Povratak Ive Sanadera: Najbolje da ostane kriv bez suđenja

Tek što je pala prvostupanjska odluka o tome da hrvatski premijer ipak bude izručen hrvatskom pravosuđu, počela je neformalna javna licitacija oko mogućeg početka suđenja. I od ozbiljnih ljudi pri tom se moglo čuti kako bi najbolje bilo da se Sanaderu sudi nakon izbora za novi parlament i vladu, jer će u protivnom suđenje biti ispolitizirano, a sam sudski proces odvući će pažnju od predizbornog nadmetanja.

Konstrukcija je problematična da ne može biti problematičninija. Točno je doduše, kao što kaže IDS-ovac Damir Kajin, da ako Sanader uskoro dođe u Hrvatsku, opozicija više ne mora ništa raditi, nego će joj vlast doći u krilo uz njegovu veliku pomoć. Jer Sanader je 'tresao jabuku', ali nije sam pokupio plodove. Jasno je na što aludira Kajin. Sa Sanaderovom krivnjom dogodile su se dvije stvari. Prvo, u očima javnosti on je već osuđen iako suđenje nije ni počelo. I drugo, ta ista javnost ne smatra ga jedinim krivcem.

Ako dakle u dogledno vrijeme bude prihvaćena optužnica protiv bivšeg premijera i ako proces na sudu napokon krene, sasvim je izgledno da će Sanader nastojati disperzirati krivnju na što više adresa. Ukoliko je za njegove poteze znalo više ljudi, a ne tek jedan ili dvojica, ako su s tim potezima bila upoznata stranačka tijela ili čak i tijela izvršne vlasti,  radi se o političkim odlukama, a ne o pojedinačnoj zloupotrebi ovlasti. Znakovita je bila dosadašnja Sanaderova šutnja i šutnja njegovih odvjetnika. Oni nisu reagirali, čak ni onda kad je u medijskim inkriminacijama bilo očitog pretjerivanja i faktografskih neistina.  Zaključak bi mogao biti da je Sanader čuvao municiju za zadnju priliku,     dakle ne za obranu u medijima već za obranu pored sudom.

U takvom raspletu, Sanader doduše ne može zbaciti krivnju jer on je bio šef vlade i šef stranke, i to takav šef koji ništa od vitalnih odluka nije prepuštao drugima.  No Sanader može učiniti puno neugodnosti ljudima koji su se jučer gurali uz njegovo rame, suradnicima tipa 'kud Ivo tud i ja', a koji su se poslije jednostavno pravili kao da toga nikad nije bilo. Nisu bili ni toliko inteligentni ili lukavi ili pošteni, da bi u javnosti pokazali koji znak kajanja. Nije bilo nikakvih izjava tipa 'nismo znali, ali to nas ne oslobađa odgovornosti'. Jednostavno,  Sanaderovi suradnici ponašali su se kao da je on sam i tresao i ubrao sve jabuke, a to opet nitko ne vjeruje.

Nakon straha od Sanaderova povratka u stranku, pa povratka u Sabor, postoji dakle i sasvim razumljiv strah od Sanaderovog pojavljivanja pred hrvatskim sudom. Time se, dosad bar, objašnjavalo što nadležne hrvatske vlasti nisu ostavljale dojam da se osobito žure oko njegova izručenja Hrvatskoj. Žurbe, vjerojatno iz nekih drugih razloga, nije bilo ni na austrijskoj strani. Sasvim je moguće da te žurbe neće biti ni u  predstojećem žalbenom postupku.

No manipulacije s početkom suđenja, bile bi nedopustive i neoprostive. Prvo, tko će vjerovati u neovisnost hrvatskog pravosuđa ako bi ono moralo voditi računa o tome hoće li neko suđenje i na koji način utjecati na rezultate izbora. Čak i ako ne bude izloženo formalnom monitoringu, hrvatsko će pravosuđe još dugo biti pod neformalnim nadzorom Europe. Drugo, o kakvoj bi se pravdi moglo govoriti ako bi ona morala čekati na završetak izbornog ciklusa.  Čemu onda silna drama oko poglavlja 23. pregovora s Europskom unijom, ako pravosudne institucije čekaju dok se posloži izborni mozaik da bi počele raditi svoj posao.

Treće, apsurdan je argument da bi suđenje Sanaderu odvuklo  pažnju od izborne kampanje. Smisao kampanje nije samo u tome da se stranke reklamiraju, propagiraju i nude u što privlačnijem pakungu. Smisao kampanje je da građani lakše zaključe koji su stranački lideri i stranke pošteni u namjerama i efikasni u provođenju politike, a koji nisu. U slučaju Sanadera, i mediji su, a ne samo Sanaderovi stranački kolege, forsirali njegovu izoliranu krivnju, amnestirajući sustav i unutarstranačke odnose koji su sve malverzacije s društvenim novcem godinama tolerirali. Efikasno suđenje bi i u tom pogledu pomoglo da se dođe do istine. S tog stanovišta, koliko god HDZ-u ne odgovara da suđenje počne prije izbora, jer Sanader bi mogao podsjetiti na prešućivane detalje, neće mu odgovarati ni suđenje  nakon izbora. Za tu priču jednostavno ne postoji dobar tajming. 

Pravnici pak tvrde da odugovlačenje s početkom suđenja u gotovo svim kaznenim postupcima ide na ruku - okrivljenicima.

Ironični bi humor preporučio – Sanadera jednostavno držati krivim bez suđenja. Otprilike kao dosad. Pravničkim smicalicama ta se situacija može još neko vrijeme nastaviti. Ali vladajuće stranke i državne institucije jednostanvo moraju ostati van svake sumnje da utječu na taktiziranje s optužnicom i suđenjem zbog predstojećih izbora.