.845, a u siječnju 2011. dosegnuo čak 334.378. Broj zaposlenih od 1.457.207 iz prosinca 2009. pao je u prosincu 2010. na 1.381.677. Registrirana stopa nezaposlenosti u istom je razdoblju porasla sa 16.7% na 18,8% dok je anketna stopa nezaposlenosti od 9.2% iz zadnjeg tromjesečja 2009. porasla na 12.6% koliko je procijenjeno za siječanj 2011. Uz to, kad se na jednoj strani stavi zbroj umirovljenika i nezaposlenih u odnosu na broj zaposlenih, tada je taj odnos u prosincu 2009. bio 1:1, a u prosincu 2010. pao je na 1:0,91. Kako god se te brojke gledale ili okretale, ne daju se tumačiti nikakvim promjenama metodologija i sličnim „akrobacijama“. One se ne mogu mijenjati iluzionističkim uljepšavanjem stanja, već samo snažnim i učinkovitim djelovanjem na uklanjanju njihovih uzroka. To očekujemo i tražimo od Vlade RH.

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever