Pročitajte priču svećenika koji pomaže siromašnim samohranim majkama

Situacija je sve teža, ekonomska, socijalna, ali i moralna. Ljudi su postali hladni. Trudnoća nije bolest, sramota, niti mora biti teret, razlog za uzbunu i paniku. Želimo promijeniti takvu staromodnu i malograđansku svijest. Svako dijete je blagoslov – poručuje pater Marko Glogović, koji zajedno s volonterima Udruge Betlehem brine o trudnicama i samohranim majkama smještenim u kući Svetog Josipa.

Rade na pomirbi

Ona im je posljednji spas i utočište, nakon što im njihovi najbliži, roditelji i partneri odbiju pružiti svaku vrstu pomoći i podrške samo zato što su odlučile zadržati dijete.

– U našoj Obitelji Svetog Josipa trenutačno je pet majki, od čega su dvije trudnice. To su uglavnom mlađe djevojke, one srednje dobi imaju 22, 23 godine. Tu je i petero dječice među kojima je i tek rođena beba. Od 2008. godine kada nam je naša vjernica Katica Bede, koja inače živi u Kanadi, pokucala na vrata crkve u Kamenskom i pitala treba li nam kuća, zbrinuli smo četrdesetak djevojaka i samohranih majki. Djece je bilo i više, a većina njih rođena je u karlovačkoj bolnici – podsjeća otac Glogović, koji je i pokrenuo osnivanje kuće.

Bori se za spas nerođenih

Napominje da, osim pružanja moralne, psihološke i svake druge pomoći, nastoje ohrabriti žene da planiraju što i kako dalje, te da se pomire s roditeljima i partnerima. U devedeset posto slučajeva u tome i uspjevaju. No, njihovu pomoć ne traže samo trudnice i samohrane majke.

– Sve nam se više javljaju i žene žrtve obiteljskog nasilja, koje onda upućujemo na prave adrese. Nedavno smo otvorili još jednu kuću, i to u Lešću u općini Generalski Stol u kojoj je trenutačno pet majki i osmero djece. Željeli bi otvoriti još jednu što bi onda bilo dostatno za sve – kaže pavlin samostana u Kamenskom, koji se godinama bori za spas nerođenih. Obitelj Svetog Josipa uglavnom živi od donacija, a posljednju, vrijednu nekoliko tisuća kuna omogućile su žene MO Gradac. Političari i velike tvrtke sjete ih se samo uoči blagdana. No, čitavu im godinu pomažu mali, obični ljudi.

– Jednom nam je netko u sandučić ubacio pet tisuća kuna – prisjeća se pater i zahvaljuje svima na pomoći.