Političkom korupcijom do života na visokoj nozi

29.07.2010 13:11 h

Treb se prisjetiti novinarke i jezina pisanje o SANADERU ,najljepsi,naj HRVAT,naj katolik naj i naj i naj a sada sto je on sa kosorkom ZNA SAE najobicnija udruga manipulatora i korumpirane grupe KRIMINALACA. Zarto pod hitno rasformirati HR i sve novinare pozvati na odgovornost o pisanju HVALOSPJEVA o sanaderu i hdz-u ili jednom rijecju hrpa dreka koja vlada HRVATSKOM.

30.07.2010 10:23 h

Zašto u Hrvatskoj još uvijek ? 

Ima toliko velike KORUPCIJE to se neće promijeniti dok su bivši komunisti na Vlasti.
I dok bivši Drugovi imaju sva zauzeta radnna mijesta u Državnoj upravi a tako isto po Općinama, oni su preneli cijelu korupciju i sve veza iz bivše Države koja je bila isto sva korumpirana a to je bio uspijeh komunizma.
Ašta govori Josipović da je crvena zvijezda donela slobodu i Demokraciju crvena zvijezda donela je genocid ned Hrvatskim narodom i korupcije to je bio uspijeh komunizma i Partizana.

31.07.2010 21:02 h

Korupcija 

je u temelju države, stil, sistem HDZ-ove vladavine, to je sukob interesa, npr. Dropulićka????
U našem sistemu je normalno da političar za vrijeme vladavine radi u osobnom interesu ne općem javnom????

Kad je Tuđman odlučio tajkunizirati 200 odabranih, u ime domoljublja razvlastio je pljačkaškom privatizacijom narod i državu???

Svi naši bivši i sadašnji političari su bogati, tajkuni, Pašalić, Šušak, Radić, Dropulička, Sanader, Vidošević ... i sve je zakonski i sve je OK ...

i tko je jamio jamio je ...

narod je roblje, a država bankrot?? I to mi je HDZ-ovo domoljublje, zato im je trebala država???

To je veleizdajnička stranka, Račan je bio u pravu stranka opasnih namjera?????

I Tuđman je volio Hrvatsku, a bagatelno ju je rasprodao, a narod prezadužio i razvlastio?????

07.08.2010 04:44 h

Pozdravljan sev komentatore. 

Moj dida bi zna rec da je korupcija izvor svakog zla, jer je proizasla iz komunisticke i partizanske skole u kojoj se je ucilo: DRUZE, SNADJI SE!!! Eto to se sada vidi da su to ti koji su proizasli iz te Titine skole.

16.08.2010 23:09 h

Vuk dlaku minja ali cud nikada 

Glavni izbornik
Naslovnica
Dnevne vijesti
Naši komentari
Reportaže
Razgovori
Predavanja sa skupova
Kultura
Vaši prilozi
Damir Tučkar
Damir Borovčak
Zvonimir B. Ranogajec
Mira Ivanišević
Ivo Derado
Mate Kovačević
Mile Prpa
Josip H. Nikšić
Ante Kunek
Zdravko Mršić
Damir Kalafatić
Branimir Molak
Anto Marinčić
Tomislav Nürnberger
Ivan Biondić
Davor Dijanović
Đivo Bašić
Vladimir Biondić
Igor Drenjančević
Ninoslav Mogorović
Jerzy Przystawa
Branko Bralić
Josip Pečarić
Marjan Bošnjak
Christophe Dolbeau
Željko Tomašević
Tomislav Čolak
Damir Pešorda
Nenad Piskač
Pajo Grkčević
Ivo Dužević
Mate Kovač
Marijan Jošt
Mile Pešorda
Slaven Šuba
Branimir Lukšić
Pisma iz Njemačke
UHD91
HSP Ante Starčević
Prilozi članova
Prilozi građana
Izdvojeno
Priopćenja
Obavijesti
O nama
Upute
Pretraži Portal
Poveznice
Moj HKV
Prijava korisnika
Moje korisničko ime?
Nova registracija

Zadnji komentari
Kako doprijeti do svakog dvade...
ako se organiziramo mogli bi postići i puno bolji ...
16.08.10 22:11
Napisao optimist Licemjerna igra vlasti
Hrvati ne mogu imati državu jer su u većini državo...
16.08.10 21:48
Napisao H7 Dvije ili više stranaka?
Poštovani imenjače, drago mi je što ste se javili ...
16.08.10 21:40
Napisao Boljunac Licemjerna igra vlasti
"...Podizanjem spomenika lojalni su hrvatski pravo...
16.08.10 21:22
Napisao Jozo Istina o Srbu
Da se ne ponovi. A predsjednika treba prozvat na r...
16.08.10 21:10
Napisao ZeNGa91 Proslava Velike Gospe u Sinju
...,njima, mrskim događajima.Njihov urednik Dnevni...
16.08.10 20:32
Napisao Jardo Istina o Srbu
Ova dva predsjednika ce za sigurno dobiti titulu I...
16.08.10 20:07
Napisao zOtporas Istina o Srbu
...te Antimemorandum proglasiti književnom pogrešk...
16.08.10 20:02
Napisao MIJO F Proslava Velike Gospe u Sinju
Ovo je prelijepo! Gledajući sinošnji TV Dnevnik, z...
16.08.10 20:02
Napisao fran Licemjerna igra vlasti
Očigledno je da što više mrtvih Hrvata, to veći an...
16.08.10 19:36
Napisao Pavelić al ne onaj Licemjerna igra vlasti
Obnova spomenika četničko-komunističkom zloćinu u ...
16.08.10 18:53
Napisao Boljunac Licemjerna igra vlasti
DA JE MANJINAMA A POSEBICE SRPSKOJ U HRVATSKOJ BOL...
16.08.10 18:51
Napisao mirno more Kako doprijeti do svakog dvade...
Akademik Slaven Barišić je veoma kvalitetno pokren...
16.08.10 18:48
Napisao Boljunac Dvije ili više stranaka?
Umirimo loptu, pogledajmo tko je tko i počnimo dje...
16.08.10 18:42
Napisao Boljunac Kako doprijeti do svakog dvade...
PISAC TEKSTA JE VRLO KVALITETNO ALI NA BLAG NAČIN ...
16.08.10 18:38
Napisao mirno more Kako doprijeti do svakog dvade...
Vrlo dobar tekst, ali previše se oslanja na nekog ...
16.08.10 18:27
Napisao Marko M Što možemo očekivati od eventu...
Ništa. Jer sve što se imalo dogoditi, dogodilo se....
16.08.10 18:06
Napisao Jusuf Je li don Grubišićev magarac d...
Jedino rješenje, izpravno, za hrvatski narod je da...
16.08.10 17:52
Napisao Kristi Današnjeg HDZ-a Tuđman bi se p...
kada nedostaju svježe ideje..najlakše se vratiti v...
16.08.10 17:38
Napisao Mile Dvije ili više stranaka?
U rano proljeće 1990. godine vjerovali smo da se n...
16.08.10 17:38
Napisao Ivan Domagoj Što možemo očekivati od eventu...
Upravo to je to što govorim, u Mađarskoj npr. je ...
16.08.10 17:31
Napisao crno brinje Dvije ili više stranaka?
Prva vijest: Mandatna komisija tzv sabora ukinula ...
16.08.10 17:26
Napisao Jusuf Dvije ili više stranaka?
"Jaca sa sinom" *************** ************ Ne, J...
16.08.10 16:45
Napisao Jusuf Je li don Grubišićev magarac d...
Neda ni administracija, sigurno. Svetog mu Ilije, ...
16.08.10 15:33
Napisao MAX TV Dvije ili više stranaka?
Članak je za razmišljanje ali putokaz u naslovnici...
16.08.10 15:27
Napisao dduvnjak Što možemo očekivati od eventu...
Šteta što SDP nije dobio 2007, nego ovo Zlo, koje ...
16.08.10 15:05
Napisao Zrinski Što možemo očekivati od eventu...
Zašto je bolje da HDZ ode u oporbu?? Radi naroda, ...
16.08.10 14:36
Napisao crno brinje Dvije ili više stranaka?
Uzdam e još u Hajduka jer ako taj nešto potigne za...
16.08.10 14:33
Napisao dduvnjak Je li don Grubišićev magarac d...
..e "crno brinje" ova Vam vrijedi za 17 pluseva,al...
16.08.10 13:58
Napisao MIJO F Što možemo očekivati od eventu...
Slažem se s Pavelićem !!!! Bolje neprijatelj, nego...
16.08.10 13:53
Napisao crno brinje
Izlaganje Tomislava Nürnbergera - monografija "Britanija i bleiburžka tragedija“
Utorak, 09. ožujka 2010.
Kako i zašto je pred vama ova važna knjiga


