Povratak Batmana

Kad takva borba poprimi opasne mogućnosti utjecanja na sudbine pojedinaca, naroda i zemalja, vrijeme je da se stane na kraj besmislicama.

Borba dobra i zla, svjetla i sila tame, teme su koje prevladavaju gotovo u svakom stripu, akcijskom crtiću ili su karakteristične za njegove likove poput Supermana, Batmana, itd., svatko ima svoje vlastite heroje ili heroine. Ali kad takva borba siđe s jednodimenzionalnih stranica stripa i poprimi opasne mogućnosti utjecanja na sudbine pojedinaca, naroda i zemalja – i, smijem li reći, na izbore – onda je vrijeme da se stane na kraj takvim besmislicama.

Dok su se još sagledavale strašne posljedice tragedije 11. rujna, mnogi komentatori započeli su s prikupljanjem kolekcije aforizama George W. Busha, zaprepašteni stripovskom banalnošću kojom je tumačio svijet, načinom na koji je definirao ono što se zapravo dogodilo i kako bi Sjedinjene države morale odgovoriti. Bila je to stereotipna priča o borbi dobra i zla, samo što sada nije govorio Batman nego predsjednik Sjedinjenih američkih država:

  ''Moja administracija ima zadatak koji mora izvršiti. Mi ćemo spasiti svijet od zlotvora!''

 

George Bush i njegova kćerka Jenna

  ''Najbolji način za borbu protiv zla je da učiniš nešto dobro. Dopustite mi da to pojasnim: put do pobjede nad zlom kod kuće je činjenje dobra. A najbolji put da ga poraziš u inozemstvu je da pošalješ vojsku.''

 

  ''Nema potrebe raspravljati o nedužnosti ili krivnji. Mi znamo da je on (bin Laden) kriv.''

  ''Moramo zapamtiti da ovo nije gaženje prava nedužnih.....Naš rat nije protiv religije. Naš rat je protiv zla.''

 

  ''...zlo ne poznaje granice....moramo zauzeti stav; oni među nama koji nose odgovornost dobivenu s najvišeg mjesta ne smiju zabušavati i izbjegavati svoje dužnosti.''

 

  ''Mi gradimo veliku koaliciju naroda koji nam se pridružuju iz cijeloga svijeta, naroda koji razumiju da bi se ono što se dogodilo u New Yorku i Washingtonu, moglo dogoditi i njima. Oni razumiju da je došao trenutak da se ujedinimo kako bismo porazili zlo. Svaka nacija ima svoje specifične i drukčije mogućnosti da pomogne....svaka je spremna pomoći na svoj način. Amerika poručuje, nije nam važno kako ćete pomoći, važno je samo da pomognete! Ako niste s nama, protiv nas ste!''

Photo Privatni arhiv Julienne Bušić

Nakon što je poslao vojsku u Irak i Afganistan, ubijajući desetke tisuća civila, potpuno razorivši iračku infrastrukturu, i ilegalno zadržavajući tisuće ''pritvorenika'' godinama u izolaciji u tajnim zatvorima širom svijeta, gdje su bili izloženi torturama i mučenjima koja su za mnoge završila smrću, postalo je jasno da je George W. Bush onaj koji sudi tko predstavlja snage tame ili svijetla u njegovoj ''pobjedi nad zlom'' u svijetu. Nakon svega, ovdje nije bilo presumpcije nevinosti, ''nije potrebno raspravljati o nedužnosti ili krivnji'' jer su ''oni kojima je odgovornost dana s najvišega mjesta'' djelujući s autoritarnih pozicija, morali spremno izvršiti svoju dužnost. Narodi koji su se opirali pridruživanju ''dobrovoljnoj koaliciji'', odmah su bili kategorizirani kao snage zla i tame, kao neprijatelji SAD-a. Kao pobožni kršćanin, Bush ih je podsjećao na to zlorabeći nekoliko biblijskih citata koji su mu se učinili najprikladnijima: ''Tko nije sa mnom, protiv mene je.'' (Lk. 11,23); ''Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.'' (Ef. 6,12)

Nakon što je čuo Bushove riječi, ugledni američki politički kolumnist, William Raspberry, napisao je: ''Zar su im to stvarno i jedine mogućnosti? Zar u ovom slučaju ne može biti neka nacija, u nekoj regiji, koja osjeća odbojnost i prema terorizmu i prema Americi – odnosno da bude indiferentna u odnosu na obje strane, na SAD, i na one koji stoje iza masakra?'' (14.10.2001, Boulder Daily Camera).

Bilo je to neugodno podsjećanje na jednodimenzionalne likove i negativce iz crtića o Batmanu i Supermanu, jednako kao i na stvarni jednodimenzionalni lik (George W. Bush), kad je prošloga tjedna jedan od kandidata u kampanji za hrvatske predsjedničke izbore, nastojao pridobiti birače porukom ''Birajte svjetlo a ne tamu!'' Rekao je to s osmjehom, dodajući kasnije kako bi Hrvatska mogla biti senzibilnija za pravna i socijalna pitanja; štoviše, 'crvena'. Jesmo li spremni za reprizu Busheve ''ako nisi s nama, protiv nas si''? Nova osovina zla? Što zapravo ovaj kandidat poručuje stotinama tisuća hrvatskih građana koji ne žele glasovati za njega, nego za njegova konkurenta? Predstavljaju li oni sile tame protiv kojih se moraju poduzeti drastični koraci? Preventivni rat, možda? Što je s onima koji vjeruju da njihove političke stranke bolje štite i promoviraju prava drugih, ili aktivnije promiču odlučno rješavanje socijalnih i društvenih pitanja u njihovim zajednicama ili zemlji u cjelini, i razvijaju bolju strategiju za zaštitu hrvatskih interesa? Žive li oni u magli? Jesu li oni zbunjeni, suludi, budalasti ili naprosto glupi? Možda oni samo imaju drukčije mišljenje u našem 'festivalu demokracije', i pokazuju da kandidat koji promovira 'pravdu' i 'toleranciju' ne može u ovom slučaju biti ni pravedan ni tolerantan.