Reagiranje novinara Drage Pilsela: Neću faulirati predsjednika Josipovića

Miljenko Jergović je napisao: ''Pilsel je priznao da je kamenom zamahnuo prema sinagogi u Buenos Airesu, a napadaju ga ljudi koji ni nakon sedamdeset godina nisu u stanju priznati da su zagrebačku sinagogu srušili do razine parkinga za povlaštene. Pošteni moj drug nije svjestan da je Hrvatska zemlja u kojoj će i Baraba lično zajebavati Pavla jer je nekad bio Savle''. 

Zahvaljujem kolegicama i kolegama ovoga portala što su prenijeli nekoliko mojih tekstova s portala zagrebancija.com. Šteta što je takva, inače, preporučljiva kolegijalnost i suradnja među portalima, zasjenjena sa nekoliko udaraca ispod pojasa kojih sam dobio na ovome portalu. Znam da mi novinari moramo imati deblju kožu od ostalih građana, posebice ako i sami u komentarima deremo tuđu. Ali, i kada izvještavamo i kada iznosimo svoja mišljenja, moramo se držati činjenica.  

Javljam se ovim reagiranjem da pojasnim, još jednom, one bitne činjenice vezane za moj planirani i ne ostvareni angažman u Uredu predsjednika RH. Mislio sam da je, poglavito nakon mojega nastupa u emisiji Aleksandra Stankovića ''Nedjeljom u dva'' (21. ožujka), trebalo biti jasno da sam se predsjedniku zahvalio i ne razumijem zašto se ne poštuje moja istina niti ono što su prilikom mojega odlaska iz UPRH izjavili i predsjednik Ivo Josipović i predstojnik Joško Klisović - da nisam bio spreman ili nisam mogao prihvatiti ograničenja koja bi mi donijela novi status i da sam ipak odlučio ostati novinarom, što u Uredu, onako kako mi je to pojasnio gospodin Klisović, ma da sam ja mislio i mislim drugačije, ne bih mogao biti. ''Gospodin Pilsel izrazio je želju da se u budućnosti nastavi baviti novinarstvom, a ne radom u Uredu predsjednika'', priopćeno je tada iz Josipovićeva ureda. 

Dakle, što ja to demantiram u pisanju ovoga portala? Ne sve ono što se mene tiče, naravno. Ali da ono što je nužno ispraviti. Pođimo redom. U okviru komentara Nataše Zečević od 12. svibnja (objavljen u 22:04 sati) čitamo i ovo: ''Posao Drage Pilsela, koji je trebao voditi analitiku na Pantovčaku, nije dugo trajao. Raspištoljio se Pilsel u jednom komentaru pa sve kolumniste, uključujući i sebe nazvao 'kurvinim sinovima'. Nije bilo smisla da ostane na Pantovčaku''. Još jednom, dakle: pisanje za istarski portal regionalexpress.hr na kojem je objavljena sporna kolumna i sam odlazak sa Pantovčaka nisu povezani, to jest, nisam otišao iz Ureda zbog te problematične kolumne.  

Odluka o odlasku je donesena u tjednu prije objavljivanja spornog teksta, nakon što sam shvatio da neću moći: a) prihvatiti logistička ograničenja (ima ih više ali ih smatram poslovnom tajnom); b) živjeti tako da mi se zabrani bilo kakva novinarska aktivnost i c) funkcionirati sa plaćom koja mi je bila najavljena (desetak dana nakon predsjednikove inauguracije). Nesretna je okolnost što se moja odluka poklopila s belajem kojeg je pokrenut kada je kolumnu iz, do tada prilično nepoznatog, portala regionalexpressa.hr portal index.hr pretvorio u prvorazrednu nacionalnu senzaciju.

Dalje: u članku ''Drago Pilsel počinje raditi u Večernjem listu'' od 18. svibnja (objavljen u 23:00 sati) čitamo i ovo: ''Drago Pilsel, bivši savjetnik Ive Josipovića i jedan od rekordnog trojca koji je iz Ureda predsjednika 'maknut' u vjerojatno najbržem vremenskom periodu ikad, uskoro postaje vanjski suradnik Večernjeg lista (...) Pilsel je svojim medijskim uratkom kojim se osvrnuo na novinare i političare, podigao priličnu buru, pa će biti interesantno vidjeti kakve će sad imati osvrte i koga će se sve dotaći (...) Podsjetimo, iz Ureda predsjednika Republike Ive Josipovića otišao je zbog kolumne koju je objavio na internetskom portalu regionalexpress.hr, a u kojoj se nebiranim riječima okomio na hrvatske kolumniste. Pilsel, inače pisac predsjednikovih govora, je, pokazujući usput svoj bogat riječnik kolumniste nazvao, između ostalog, 'kurvinim sinovima' i 'kopiladi'''.

Ovomu treba odgovoriti ovako: nisam bio niti sam trebao postati predsjednikovim savjetnikom (na moju žalost). Nisam ''maknut'' iz Ureda PRH. To sam već pojasnio. U vezi mog skorog angažmana u ''Večernjem listu'' nekorektno je moju tridesetogodišnju novinarsku karijeru pretoviriti u kaos nekog tobože remetilačkog faktora. Po gotovo kada novinarki okoga portala pojašnjavam da suradnja počinje tako što ću napisati feljton vjerske tematike. I, po treći puta, iz Ureda nisam otišao zbog kolumne iz portala regionalexpress.hr. Naravno, nisam bio ni pisac predsjednikovih govora iako sam, do inauguracije, sudjelovao/pripomogao u stvaranju nekih predsjednikovih javnih nastupa.