Kada su veterani Hrvatskih oružanih snaga okupljeni u Klubu 242 (Ilica 242) saznali za englesko izdanje ove knjige, odlučili su organizirati tisak hrvatskoga prijevoda. Australski Hrvati su organizirali financiranje, uz zahtjev da prijevod bude na korijenskom hrvatskom, a nama je ostavljeno ostvarenje tog poduhvata. Knjiga je stajala prevedena, ali ne i lektorirana, nekoliko godina, čekajući bolja vremena ili druge ljude. Ako preskočimo te godine, ostaje oko godina i pol mog rada, zbog kojeg moja druga knjiga s radnim naslovom Hrvatski otpor EUtanaziji kasni. Krajnje pojednostavljeno, lekturu je u najkraćem mogućem roku zgotovio ing. Branimir Petener, prijelom gospođa Jadranka Lukić, tajnica Žrtvoslovnog društva, a ostale sitnice, uključujući i prijevode pojedinih pasusa, pale su meni u dužnost.

Razlog tom neplaćenom, godinu i pol dugom naporu, je u velikom značaju knjige, koji “zahvaljujemo” činjenici da je Muk o Bleiburgu jedan od tri potporna stupa duhovnog terora, kojem je izložen Hrvatski Narod već 65 godina.

Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije
Oslobođenjem od srpske okupacije i obnovom hrvatske države početkom 90ih, monstruozni ratni zločini nad hrvatskom vojskom i civilima počinjeni nakon kraja Drugog svjetskog rata sve se teže skrivaju. Stotine tisuća pogubljenih pripadnika Hrvatske vojske i hrvatskih civila, staraca, žena i djece na Bleiburgu i Križnim Putevima je »Najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka«( Viceadmiral Joachim Lietzmann ). Taj genocid nakon okončanja Drugog svjetskog rata, počinjen od strane vojske Velike Britanije izručenjem Titovim partizanima pripadnika Hrvatske Vojske zaštićenih Ženevskim konvencijama, ruši mit o »humanoj i civiliziranoj Europi« kao kuću od karata i pokazuje da je komunistička Jugoslavija, a ne Hrvatska, nastala na zločinu. Tako je već 1998. godine Dragutin Šafarić u interviewu u Hrvatskom slovu obznanio 890 masovnih grobnica u Sloveniji, markiranih na satelitskim kartama, dakle s točnošću unutar 1 metra.

I dok je Bleiburžki genocid prolazio kroz faze od muka, preko nijekanja, pa umanjivanja, do opravdanja da su Daksa, Bleiburg, Macelj, Jazovka i Kanal bili osveta za izmišljene zločine branitelja Hrvatske Države, Hrvatskih Oružanih Snaga, u isto je vrijeme mit o Jasenovcu kao tzv. «logoru smrti” u prah i pepeo pretvorio izvaninstitucionalni povjesničar Mr. Mladen Ivezić, prvom od četiri knjige[1] posvećene Jasenovačkom mitu:"Jasenovac - Brojke". Sasvim očekivano, u skladu sa stvarnošću mRacne demoNkarcije, Mladenu Iveziću je onemogućavano godinama doktorirati na tu temu!

Srpska je okupacija Hrvatske pod maskom Jugoslavije i jugoslavenstva trajala od 1918. pa sve do obnove Hrvatske Države, 1941. i 1991. godine, a definitivno završava Olujom, briljantnom akcijom nepobjedive Hrvatske Vojske. Zato smatramo da je Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije.

Tri stupa duhovnog terora nad hrvatskim narodom
Svo je vrijeme srpske okupacije hrvatski Narod bio podvrgnut fizičkom teroru, do tada nepoznatom u Europi, kao i duhovnom teroru mita o Jugoslaviji i mita o Jasenovcu, kao pripreme za genocid počinjen tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata i genocid spriječen obnovom Hrvatske Države 1990. i akcijama HV, posebno Bljeska, Oluje, Maestrala i Južnog poteza.

Fizički teror u obje j... nije bio dovoljan protunarodnoj vlasti, pa je nakon Bleiburžkog genocida, kojim je u nekoliko poslijeratnih godina pokošena hrvatska mladost, intelektualna elita hrvatskoga naroda, uveden i duhovni teror izmišljenih zločina simboliziran pojmom Jasenovca, ali i sotonizacijom svega vezanog uz nastanak, proglašenje i obranu svake hrvatske Države.

