Podanički mentalitet nas prati kroz stoljeća

Mislila sam da 21. stoljeće nosi nove izazove, no neki nažalost ne mogu pobjeći od onoga što jesu.

Razmišljala sam što bih ti poklonila ovog Božića... U potrošačkom društvu u kojem živimo, htjela sam da to bude nešto posebno, što se ne može kupiti, a čemu ćeš se iskreno radovati. Htjela sam da ima veze sa ekologijom i domaćom proizvodnjom - nečim što ćeš osjećati kao svoje.

Znam! Ovog Božića htjela bih ti darovati ribe i školjke iz našeg mora i zato tražim da se ZERP (Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas) aktivira odmah i sada. Podižem glas, da me ovi iz vlasti čuju: ''Aktivirajte ZERP odmah i sada!'' No, oni samo pognu glave, kažu mi da ti i onako nemaš brodicu kojom bi plovio i bacio mrežu i donesu odluku da niti ovog, ali ni slijedećeg Božića za tebe nema ni riba ni školjki.

Po ne znam koji put, podanički mentalitet ''naših vladajućih'' stupio je na snagu. Nije to ništa čudno. Taj mentalitet nas prati kroz stoljeća. Mislila sam da 21. stoljeće nosi nove izazove, no neki nažalost ne mogu pobjeći od onoga što jesu. Ovoj generaciji ''izraubanih'' političara teško je razumijeti da je moguće biti ''Europljanin'', a da ne izgubiš svoj suverenitet. I eto nas Hrvata opet ''malenih ispod zvijezda''.

Kažu ''narodni mudraci'' da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. A ova vlast ima interese koji nadilaze stranačke razlike i proizlaze isključivo iz osobnih interesa, ''pišu zakone'' i ''dijele pravdu'' tako da štite sebe umjesto onih kojima zaštita doista treba. Briga za opće dobro tako ostaje u sjeni premda bi trebala biti okosnica djelovanja svakog političara.

U takvim odnosima snaga tek poneki ostaju ''svoji i drugačiji'' i odupiru se  nametnutim obrascima ponašanja, a kršćanin bez obzira kojim se poslom bavio, uključujući i politiku, ne smije bježati od svoje odgovornosti za drugoga.

Krist je svojim dolaskom na ovaj svijet postao solidaran sa svakim čovjekom. Biti solidaran znači biti odgovoran i osjetljiv za druge, jednom riječju, biti čovjek za druge. Život se bitno razlikuje od romana; u životu se stvarno plače, trpi, umire te ostaje napušten.

Trebali bi se zapitati što to Božić nama znači jer Božić je odgajao nas Hrvatice i Hrvate, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Hrvatski je čovjek od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno u štalici na slamici ako može računati s ljubavlju roditelja.

Umjesto da jurimo po rasprodajama, gušimo se u hrani i piću, bacamo petarde susjedu u dvorište trebali bi ovaj put za Isusa pronaći mjesta, ne u štalici kao prije 2 000 godina, već u svom srcu i pokazati ga bližnjima.

Svima Vama koji slavite rođenje Spasitelja kao i svim ljudima dobre volje upućujem srdačne čestitke sa željom da nam Božić bude novi poticaj kako bi bili prije svega ljudi jedni za druge.

Marijana Petir, HSS