Autor: Snježana Ivić AUTOR Snježana Ivić



KEMIČARKA PIŠE IN MEMORIAM

27. VELJAčE 2009. 13:34h

Pliva je uništena, pogoni sele u Izrael

Tekst

Plivina umirovljenica mr.sc. Doroteja Kirhmajer Vujčić na internet je postavila svjedočanstvo o rastu i konačnoj propasti Plive.

Pet je godina nakon odlaska iz Plive trebalo mr.sc. Doroteji Kirhmajer Vujčić da svu frustraciju gledanja propadanja tvrtke koju je stvarala radeći u njoj 31 godinu, sažme u dokument In Memoriam Plivi i objavi ga na internetu, a Javno.hr otkriva i tko se krije iza njega. Srdačna zagrebačka umirovljenica u Plivi se zaposlila 1972. godine, a umirovila 2003. godine iz dva razloga, kaže nam.

Bili smo svjetska klasa

- Situacija u Plivi bila je već tako nesnosna da sam željela otići. To je bilo puno bolje nego gledati uživo kako se raspada. Drugi je razlog bio taj da bi mi mirovina sa svakom sljedećom godinom staža bila manja - kaže.

Gđa Kirhmajer Vujčić radila je u proizvodnji bazne kemije, kemičarka je s magisterijem tehničkih znanosti. U svom In Memoriamu opisuje kako je Pliva stasala u regionalnog lidera farmacijske proizvodnje, a potom i kako je pala do toga da sad Teva otpušta 800 ljudi i praktički ukida proizvodnju.

Čupaju Plivi pogone

„A onda je došla Teva. Uredno platili, uredno posluju. Sve što valja „čupaju“ i odnose u druge svoje pogone. Tko je to gradio, a tko im je prodao- to se ne pitaju i nije ih briga. Čupaju SVOJE !! A Plivaši to osjećaju kao čupanje vlastite kože. I ne mogu vjerovati. Cijele grane poslovanja se ukidaju (biotehnologija npr).
- Bilo je sjajno raditi u Plivi, mogao si se mjeriti s cijelim svijetom. Kad bi u našu proizvodnju došla američka inspekcija FDA, najstroža na svijetu, odlazila je bez ijedne primjedbe i mi smo doista bili ponosni što radimo tako dobro. Na žalost, već na početku privatizacije Plive shvatila sam kamo sve to vodi. Naime, prije rata u Plivu je kuća Coopers došla procijeniti vrijednost tvrtke. Došli su 1991. godine do milijardu dolara, a onda prekinuli procjenu zbog rata, tako da neke dijelove Plive nisu još ni obuhvatili. No kad je krenula prodaja, ona prva plutajućim fondovima, za Plivu smo tražili 400 milijuna njemačkih maraka. To je bila rasprodaja, obezvređivanje samo da se nešto proda. Osobno nisam željela sudjelovati u tomu. Zarada na paketu radničkih dionica poslije je bila tolika da se njome mogao kupiti stan, ali to je premalo da bih ja sudjelovala u tako nečem nečasnom. A onda su je prodali maloj američkoj tabletari Barru - govori gđa Kirhmajer Vujčić.

Odlazeći iz tvrtke dobila je 280.000 kuna otpremnine, a od kuće je nastavila pratiti propast tvrtke. Posljednje dane kad su kolege dobili otkaze s jedinom perspektivom da na burzi čekaju mirovinu, jer nema više farmaceutske industrije, opisala je u In Memoriamu ovako:

Kreativna radionica za otpuštene

''A onda je došla Teva. Uredno platili, uredno posluju. Sve što valja 'čupaju' i odnose u druge svoje pogone. Tko je to gradio, a tko im je prodao - to se ne pitaju i nije ih briga. Čupaju SVOJE !!! A 'plivaši' to osjećaju kao čupanje vlastite kože. I ne mogu vjerovati. Cijele grane poslovanja se ukidaju (biotehnologija npr). Na treba više ni studije zadržavati. Ljudi plaču, 800 ih odjednom ostaje bez posla, plus njihove familije, očajni bez nade da se zaposle igdje u Hrvatskoj. I sve uz dva letka. Letak prvi : 'Gubitak radnog mjesta otvara niz dilema i pitanja na koja, možda nemate odgovore – obratite se Informativnom centru gdje možete dobiti informacije koje vam u ovom trenutku mogu biti od koristi. Gdje – ul. grada Vukovara 49, prizemlje, soba 21/ Kada – radnim danom od 9.30-16.30 /Tko – psiholozi i pravnici iz Kadrovskih poslova, a po potrebi i drugi stručnjaci. Letak drugi: 'CREIVA'- posjetite radionicu 'Prevladati gubitak posla i upravljati svojim životom' Sarkazam? Ma ne!!!! Teva samo sankcionira zatečeno stanje. VIŠE NEMA POSLA u razorenoj Plivi ZA VIŠE OD 2000 ljudi. (niti za toliko).

Budemo li ih puštali i dalje, za građane Hrvatske države u međunarodnoj podjeli rada ostat će samo poslova za KONOBARE I KURVE u vlastitoj zemlji. I to za mlađahne građane. A onda, kad prva mladost prođe, svi na kontejnere, naravno ako strani turisti i golferi budu milostivi pa nešto uvezene hrane i bace u smeće.''

Gorko razočarana propašću Plive, koja se nije trebala dogoditi, ukazuje nam na golem rast slovenske Krke, za koju smatra da se posljednjih godina proširila uzimanjem Plivinih VSS kadrova.

- Na žalost, oni ne uzimaju moje bivše kolege sa VŠS, koji su radili na proizvodnji kemijskih supstanci. Oni nemaju druge budućnosti, nego burzu. Tko će ih primiti s 50 godina, a više nemamo velike farmaceutske domaće industrije? A kad je Pliva bila velika tvrtka, Krka je bila na razini apoteke. Danas, pak, svoje farmaceutske industrije razvijaju i Bosna i Hercegovina, i Srbija i Makedonija i Slovenija, a mi koji smo imali najveću nemamo više ništa - kaže umirovljena 'plivašica'.

Opisuje s posebnim ponosom kako Plivi nisu konkurenti ni Kina ni Indija, jer su kvalitetnu supstancu kojoj je ona nadgledala proizvodnju u Americi kupovali za 40 dolara, iako su je mogli u Kini dobiti za 9.

- Hidroklorotiazid je Plivina aktivna supstanca za lijek za hipertenziju, koju smo radili 50 godina i imali smo najbolju kvalitetu na svijetu. Svi su ga kupovali kod nas, a kad je Teva preuzela Plivu u roku mjesec dana transferirali su proizvodnju u Izrael, prenijevši čak i neke dijelove pogona, a Plivini inženjeri su im pokazali kako će ga proizvoditi. Znaju Izraelci što su kupili. Pitanje je hoće li išta više proizvoditi u Plivi, jer pogon azitromicina u Savskom Marofu je preskup za održavanje, pa ne vjerujem da će ga ostaviti. Imamo još nešto bazne kemije, a biotehnologija i kemijska tehnologija su uništene. Ne krivim ja Čovića jer on je sve to napravio prema zakonu. Nakon svega, žao mi je što Teva nije kupila Plivu još 1993. godine, prije nego što je počelo uništavanje, jer bi oni tu vrijednost sigurno znali zaštititi - zaključila je gđa Kirhmajer Vujčić.