Stoga je jasno da duhovni teror nad Hrvatskim Narodom od 1945. do danas čvrsto stoji na tri stupa:

• Muku o Bleiburgu i Križnim putevima

• Mitu o Jasenovcu

• Mitovima anti-hrvatske povjesnice. Ukratko mitu o jugoslaviji

Prvi dio knjige je posvećen muku o Bleiburgu, o teškom kršenju Ženevskih Konvencija od strane britanske političke i vojne vlasti, dok je drugi dio posvećen Hrvatskom Obranbenom i Oslobodilačkom ratu, kao borbi istinom protiv duhovnog terora koji se provodi već 65 godina.

Glavna poruka auktorice knjige je osloboditi hrvatski narod izmišljene krivnje za obranu i ukupno ponašanje hrvatskoga naroda i hrvatske Države tijekom Drugog svjetskog rata..

Autorica odlični uočava mnoge aspekte duhovnog terora, koji je zapravo nastavak rata svim sredstvima protiv hrvatske Države i hrvatskoga naroda, duhovnog terora kojeg je Hrvatska žrtva i dan danas. Najbolji primjer kako neprijatelji (svake) hrvatske Države pokušavaju nastaviti muk o najvećem ratnom zločinu od kada je svijeta i vijeka i krivotvoriti povijest je višekratan pokušaj promjene teksta na Bleiburžkom spomeniku opisan pri kraju knjige.

Metamorfoza teksta na Bleiburžkom spomeniku
Originalni tekst odaje počast od Engleza izručenoj, a partizana pogubljenoj Hrvatskoj vojsci:

U čast i slavu poginuloj Hrvatskoj vojsci; Svibanj 1945.
Novi «popravljeni» tekst briše svaki spomen na Hrvatsku vojsku, pa čak i Hrvate:

U spomen na nedužne žrtve bleiburške tragedije; Mai 1945;
Nakon prosvjeda Hrvata širom svijeta, tekst je još jednom promijenjen:

U spomen na hrvatske žrtve bleiburške tragedije
(Spomenik je ipak nakon upornih protesta i zahtjeva iz čitavog svijeta vraćen u početno stanje)

Brisanjem spomena Hrvatske Vojske sa spomenika pokušalo se sakriti činjenicu da je izručena Hrvatska Vojska Nezavisne Države Hrvatske, zaštićena Ženevskim konvencijama, a ne neka »banda«, kako nas pokušavaju uvjeriti tzv. »antifašisti«.

Razlog za razmišljanje, Umjetnici, slikari
Zašto je(kako je moguće) jedina serija slika s tematikom Bleiburga i HOOR-a nastala u New Zealandu? Što su slikali naši akademski slikari u vrijeme srbske agresije? Tko su “naši umjetnici”? Murtić, Džamonja? Što je s udrugom likovnih umjetnika? Koja i kakva djela odkupljuje Hrvatska država i njene institucije? Onu sabotažu na Mirogoju podignutu na sameljenim ciglama Zida boli, što ih(cigle) je “locirao, indentificirao i izručio” Džamonji Milan Bandić!

Odgovor na ova pitanje je ujedno i odgovor tko i zašto marginalizira razseljeništvo, onemogućuje mu povratak u Hrvatsku i još k tome razseljeništvu želi onemogućiti glasati oduzimanjem prava glasa! Samooupravno antifašističko-orjunaška klika u svim porama totalne vlasti.

Druga faza: Oslobođenje od unutarnje okupacije
Da bismo bolje shvatili događaje koji se odvijaju pred našim očima, tako blizu, a nekad tako daleki, naveo bih tzv. ustavne promjene, koje nisu ništa drugo nego legaliziranje nestanka, a pošto je protiv volje hrvatskoga naroda, i uništenja hrvatske Države. Dokument koji upravo pišu «ustavni stručnjaci» bit će jedinstven u povijesti, bit će antiustav, tj. dokument kojim se ukida hrvatski suverenitet, a time i hrvatska Država! Kao što je i Američka Republika nastala u dvije faze, pobjedom nad engleskim kolonijalnim izrabljivačem 1774. te konačno stala na noge pobjedom nad Britanskom agresijom 1812., tako i uspješan otpor antiustavu i «EU integracijama» hrvatskoga naroda moramo shvati kao drugu fazu oslobođenja, fazu oslobođenja od unutarnje okupacije, ili u slučaju neuspjeha, tragediju hrvatskoga naroda sličnu onoj iz 1918. i 1945. godine.

Poruka Suzanne Brook-Pinčević
Suzanne me podsjetila, da je glavna poruka knjige da oslobodi hrvatski narod lažne nametnute krivnje.

„Above all Tom, if there is one thing I would want to emphasize it is that the principal aim of the book is to dispel the mantel of 'guilt' that Croatians have had to wear about their actions in WWII (NDH). The parts that I have written on this subject are the most important. Because only in understanding this can Croatians look the world in the face, repel the blackmail of foreign powers that continues strongly today, and step forward into the future with a clean conscience.“

(Iznad svega Tom, ako ima jedna stvar koju bih željela naglasiti je da je primarni cilj knjige skinuti uteg krivnje koji su Hrvati morali nositi zbog njihovih postupaka tijekom WWII(NDH). Dijelovi koje sam napisala na tu temu su najvažniji u knjizi. Jer samo razumjevajući to, Hrvati mogu pogledati svijetu u oči, odbiti ucjene stranih sila koje traju do danas, i zakoračiti u budućnost sa čistom savješću.)



Tomislav Nürnberger



[1] Mit o Jasenovcu, genocidni mit o Jasenovcu, opisao je Mladen Ivezić u četiri knjige:"Jasenovac - Brojke", Jasenovac - Genocidna laž", "Jasenovac - Zakoni" i "Jasenovac - Kritička bibliografija".

Zaključak knjige: «U Sabirnome i radnom logoru Jasenovac (dakle svim njegovim radionicama i podlogorima, na radu u šumi i sl.) i Staroj Gradiški život je od svih mogućih uzroka izgubilo najvjerojatnije između 1.000 (tisuću) i 2.000 (dvije tisuće), eventualno 3.000 ljudi, a nemoguće da ih je umrlo više od 5.000

25.08.2010 20:18 h

Prva Dama RR 

Ovo saljen najoj prvoj dami republike rvacke. Svi znamo da ona ima veliku snagu negovorit istinu. Sat se postavlja pitanje oce li prva dam imat kuraze dostavit ovo pismo dom dr. Corica na stol svog prisidnika? Oko ne punda je dupla kukavica u slubi tudjinca...

