Autor: Nataša Zečević AUTOR Nataša Zečević



NULE U ISTRAGAMA

24. TRAVNJA 2010. 20:19h

Poučak slučaja Rakar: Histerija bez rezultata

Tekst

Tresla se brda, rodio se miš. Tako bi se otprilike mogao nazvati rezultat policijske istrage u slučaju objave registra branitelja.

Već gotovo tjedan dana ni slova u medijima, ali ni iz policije o napretku o istrazi objave registra branitelja. Nakon državne i policijske histerije u kojoj se pokušalo otkriti tko je objavio na com domeni dugi niz godina skrivan registar branitelja, registar čije se objavljivanje već godinama traži, pravi muk. Nema više ni jednog uhićenja, ni jednog ispitivanja tko je to napravio. U prvom valu histerije koju je pokrenulo Ministarstvo unutarnjih poslova, vjerojatno dodatno nagnano pozivom premijerke Jadranke Kosor, na saslušanje se sam prijavio Marko Rakar, osoba koju u medijima nazivaju nesuđenim savjetnikom predsjednika Republike, dr. Ive Josipovića. Rakar se sam javio policiji, objasnio je u telefonskim razgovorima, jer je netko spomenuo njegovo ime u komentarima ispod tekstova na portalu Jutarnjeg lista. Vidio je komentar i odlučio otići u policijsku postaju na razgovor. Na ispitavanju je proveo gotovo cijeli dan, da bi se oko 16 sati saznalo kako je Rakar- uhićen.

- Ali ne onako kako vi mislite- kazao je tada Krunoslav Borovec, prvi komunikator hrvatske policije.

Drugim riječima, sumnja je vjerojatno bila na Rakaru jer, eto, on je već jednom objavio državni dokument, popis birača, a policija vjerojatno jedino za njega kao internet stručnjaka, i zna. A nije ni odmogla činjenica da je aktivno sudjelovao u kampanji Ive Josipovića koji se, uzgred rečeno, i zalaže za objavu registra branitelja.

-.-Prt Scr politika.primjena.com-.-
Photo Prt Scr politika.primjena.com  
Oko ponoći je Rakar ipak pušten kući, ali je već sljedeće jutro morao biti sa odvjetnikom Marom Mihočevićem u policiji. Naravno, u međuvremenu mu je izvršen pretres stana te oduzeti kompjutori, pa i onaj njegovog sina. I tako je nekoliko dana Rakar hodočastio na policijske razgovore koji su, za pretpostaviti je, više bili educiranje policijskih inspektora o internetu i funkcioniranju za njih tog neshvaćenog medija, nego što je policija ispitivala njega o objavi registra branitelja. Nakon Rakara priveden je Karlovčanin Enes Felić jer je sumnja pala na njega. Višednevno ispitivanje i oduzeta kompjuterska oprema opet su rezultirali nulom u istrazi. I od tada ni slova o istrazi.

Upravo te nule u istrazi dovode do pitanja što je, kako je i na čemu je policija temeljila svoju istragu? Na jednom registru objavljenom na jednoj com domeni registriranoj u Americi i zaštićenoj za osam američkih dolara? Domeni koju bilo tko može kupiti i zaštititi u bilo kojem trenutku, od kuće ili s posla ili s mobitela. Potreban je samo internet i kartica kojom će se to platiti. Naravno, za dodatnih osam dolara može se sakriti i ime kupca domene. Što je osoba koja je objavila registar i učinila. Nelogično je da nadležni u državi koji rade takve istrage ne znaju elementarne stvari, poput toga gdje i kako se zakupljuju domene i na koji način. Nelogično je da se u takvim slučajevima kontaktira Carnet koji daje isključivo i samo hr domene. Nelogično je da policija isključivo i na temelju činjenice da netko poznaje internet bolje od njih, tu osobu privodi na razgovor. Da pregledava njezine stvari, privatne i poslovne fileove i dokumente i samim time krši građanska i ljudska prava. Nelogično je da se policija nakon toga nije željela ni ispričati Marku Rakaru kao institucija jer su oni samo radili svoj posao.

Pitanje je samo koji posao? Maltretirali hrvatskog državljanina nekoliko dana jer je on možda, prema nečijem komentaru na forumu objavio državnu tajnu? Držali ga 14 sati u Heinzlovoj jer zna što je internet i što su domene? Jer zna kako neki dokument objaviti na internetu? Posumnjali u njega jer je blizak Josipoviću koji je, tehnički gledano, kao vrhovni zapovjednik, mogao doći do registra branitelja? Ako je ovo posljednje i prošlo kroz glavu policije kao mogući razlog zadržavanja Rakara, u pitanje su doveli i ustavni poredak jer je državna tajna nešto što ni predsjednik ne smije objavljivat. Što je zapravo tada bilo u glavama nadležnih u MUP-u teško da će javnost saznati.

Ono što je možda još strašnije u cijeloj priči jest nerazumijevanje policijskih inspektora o 'zakonima' interneta. Iako se radi o internetu, i on ima neka svoja pravila koja očito oni koji se time bave, ne znaju i ne razumiju. A to je zapravo još strašnije jer upravo iz neznanja nastaju najveća sra...