Prije trideset godina pokrenut je legendarni politički tjednik Danas

Tko je, zapravo, stajao iza pisanja Danasa, političkog tjednika čiji je prvi broj izašao u Zagrebu na današnji dan prije 30 godina – to pitanje postavljalo se na najvišoj političkoj razini u Hrvatskoj, podjednako oštro i već u veljači 1983., kao i u svih zadnjih šest godina njegova izlaženja, sve dok nizom uništavajućih poteza s vrha vlasti nije ugašen, 2. lipnja 1992., piše Ivo Jakovljević u Novom listu. Taj Danas je u međuvremenu gotovo izbrisan iz najnovije hrvatske medijske i političke povijesti: nema o njemu ni retka u Hrvatskoj enciklopediji, niti na bilo kojoj internetskoj adresi. 

Postoji još samo u Arhivu Hrvatske i u jednom reprint-izdanju, koje su prije deset godina objavili preživjeli »danasovci« u suradnji s Novim listom.

Nakladnik Danasa bila je tadašnja Vjesnikova kuća, koja je prije 30 godina bila najveća ne samo u Hrvatskoj ili u Jugoslaviji nego i na cijelom Balkanu. Kao izdavački projekt pokrenut je na inicijativu Vladimira Bakarića i njegove struje u hrvatskom političkom vrhu, kako bi u posttitovskoj eri parirao ideološkoj i medijskoj ofenzivi beogradskog Nina te postupno otvarao sva politička, ekonomska i kulturološka pitanja u sve raštimanijoj SFRJ. Prva redakcija, koju je kao glavni urednik vodio Joža Vlahović, krenula je snažno, ali je već nakon 15 mjeseci izazvala žestoku reakciju tadašnje vlasti, koja se zatim četiri mjeseca mučila s gušenjem tog medija i dovođenjem sebi lojalnih novinara na ključna urednička mjesta (jer, redakcija je složno branila Danas i na političkoj i na samoupravnoj razini). 

No, time je list, koji je u startu dosegnuo prodanu nakladu od danas nezamislivih 100.000 primjeraka, tijekom 1984./85. pao na manje od 35.000 primjeraka, pa je vlast popustila i imenovala Mirka Galića za novog urednika. On je konsolidirao taj tjednik i kroz tri godine podigao prodanu nakladu na 80.000 primjeraka, da bi prava ekspanzija Danasa nastala tijekom 1989., 1990. i 1991., kad je pod uredničkim vodstvom Dražena Vukova Colića i Mladena Maloče prodana naklada dosegla vrhunac od gotovo 140.000 primjeraka.

Budući da se neovisni Danas nije htio uklopiti u okove tadašnje ratne i nove jednostranačke cenzure, uslijedio je niz tehničkih radnji kojima je u roku od sedam-osam mjeseci uništen (od naloga da se na prodajnim mjestima ne raspakira, nego vraća kao neprodan, preko izbacivanja redakcije iz Vjesnikova kompjutorskog sustava, do naloga jednoj banci da traži prijevremenu otplatu jednog kredita, pa sve do blokade žiro-računa, zabrane tiskanja u Zagrebu i prekida proizvodnje). 

Da ne bi ispalo da je država ugasila Danas, za koji je Lawrence Eagleberger još 1989. govorio da je najkvalitetniji i najutjecajniji politički tjednik u istočnoj Europi, dio redakcije preuzeo je »Atlantic-paper« i pod imenom Novi Danas gurao list još tri mjeseca, nakon čega su, suočeni s nizom bočnih blokada, i oni odustali. Kasnije je HDZ-ova vlast preuzela ime »Danas«, da bi njezini novinari pod tim časnim imenom prodavali golu propagandu, što je rezultiralo padom prodane naklade na manje od 8.000 primjeraka i gašenjem lista. 

Umjesto citiranja odgovora iz tog oproštajnog teksta, podsjećamo da je većina novinara ostala bez stalnog posla, ali da ih je za života većina ostala vjerna novinarskom pozivu, da ih se kasnije značajan broj zaposlio u Novom listu te da ih danas nekoliko još ima i u Jutarnjem listu, s tim što su samo neki nakratko selili u diplomaciju.