25.08.2010 20:18 h

24.08.2010. | 23:11
PISMO SPLITSKOG SVEĆENIKA PREDSJEDNIKU JOSIPOVIĆU 'Jednoj curi sam iskidao ustašku kapu u Čavoglavama'
Poznati splitski svećenik don Josip Čorić redovito je do sada svim hrvatskim predsjednicima slao otvorena pisma, kao i brojnim političarima. Za čitatalje portala priredili smo sažeti oblik pisma koje je don Josip uputio predsjedniku Ivi Josipoviću.


Poštovani predsjedniče,

Još uvijek sam pod neizbrisivim dojmovima koji su uzigrali, vjerujem, ne samo moje srce, nego i srce svakog tko vjeruje u snagu poštene riječi pogotovo, ako su te riječi pošteđene prosudbe najvećeg čovjeka ljudske povijesti – Nazarenca.

Čujmo ih: 'Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati prema njihovim djelima jer govore, a ne čine' (usp. Mt 23, 2-4).

Tko može hladnokrvno proći kraj misli iz vašeg nastupnog govora u četvrtak, 18. veljače 2010. na Markovom trgu u Zagrebu.

Dok sam gledajući u tv ekran slušao riječi iz Vašeg nastupnog govora, spontano mi je prošlo kroz glavu: 'Bude li se prof. dr. sc – novi predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, držao barem 90% izgovorenih riječi, moram zahvaliti Bogu što ne ću trebati pisati svoja i više nego opravdana reagiranja upućena do sada svim vodećim nositeljima vlasti u Hrvatskoj, od njenog stvaranja do danas.

(...)

1. Zbog čega se u nas, obzirom na ne tako davnu prošlost, može razgovarati samo u dvije ili u jednoj kategoriji? I to uvijek s pozitivnim atributima vladajućoj, a negativnim atributima suprotnoj kategoriji. Da bismo izbjegli veliku raspravu:

Ustaše ili partizani. Većina naroda nije bila ni jedno ni drugo, usuđujem se reći ni za jedno ni za drugo, posebno ne za ono što nas je tlačilo pola stoljeća, a da eksplicitno i implicitno se nije još sasvim ugasilo.

Sada kada se ipak može govoriti jezikom dostojnim čovjeka jer je hrvatski jezik prestao biti jezik za zube nepošteno je i kukavički šutjeti. Na žalost još uvijek smo svjesni da propagatori tzv. antifašizma uglavnom svim sredstvima šire laži, kako bi se skrila nepobitna istina, a ona je teška i krvava.

Nije ona takva samo na našim prostorima. Sjetimo se npr. kako se je govorilo o pokolju 20 000 časnika poljske vojske. Uz tolike zločine nacista i taj im se je pokolj pripisivao, sve dok Boris Jelcin nije 1992. predao poljskom predsjedniku izvorni dokument potpisan od velikog 'antifašiste' i prijatelja njegova miljenika, a našeg doživotnog predsjednika JBT.

Tim potpisom'veliki Visarionović' naređuje pod najstrožom tajnom da se poubijaju poljski časnici.

Nije li i na ovim našim, prostorima prošlo isto toliko godina prije nego li su se počele saznavati krvave, bolne i smrtonosne istine – koje bi se mogle sintetizirati u izričaj kako je više od ruke tzv. 'antifašista' srpsko-hrvatske mafije pobijeno nevinih Hrvata i Hrvatica, ne samo u ratnim operacijama, nego li kroz sve ratove naše opstojnosti.

Uostalom tko ima pravo ubiti i nekoga koji je u nečemu pogriješio? Tko je o tim groznim činjenicama smio zucnuti do stvaranja hrvatske države? Bih li ja danas mogao ovako 'razgovarati s vama' da sam pred bilo kojim antifašistom spomenuo: Jazovku, Macelj, Bleiburg, Kevinu i ostale jame, poput tolikih na vama i meni toliko dragom Biokovu na kojemu je pronađeno preko 700 jama koje su popunjavale antifašističke ruke?

Divno je to rekao pred Vama naš nedavni gost Simon Peres: 'Samo Jahve, koji je dao život, ima ga pravo oduzeti!'


Peres i Josipović CROPIX
2. U duhu krvave istine, a ne dobro plaćenih bijednika svoje ljudskosti, uglavnom režimlijskih tzv. povjesničara, pogledajmo najveće stratište Hrvatske: Jasenovac.

Zanima me kada ste vodili kroz njega poljskog Židova Simona Peresa koliki ste mu broj ubijenih žrtava, vi ili vodič, navodili?

Više desetaka tisuća kako se govorilo i pisalo neposredno nakon II. Svjetskog rata? Između 40 i 50 tisuća kako su se usudili, na temelju povijesne građe, pisati nepotkupljivi povjesničari, među njima i vaš dični prethodnik, tvorac hrvatske države dr. Franjo Tuđman, što ga je stajalo prisilne zatvorske klime?

Je li to 60 000 žrtava kako je iznosio u svojim nastupima 1960. – tih godina 'najveći sin naših naroda i narodnosti JB Tito?' Odgovorite mi kako to da on nikada nogom nije stupio na to mučeničko tlo?

A onda nakon Tita uselile su se amebe u razmišljanja o Jasenovcu, i geometrijskom progresijom širile 'istinu' o ustašama, posredno o genocidnim Hrvatima: 100 000, pa kada im je to izgledalo malo, više stotina tisuća; onda se neko vrijeme govorilo o 500 do 700 000 koji je broj službeno unijela u svoje 'akademsko izvješće' jugoslavenska enciklopedija. I to je izgledalo malo pa se je neko vrijeme stalo na milijun žrtava.

To se je vašem prethodniku činilo malo pa će u hrvatskom (čitaj: antihrvatskom – jugoslavenskom) saboru 1967. g. istaći brojku višu od milijuna…I takav dođe na čelo slobodne i nezavisne hrvatske države? I to puna dva mandata!?

Kad mogu sam posjetim to mjesto za kojega žrtva komunističkih pogroma kardinal Stepinac izreče da je sramotna ljaga hrvatske države. Kod pretposljednjeg posjeta mi je ljubazno odgovarala na moja pitanja kustosica tog spomen područja.

Prodala mi je i monografiju s najažurnijim podacima o utvrđenim žrtvama Jasenovca. Nisam se iznenadio kada sam pročitao broj do sada utvrđenih žrtava – nešto iznad 71 000. Ali se još skupljaju popisi stradalih.

Nisam ni znao kako se i sada želi podvaliti poštenim povjesničarima, jer je dovoljno pronaći jednu žrtvu u popisu spomen područja koja nije nikada u njemu bila pa da sve dotadašnje teze budu uzdrmane, a iz samog mog rodnog mjesta mi rekoše da su žrtve strahovitog paljenja u zaseoku Čikeši 1944. god. zapisane kao žrtve Jasenovca?! Nitko od njih nikada nije vidio Jasenovac.

