mjesto za top banner
Autor: Mladenka Šarić AUTOR Mladenka Šarić
Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje Pogledaj dalje

5. OžUJKA 2012. 09:18h

Postaje li Čačić Milanovićev Budiša?

Foto

Hrvatska
16

Tekst

Radimir Čačić je bahat, nekulturan, častohlepan i agresivan, a uz to je lopov i cestovni ubojica. Onaj tko bi slučajno zabasao u Hrvatsku i pogledao mozaik najčešćih ocjena na račun Radimira Čačića prije bi pomislio da se radi o nekom odbjeglom kriminalcu ili psihopatskom zlostavljaču, nego o političaru koji već treći mjesec radi posao prvog potpredsjednika hrvatske Vlade, zaduženog za pokretanje investicijskog ciklusa koji bi trebao spasiti Hrvatsku od bankrota. Iz priloženih teza o liku i djelu Radimira Čačića ne bi se moglo zaključiti da je riječ o čovjeku u čijim je rukama sudbina zemlje. Iako, ruku na srce, to upravo jest tako.

Uz Slavka Linića, Čačić je jedini član ministarskog tima Zorana Milanovića koji ima znanje, iskustvo i hrabrost potrebnu za rješavanje nagomilanih problema. Nijedan ministar koji se dotiče gospodarskog resora nema ni djelić njihove sposobnosti. Nijedan nema čak ni radni staž na temelju kojeg bi mogao reći da zna što treba činiti. Nijedan nije Čačiću i Liniću ni do gležnja, a kamoli do koljena. Kad je već tako, zašto je onda upravo jedan od dva motora aktualne izvršne vlasti neprestano izložen prekomjernom granatiranju i što se time želi postići?

Čačićevo znanje i efikasnost nitko ne dovodi u pitanje, pa se pametuje o njegovim karakternim osobinama i kućnom odgoju, kao da je za zadatak koji je preuzeo bitno ima li manire gospodina ili seljačine. Uostalom, Čačić nikad nije ni bio umiljato janješce, da bi se sad svekoliko medijsko i stručno pučanstvo šokiralo i sablažnjivalo jer je janje odjednom postalo vuk. Kad se pogleda prevladavajući medijski tretman kojemu je Čačić izložen, teško je odoljeti zaključku da se protiv njega vodi specijalni rat iz svih tabora, kako političkih, tako i nepolitičkih. To da ga napada oporba potpuno je razumljivo. Koga će drugoga? No, najgore je od svega što je Čačić izložen udar(c)ima onih koji bi trebali biti uz njega. Čačić može biti siguran da će u koaliciji s Milanovićem doživljavati iste stvari koje je Dražen Budiša prije 12 godina doživljavao u koaliciji s Ivicom Račanom. I tada je SDP-u trebao dežurni krivac, a Budiša, kao propali predsjednički kandidat i strateški partner koji nije sudjelovao u izvršnoj vlasti bio je idealna meta. SDP-u i danas treba dežurni krivac, netko na koga će svi biti spremni pljunuti, pa će se u usporedbi s njegovim manama mane SDP-ovih ministara činiti kao nevažne sitnice. Čačić je idealan. Neodmjeren u komunikaciji, ne ulaguje se javnosti, opterećen je suđenjem za prometnu nesreću u Mađarskoj.
Upućeni izvori kažu da se na susretu socijaldemokrata u Poreču iza zatvorenih vrata izlilo puno gorčine na račun Čačićeve bahatosti, agresivnosti, nadmenosti... Preuzima cijelu Vladu, rogoborili su. Budući da nitko, naravno, nije mogao reći da prvi potpredsjednik Vlade ne zna što radi, mora da su kritičari zahvaljivali Bogu što je Čačića podario tako inspirativnim karakternim crtama da će sve četiri godine mandata imati o čemu razglabati, koga analizirati i na koga se žaliti. Već dugo upravo SDP-ovi diskretni izvori znaju s vremena na vrijeme plasirati tezu o tome da je upravo Čačić najslabija karika Kukuriku koalicije, a kao razlog navode prometnu nesreću koju je skrivio u Mađarskoj, u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Najnovije priče iz političkih kuloara dodaju da SDP-ovi izviđači diskretno već sad ispipavaju teren da vide kakve su šanse da im u slučaju potrebe, odnosno razlaza s HNS-om, Hrvatski laburisti uskoče u parlamentarnu većinu.  

Prošlog tjedna objavljena je informacija da je Čačić prije više od dva mjeseca napisao pismo predsjedniku Uprave MOL-a Zoltanu Hernadiju kako ubuduće treba komunicirati s njim u vezi Ine, budući da on preuzima poslove potpredsjednika Vlade za investicije i ministra gospodarstva. Jedna legitimna,  službena korespodencija, koja se odigrala u dogovoru s premijerom Milanovićem, interpretirana je kao Čačićev pakleni plan da preko Hernadija utječe na mađarski sud da mu dosudi što blažu kaznu ili ga po mogućnosti oslobodi krivnje. Nakon takve konstrukcije nije uopće teško zamisliti bijes mađarskog suca koji je unaprijed osumnjičen za korupciju, jer ako Čačića osudi blago, u Hrvatskoj će to biti pripisano ključnom utjecaju Hernadijevih veza na sud. Dakle, zaključak je da ga mora osuditi drastično. U konačnici to bi moglo značiti Čačićev definitivni odlazak iz politike.

Previše je slučajnosti da bi sve bilo slučajno. Odnosno, u politici slučajnosti u pravilu nema. Informacija o Čačićevu pismu i interpretacija da je ono važan element  Čačićeva zaplotnjačkog udara na mađarski sud plasirana je s istim ciljem kao i teze kojima se inzistira na njegovoj bahatosti, nepristojnosti, agresivnosti... I za Čačića je vjerojatno najlošije to što ne može biti siguran da i informacija o pismu nije plasirana iz partnerskih krugova koji su i time htjeli dodati kamenčić u mozaiku priče o Čačiću kao najvećem negativcu vladajuće politike.

Da se razumijemo, i Čačić je sebi neprijatelj. Što ga više prozivaju za bahatost, to se čini da postaje bahatiji. Imao je loše epizode poput pokušaja imenovanja Srećka Ferenčaka u NO Janafa unatoč nepravomoćnoj presudi za zloporabu ovlasti i položaja. Nije mu na čast ni imenovanje HNS-ova zastupnika Zlatka Koračevića na čelo HEP-a, jer je riječ o čovjeku koji nika dniej radio u energetici, a i prati ga ružna afera s kupnjom i propašću tvornice namještaja Lepa. Međutim, sve je to mrvicu manje bitno od posla koji mora obaviti kako bi Hrvatska ostala na nogama. I za razliku od premijera Milanovića, naprimjer, koji o gospodarskim temama i mjerama koje valja poduzeti može reći ono što mu je sugerirao Slavko Linić, ili ministra poduzetništva Gordana Marasa koji obećava desetke tisuća novih radnih mjesta u roku od godinu dana, iako se ne vidi na čemu temelji optimizam, ili Branka Grčića, potpredsjednika Vlade i gospodarskog stratega SDP-a koji o gospodarskim rješenjima može govoriti na temelju ekonomskih teorija, Radimir Čačić govori zato što zna.

Sviđalo se to se to nekome ili ne, to što zna o čemu govori čini ga uvjerljivim i dominantnim u odnosu na sve ostale. Ako ga zbog toga treba odstreliti, onda je najbolje da Milanović odmah stavi ključ u bravu, zatvori Banske dvore i lijepo ode kući. Tamo mu nitko neće smetati.