Slično vrijedi i za mrtve Podgorane u El Shattu, kao i za veliku grupu Solinjana! Moleći na tome mjestu nikada ne mogu reći za koliki broj molim, jer je Jasenovac - ponavljam - najveće stratište antihrvatske povijesti koje je kroz 60 godina, ni kriv ni dužan, nosio na leđima pošteni hrvatski narod.

Pred tri desetljeća prvi put sam posjetio Izrael. U muzeju Yad washem, u jednoj od mnogobrojnih dvorana, na podu, u mozaik urezana najveća stratišta židovskog naroda. Vidio sam i Jasenovac sa stravičnom brojkom od 65 000 ubijenih Židova u njemu.

Je li bilo pošteno upozoriti Nobelovca Peresa da bi trebalo ispraviti taj sračunato stvoreni broj – stvarnim i istinitim brojem pogubljenih židova, a za židovski narod je to lako pamtiti.

Do sada je naime evidentirano 11 111 ubijenih potomaka Abrahamovih. Stravična je i grozna i ta brojka, mora priznati svako ljudsko stvorenje, ali je ne manje stravično kada se taj broj šest puta povećava i to kao Damoklov mač visi nad glavom hrvatskom narodu. Mnogima nije poznata skrivana zgoda u kojoj je glavni akter bio narodni heroj i velika zvjerka, Ivan Krajačić – čini mi se s nadimkom Stevo.

Na jednoj komemoraciji u Jasenovcu je srpski general i isto velika zvjerka počeo govoriti o milijunima Srba pobijenih u Jasenovcu. Krajačić ga je prekinuo uz komentar: 'Da je bilo tako ni tebe i niti jednog Srbina ne bi bilo ne samo u Hrvatskoj!' Nastao je tajac! Ovo mi je pričao nazočni svjedok hrvatski general (tada jugoslavenski)!

Razumjet ćete, stoga, što ne mogu, ne iznijeti samo neke bolne činjenice.

3. Nastup u parlamentu BIH-a. Kao vrsni intelektualac da ste se sjetili one mudrosti: Quid quid agis, prudenter agas et respice finem – U slobodnom prijevodu bi to bilo - Što god radiš razborito radi i vodi računa o posljedicama. Sigurno bi se izbjegao kratki spoj, zbog vaših riječi izgovorenih u BiH parlamentu 14. travnja 2010., a koji nikako ne može donijeti korist Hrvatskoj, kojoj ste vi na čelu, a niti ni vama. I sami ste vidjeli kako se vašom izjavom manipulira.


Josipović i Tadić CROPIX
4. Koketiranje s Tadićem. Sigurno mu je bliža Ovčara od Brijuna i Opatije pa bi bilo časno i pošteno da se pomoli malo, barem na Ovčari! Kažite mi da ste ne daj, Bože, vi ili ja izgubili ekstremitete boreći se u pravednom ratu za slobodnu Hrvatsku i da živimo sada jedva vežući kraj s krajem, a onda na Tv i ostalim medijima doznajemo da je u posebnoj rezidenciji ljetovala obitelj onoga koji iskreno izražava misli svekolikog srpskog puka i kao znak 'zahvale' za vaše gostoprimstvo izjavi da je 'Oluja i ne samo ona zločin kojeg treba pamtiti'.

Znamo mi dobro što se pod tim misli i što pod tim misle naši istočni susjedi. I tko ikome daje pravo da novac, posebno naše sirotinje, služi u uživanju jadranskih ljepota takvima, a koje uglavnom nikada nijedan hrv. branitelj nije imao prilike vidjeti, a kamo li u njima uživati.

5. Srb. 70 godina nakon ubojstava iz njega i zbog njega, nakon isto toliko govora šutnje napokon se je moglo poluglasno reći, koji su se to 'antifašisti – sljedbenici krvnika popa Đujića i njegova duhovnog vožda Draže Mihajlovića skupili dirati u bolne rane radeći protiv vašeg životnog stava da nema revizije povijesti.

Da, nema revizije povijesti, a još manje ne smije biti dana mogućnost vrlim, živućim povjesničarima, duha i stila Save Štrbca, koji poslijeratnom jasenovačkom logikom povećava broj ubijenih u Jasenovcu najmanje za 20 puta.

Bili ste jadni, pomalo sarkastično-cinički dok ste pjevali ode zvijezdi petokraki kao simbolu ljubavi. Neka mi bude dopušteno ponoviti ono, što je biskup Ante Ivas, dan prije vašeg 'srbovanja' u Srbu pred mnoštvom javno, argumentirano izrekao:

'Kronika župe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva biskupskog ordinarijata Banja Luke.., i mnoga druga svjedočanstva svjedoče da je na današnji dan 1941. godine, župnik župe Drvar vlč. Waldemar Maximilian Nestor došao sa svojim župljanima na hodočašće, ovdje svetoj Ani na njezin blagdan, kako je to i prije bio običaj. Došli su moliti za svoje obitelji za svoju djecu za svoj narod.., dakao oboružani jedino svojim krunicama kao svojim oružjem.

Sutradan je bila nedjelja, pa da župljani koji su ostali u Drvaru ne bi bili bez mise, župnik je s hodočasnicima sjeo u „Šipadov“ vlak uskog kolosijeka… Na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, vlak su zaustavili četnici… Pobunjenici su napali vlak, župnika, izvukli iz vlaka i s njime skupinu hodočasnika, okrutno ih poubijali a tijela im bacili u jamu Golubinjaču. Dakako, bez milosti, bez suda i ukopa, bez križa i spomena…

Istoga dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici (četnici i „gerilski“ komunisti) poubijali Hrvate. Župnika vlč. Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i 10. kolovoza, nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živoga ispekli… Slična sudbina zadesila je i vlč. Krešimira Barišića u Krnjeuši.., Tako je tih dana i tjedana, po kratkom krvavom postupku, u prvom redu od organiziranih četnika Draže Mihailovića i partizana komunista koji su se (povremeno) pridruživali, gotovo cijeli kraj istočne Like i jugozapadne Bosne, očišćen od svega nepravoslavnog puka.., u cilju stvaranja tzv. „homogene Srbije“ u znaku kokarde… I to uz podršku i razumijevanje talijanskih fašističkih postrojbi.

Nekakvom antifašizmu tada još nije bilo traga… (Gojko Polovina piše o tim događajima:“…ostaje činjenica da je u masi neboraca tog momenta u pljački i paljenju učestvovao i znatan broj boraca, od kojih su neki poslije toga bili sjajni ne samo partizanski borci nego politički i vojni rukovodioci, komandiri, komandanti. Nikad nisam niti hoću javno pomenuti njihova imena:“ (Svjedočenja, Prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988, str 340 i 342)…)

I drugi brojni dokumenti otkrivaju cjelovitu istinu tih strašnih događaja…'

Slobodno mi je pitati vas – što misle, a kad mogu i govore, sudionici sramotnog zbora u Srbu, posebno oni iz srpskog naroda, a koji obnašaju veoma visoke funkcije u hrvatskoj državi o Domovinskom ratu, naročito Oluji?

Ima li ijednog čije se mišljenje razlikuje od mišljenja vašeg prijatelja Tadića. Radi budućih pokoljenja ponavljam njegove riječi: 'To je zločin koji se ne sme zaboraviti!' Najbolji vam je dokaz da tako misle i njihovo 100% (ne)priustvovanje Kninskoj časnoj i plemenitoj proslavi.

Želite li znati kakav je bio antifašistički duh oko Srba i općenito na području banjo-lučke biskupije, možete doznati iz prve ruke kod biskupa dr Franje Komarice, koliko je katoličkih župa nestalo s lica zemlje tijekom tzv. oslobodilačkog rata, a što taj rat nije sredio učiniše to 'osloboditelji' iste duhovne inspiracije od 1991. – 1995.

Hrvatska dalekovidnica je snimala spomen skup vjere u Kosovu kod Knina, dan prije proslave ustanka u Srbu, ali ni slova u vijestima tog dana nije preneseno njezinim gledateljima?! Isto su učinili i s nadpovijesnim govorom istog biskupa izgovorenog na proslavi, gdje ste i vi održali maestralni, za pamćenje održani govor, u Kninu – 5. kolovoza 2010. I dok smo mogli uživati u čestom ponavljanju bitnih misli Vašeg govora, koji vam može služiti na čast, iz govora biskupa Ivasa samo jedna najmanja moguća vijest i dosta.

Pitam vas, dok papagajski ponavljamo kako je hrvatska država nastala na zasadama AVNOJ-a, ZAVNOH-a i vrednotama domovinskog rata, koje su se antifašističke borbene pjesme pjevale u jedinicama branitelja domovinskog rata da bi se podigao moral jedinica? Ovo vas molim u pismenom obliku, ako vam je neugodno u usmenom kontaktu.

I drugo pitanje: koje su jedinice domovinskog rata nosile 'dičnu' zvijezdu petokraku?
– Kada se sjetite ili kada vam prišapnu vaši suradnici, javite mi. Jedna mi se je jedinica duboko usjekla u sjećanje koja se nije rastavljala od zvijezde petokrake, na našem, krvlju hrvatskih sinova natopljenom tlu gdje se je ponavljao vječni refren: 'Ovo je Srbija!'

Na čelu te jedinice je bio major Veselin Šljivančanin, a himna im je glasila: 'Slobodane, šalji nam salate bit će mesa klat ćemo Hrvate!' To je toliko bilo nevjerojatno stoljetnim srpskim prijateljima Englezima i Francuzima da to uopće nisu prevodili! Kao vrsnog pravnika pitam vas dok slušamo tvrdnje da je hrvatska stvorena u NOB-u – koji je službeni jezik bio u toj 'državi', koji novac i čija vojska?


Detalj iz Čavoglava CROPIX
6. Ćavoglave. Moram priznati da nikada u životu nisam čuo za Ćavoglave. Neprestano bukanje u hrvatskom saboru nekoga koji bi morao znati da je ne samo nomen (est) omen, nego i cognomen est omen i koji može nekažnjeno i bez opomene onemogućavati časnim hrvatskim braniteljima nastup u pulskoj areni, a omogućavati onima koji su zarađivali na razjarivanju istočne bratije u domovinskom ratu protiv 'ustaša', jer za većinu srpskog življa svi su Hrvati ustaše, njegovo srednjoškolsko upravno-referentsko zavijanje plaćeno već 15 godina najvišom 'visokom' više nego sveučilišnom spremom, me je prisililo poći u Ćavoglave. I od onda sam svake godine tamo.

O onome koji je uzrok svega zbivanja nisam dostojan govoriti. Preklani sam, oboružan tjelohraniteljem, pošao u potragu za 'ustašama i ustašicama'. Zaludu smo više od dva sata 'parali' prostorom gdje se skuplja najveće mnoštvo hrvatskog življa tijekom godine. Napokon – u jednom kutu ugledasmo neku balavicu koja koketira u raznim pozama s 'ustaškom kapom' na glavi u nazočnosti dvojice muškaraca. Jedan je snimao, a drugi je u nju zurio.

Prišao sam im: 'Curo, što ti je to na glavi?' 'Hrvatska kapa!' 'Ti si znači Hrvatica!' 'Jesam, jesam!' ' Ja tek učim hrvatski i o Hrvatskoj, molim te odgovori mi na tri pitanja iz hrvatske prošlosti?'

Ni na jedno nije znala odgovor. Manirom brzine preko 100 na sat zgrabio sam je za kapu, mladić je pošao prema meni, moj gorila ga je svladao, a onaj s aparatom je zdimio oborivši, valjda, hrvatski rekord na 100 m!' 'Kako te nije sram (upotrijebio sam neke riječi koje nisu za javnost)…'

Onda sam isjekao u komadiće kapu. Zar se ne stidiš ovo stavljati na glavu i bacati ljagu na sve nas?' 'I vi biste je stavili za 5 000 kuna!' – odgovorila mi je kao iz topa. Sapienti sat. Pametnom dosta! Odmah sam to napisao, poslao u naše bijedne i ne nezavisne nego skroz ovisne tiskovine, a one - alkarski rečeno: 'vojvodo u ništa'. Zanima me kako će proći ovogodišnji pohvatani 'ustaše i ustašice' od kojih nitko nije iz onog kraja. Valjda neće biti teže kažnjeni od one četnikuše koja je došla iz Srbije u Hrvatsku sa 'socijalističkim antifašističkim' oznakama Draže Mihajlovića!

Za sada bih stao da vas ne premorim. Želja mi je da vaša ('mala' kako se kod nas kaže u žargonu,– a znamo da nije mala) Lana kad osnuje obitelj bude mogla govoriti na plažama hrvatskog Vatikana, (vjerojatno znadete da je taj atribut nosila Baška voda čitavo vrijeme crvene vladavine), dok se bude kupala ili razgovarala sa svojom djecom – bude mogla bez straha govoriti, da dio zasluga što je Hrvatska ovako uredna i lijepa pripada i vašem djedu, odnosno pradjedu. Inače zaludu smo živjeli, odnosno bolje bi bilo da se, pučki rečeno, nismo mrčili. S dužnim štovanjem

dr. don Josip Čorić

16.09.2010 17:54 h

Komu se cita neka cita 

NASLOVNICAPOVEZNICEGLAZBAVIJESTIKNJIGA GOSTIJUPRAVAŠKE STRANKEPJESMEPOSTROJBE HOS
Povjest HOS-a
O HOS-u
TKO JE TKO U HOS-u
VIDEO O HOS-u
SLIKE PRIPADNIKA HOS-a
OZNAKE I ZNAKOVLJE HOS-a
HOS WALLPAPER
ZASTAVE HOS-a
RATNI PLAKATI HOS-a
POZADINE HOS
POTRESNE PRIČE HOSOVACA
HIMNA HOS-a
Pages to the People

--------------------------------------------------------------------------------
als Freund hinzufügen

Dir gefällt, was du siehst?
Du hättest gern deine eigene Webseite und diese Jimdo-Page gefällt dir? Dann leg dir auf www.jimdo.de deine eigene kostenlose Webseite an.

- Anzeige -
CRO SHOP USKORO UŽIVO UŽIVO RATNI ZLOČINCI GLAVONJA





-------------------
HOS - veliko hrvatsko NE
jugo-komunistima srbo-četnicima
i njihovoj ideji Jugoslavije i Velike Srbije
Hrvatske Obrambene Snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim jedinicama/formacijama koje su djelovale u Domovinskom ratu a nastale su kao vojno krilo Hrvatske Stranke Prava 25. Lipnja 1991. Osnivači HOS-a bili su uži članovi tadašnjeg vodstva Hrvatske Stranke Prava (Ante Paradžik, Alija Šiljak, ) na čelu sa Dobroslavom Paragom. Zapovjedništvo kao i Ratni stožer HOS-a bilo je smješteno u zagrebačkim prostorijama HSP-a tj. Starčevićevom Domu u Zagrebu, a prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a bio je Ante Paradžik.
Poginuo je u nemilosrdnoj pucnjavi policajaca, 21. rujna 1991. godine na blokadnom punktu “Jež 2” u Sesvetama.
Te je večeri Paradžik održao govor na tribini svoje stranke u Hrvatskom domu u Križevcima. Pozivao je Hrvate da pomognu kako bi se Hrvatska oslobodila jugoslavenskog jarma i uvjeravao je stotinjak građana i simpatizera da poslušaju Tuđmana ako ih pozove na sveopći ustanak.

Išlo se gdje je trebalo I gdje je bilo najteže. Od Vukovara do Dubrovnika. Od Sajmišta do Srđa. Sve do jednog dragovoljci. Bili smo prvi u napadu a zadnji u povlačenju. Tamo gdje drugi nisu htjeli/smjeli tamo je išao HOS.
Od Vukovarske satnije HOS-a sedmorica su preživjela. Ostali su pali za slobodu Hrvatske. Junački, nesebično, bez kalkuliranja. Postoji li uopće grad, selo ili zaseok a da HOS-ovac u ratu za Hrvatsku nije u nj kročio?
Spomenut ćemo samo neka mjesta, neka bojišta, gradove, kao i formacije Hrvatskih Obrambenih Snaga.

Jedan od prvih kampova za obuku HOS-ovaca bio je u Žumberku (Žumberk gorju) na samoj granici sa Slovenijom, tako da nam je štagalj gdje je bilo streljivo i oružje bilo na slovenskoj strani a kuhinja i smještaj na hrvatskoj strani. Treninzi i obučavanje vršilo se na obe strane granice. Kampova za obuku je bilo diljem Hrvatske kao i Bosne i Hercegovine. Nabrojat ćemo neka mjesta: Varaždin, Sveti Ivan Zelina, Split, Vrgorac, Ljubuški itd. Iz ovih kampova izlazili su čvrsti hrvatski dečki, bojovnici spremni život dati za Hrvatsku. Obučeni i sposobni suprotstaviti se srbočetnicima i takozvanoj JNA. Ustrojavali smo se u manje i veće formacije, ovisno kako je trebalo i kako je najbolje odgovaralo u datom trenutku. Od izviđačko-diverzantskog voda do satnije i bojne. Tako su nastale slavne bojne HOS-a; Prva, druga, šesta, deveta, trinaesta, devetnaesta…Livno, Domaljevac, Vinkovci, Split, Tomislavgrad, Gospić.
Izviđačko-diverzantski vodovi: Kobac, Žigosani, Lovac, Crni Vukovi… Makarska, Novi Travnik, Ljubuški, Kalesija.
Legendarne satnije HOS-a koje su dale ogroman doprinos u Domovinskom ratu; Mostar, Čapljina, Sinj, Vukovar, Sarajevo, Žepče, Senj, Tuzla, Rama… Gdje je god trebalo mi smo bili spremni!

Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.

3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za Bosnu I Hercegovinu, koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.

Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No osim HOS-a, 8. travnja 1992. se osnivaju i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.

Udružene hrvatsko-muslimanske snage u Hercegovini u ljeto ‘92 započinju sa oslobodilačkim operacijama i u operaciji Čagalj, 7.6.1992 oslobođeni su Klepci – Prebilovci – Tasovčići tvrda četnićka uporišta na lijevoj obali Neretve kod Čapljine.
Najveće zasluge za ovu akciju ima postrojba HOS-a koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na koti Klepešnici i prva ušla u navedena mjesta. HOS je odigrao ključnu ulogu u osloboditeljskoj akciji Lipanjske Zore u ljeto ‘92 a istom takvom akcijom oslobođena je dolina Neretve odnosno općine Mostar, Stolac, Čapljina sa oko 1.800 četvornih kilometara prostora. Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni I Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

HOS, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića, i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP) je namjeravao obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, ratni stožer HOS-a za Bosnu i Hercegovinu je prihvatio vrhovno zapovjedništvo Armije BiH.
Nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području "Herceg Bosne" dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a n a području pod njihovom kontrolom.

U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Muslimani (kojih je bilo do 40%). Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju sa borcima HVO-a ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, ponekad i čitave postrojbe, su prelazili u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.
Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva "Herceg-Bosne". Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću su stizale prijetnje smrću. Još 9. svibnja, Kraljević je izdao proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora sa Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.

Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog Štaba Armije BiH. Ubrzo je u Ljubuškom pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute zastave HOS-a, hrvatska narodna zastava i zastava Republike Bosne i Hercegovine.
7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, najvećeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak sa Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak sa lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a "Stjepan Radić" iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.

Na povratku iz Mostara u naselju Glamuzine kod Kruševa, na kontrolnom punktu Varda, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Još je svakom ubijenom HOS-ovcu naknadno ispaljen metak u glavu. Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.

Nakon ovog mučkog čina Ante Prkačin sastaje se sa Matom Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.


MI ĆEMO OPET DOĆI,
DOĆI ĆEMO OPET U SJAJU SUNCA,
ŠTO SE VEĆ SADA RAĐA.
ZBIJENI K’O MRKA TEŠKA PRIETNJA,
I S RAZVITIM JEDRIMA NOVE SNAGE!

Bogu hvala, čast i slava!

Bojovnici HOS-a.

Za Dom Spremni!
RAT U RATU

HOS je vojna organizacija Hrvatske stranke prava (HSP), čije su se zastave (2) također koristile (trobojnica sa trostruko lijevokoso razdjeljenim štitom u crveno-bijeli šah, bijelu traku sa zlatnim inicijalima HSP i plavo polje). Ova (para)vojna organizacija bila je aktivna kao u Hrvatskoj tako i u BiH na početku rata, da bi kasnije bila raspuštena, a neke su postrojbe uključene u regularnu vojsku. Zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Bosni i Hercegovini bio je vojnickim znanjem potkovani Blaz Kraljevic. HOS je 17. lipnja 1992. godine sa Hrvatskim vijecem obrane (HVO) znatno pridonio oslobadjanju Mostara od okupacije srbskih snaga jugoslavenske narodne armije (jna). Politika Hrvatskih obrambenih snaga bila je politicko i vojno saveznistvo Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. HOS je bio spreman braniti u cjelini Bosnu i Hercegovinu od srpske agresije. Nakon obrane je HOS namjeravao ostvariti svoj hrvatski san o konfederaciji izmedju Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa hrvatskom granicom na Drini. Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jacinu. Nakon Mostara su Hrvatske obrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Muslimana, izvrsile prodor do grada Stolca, a dana 6. kolovoza zauzele su glavni grad iztocne Hercegovine i srpsko uporiste Trebinje. U sjeverno-iztocnoj Bosni uz Savu (bosanska Posavina) je HOS sa Hrvatskim vijecem obrane i Muslimanima drzao obranu protiv neprijatelja, ukljucujuci i polozaje kod brcanskog koridora (koji je spajao Beograd sa Banja Lukom). Do dana 9. kolovoza 1992. su se Hrvatske obrambene snage, koje je (general) Blaz Kraljevic stavio pod zapovjednistvo vlade u Sarajevu, zajedno sa Muslimanima i (Tudjmanovim) snagama iz Hrvatskog vijeca obrane borile za obranu kupreske visoravni, za Hercegovinu i grad Mostar, za bosansku Posavinu i za srednjobosanske gradove Jajce i Travnik. Nakon što je HOS zauzeo Trebinje, Tudjmanov upravitelj zapadne Hercegovine, Mate Boban pozvao je Blaza Kraljevica na sastanak u Mostar. Zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga je Vinko Martinovic, zvan "Stela” odveo na mjesto sastanka. Sastanku je navodno nazočio i “ministar obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne”. Pri povratku sa sastanka je zapovjednik Blaz Kraljevic sa osam dozapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga upao u unaprijed postavljenu stupicu Hrvatskg vijeca obrane. Kraljeviceva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pusaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Zrna su ispalili ljudi Mladena Naletilića, zvanog “Tuta” koji je za vrijeme bosanskog rata dugo vremena nadzirao mostarsko podzemlje. Naletilic je bio bivsi suradnik jugoslavenske tajne policije udbe. Naletilic je bio desna ruka Mate Bobana. Tudjmanov povjerenik u zapadnoj Hercegovini, Mate Boban bio je sezdesetih godina u socijalistickoj jugoslaviji osudjivan kao kradljivac kokosi i postao je dousnik Udbe. Poceo je rat u ratu, (poceo je Hrvatsko-muslimanski rat za mrvice bosansko-hercegovackog teritorija koje su im Srbi kao psima bacili sa stola).
Početkom agresije na Hrvatsku i Bosnu devedesetih, hrvatske obrambene snage zauzele su Ploče i blokirale velike stacionare oružja bivše JNA, preuzevši tako kontrolu nad južnim Jadranom.
Zastava HOS-a.HOS je kratica za Hrvatske obrambene snage, koje su bile među prvim organiziranim jedinicama koje su djelovale u Domovinskom ratu, te su uz Hrvatsko vijeće obrane HVO činile okosnicu hrvatskog otpora srpskim snagama u Bosni i Hercegovini, a također i u Hrvatskoj. U Domovinskom ratu, HOS se kasnije integrirao u Hrvatsku vojsku 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske.


HOS-ovci na položajima kod Brčkog u Bosanskoj PosaviniHOS su osnovali Dobroslav Paraga i Ante Paradžik kao odgovor na srpsku agresiju na hrvatsku neovisnost. Paradžik je ujedno bio i prvi načelnik ratnog stožera HOS-a sve dok nije ubijen 21. rujna 1991. U postrojbama HOS-a je bilo Hrvata koji su služili u vojskama zapadnih zemalja, a i stranih državljana. Oni su obučavali vojnike HOS-a, koji je time postao jedna od najboljih jedinica koje su pružale otpor srpskoj agresiji.

HOS u BiH je do svog raspada bio mješovitog hrvatsko-muslimanskog sastava, a činilo ga je i do 40% Bošnjaka. Nalazio se pod vrhovnim zapovjedništvom Predsjedništva BiH. Vojni je zapovjednik HOS-a bio general Blaž Kraljević, koji je tjedan dana prije smrti postao član Glavnog štab Armije BiH u Sarajevu.

HOS je odigrao važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Čapljine, Neuma i Stoca. Potkraj srpnja 1992. u Čapljini je samo u jednom danu 700 pripadnika HVO-a prešlo u HOS, a slično se dogodilo i u Tomislavgradu, Livnu i Mostaru.

Snage HOS-a su 7. kolovoza 1992. ušle na područje Trebinja, a dva dana kasnije Kraljević je ubijen na punktu HVO-a u Kruševu. Za to je ubojstvo Paraga iste godine podnio kaznenu prijavu protiv čelnih ljudi HVO-a.


HOS-ovci u Vukovaru 1991.Načelnik Glavnog stožera HOS-a Ante Prkačin sastao se s Matom Bobanom u Grudama 23. kolovoza 1992., gdje su potpisali sporazum kojim je HOS praktički raspušten. Većina HOS-ovaca u BiH prešla je u HVO dok je manji dio, pretežno bošnjačke nacionalnosti, prešao u Armiju BiH. Mnogi HOS-ovci su tijekom rata položili živote za slobodu domovine dok su također mnogi ostali teški invalidi.