A onda i ovo što je sada aktualno. U članku ''Prvih 100 dana Ive Josipovića: Što je napravio kako treba, a što nije'' od 24. svibnja (objavljeno u 08:12 sati) stoji i ovo: ''Dok su Rakar i Mlinarić bez posla predsjedničkog suradnika ostali zbog dugova i prijava, Drago Pilsel ga je izgubio zahvaljujući svom prebogatom rječniku. Pisac Josipovićevih govora u ožujku je u kolumni koju je pisao za internetski portal regionalexpress.hr žestoko napao neke hrvatske kolumniste. Tekst je obilovao ne baš biranim riječima (...) Ured predsjednika odmah se ogradio od Pilselovog teksta, napominjući kako njegovi stavovi nisu stavovi Ureda, te kako Pilsel nije savjetnik, kako su neki mediji pisali, već je samo zaposlen u stručnim službama. Pilsel je na kraju ipak otpušten, čime je Ured predsjednika dosegnuo zavidnu brojku od tri otpuštenih predsjedničkih suradnika u samo tri tjedna''.

Idemo iz početka. Treba li? Repetitio est mater studiorum! Posao u Uredu nisam moga izgubiti jer ga, zapravo, nisam ni imao. Čekao sam imenovanje. Razmišljao, promatrao, zaključivao i odlučio da mi sve to ipak ne odgovara. A onda se dogodila kolumna. Zašto se, treba i to pojasniti, ta žestoka kolumna dogodila?

Odgovorit ću riječima dvojice kolega: Miljenka Jergovića iz ''Jutarnjeg lista'' i Borisa Pavelića iz ''Novoga lista''. Prvi piše (''Drago Pilsel, stid za Hrvatsku'', 2. ožujka): ''Dok drugi u skladu s vremenskim prilikama revidiraju svoju prošlost i resetiraju savjest, Drago Pilsel se intelektualno i moralno obračunava sa samim sobom. Nikad mi ne bismo saznali da je bacio kamen na sinagogu ili da je htio potpaliti kino da on nije rekao kako nije dobro bacati kamenje na sinagogu i dizati kino u zrak. Činjenica da ga, kao kakvog starmalog osmoškolca, danas trehaju i s leđa mu udaraju klempe neki ovdašnji mangupi, uključujući i pokojeg hrvatskog kolumnista koji bi, dok ga nitko ne gleda, sam bacio kamen na sinagogu, ali avaj, u Zagrebu sinagoge nema, potvrđuje da se Drago Pilsel našao među svijetom čijoj je niskosti nedorastao. Jedno od najstrašnijih umijeća svake provincije, koje je u Zagrebu dovedeno do savršenstva, jest da se čin nečije moralne katarze pretvori u njegovu najveću slabost. Pilsel je priznao da je kamenom zamahnuo prema sinagogi u Buenos Airesu, a napadaju ga ljudi koji ni nakon sedamdeset godina nisu u stanju priznati da su zagrebačku sinagogu srušili do razine parkinga za povlaštene. Pošteni moj drug nije svjestan da je Hrvatska zemlja u kojoj će i Baraba lično zajebavati Pavla jer je nekad bio Savle''.

Kolega Pavelić, pak, ovo (''Hipokrita na Pantovčaku'', 11. ožujka): ''Potpisnik predlaže nekoga iz armije ovdašnjih hipokrita. Put na Pantovčak sada im je otvoren, nakon što se pokupio prostačina Drago Pilsel. Njihove bi usluge zasigurno više koristile: analitičnost, lukavost, prijetvornost, makijavelizam. Nadasve, ljubaznost. Birane riječi. Pažljivost u ophođenju. Rukavice na rukama. Društveni boljitak. Smjernost. Put u raj (...) Braniti javnu pristojnost osuđujući prostačenje u polemičkome tekstu, znači braniti prostačenje što ga društvo perpetuira pod krinkom javne pristojnosti. Važno je birati riječi – za drugo ne brinite. Možete biti zadnja hulja, ali ako znate sladiti riječima, ugled vam je zajamčen. To i jest ono o čemu je pisao Pilsel. Zato, da mu je pismeniji i organiziraniji, njegov bi tekst mogao biti manifestom nezavisnosti, vrijednim uvrštavanja u tanku antologiju ovdašnje javne hrabrosti (...) Samo je srce hrvatskoga javnog života: ljubazno laganje. Laži, kradi, ubijaj – ali uljudno. Biraj riječi. Zgrči usnice u osmijeh. Bit će sve u redu. Što se može? Tako je to. Polako, uljudno, bez nervoze. Pobili ljude? Ma dobro, biraj riječi. Pokrali državu? Ma daj, biraj riječi. Lažu li ga lažu? Biraj riječi, čovječe! To je duh hrvatske palanke. Duh zbog kojega ovdje nema istine. Duh zbog kojega nema duhovitosti. Zbog kojega nema hrabrosti (...) Uljudnost nije vrlina sama po sebi – ona je to samo u pristojnu društvu. Ali Hrvatska nije pristojno društvo. Ona je lažljivo, nepravedno društvo. Zato pilseli odlaze, zato hipokriti dolaze''.

Naime, pobunio sam se zbog provale nekontrolirane količine mržnje na mene i moju obitelj. I napisao sam refleksiju u kojoj sam stvari, pojave, nazvao onako kako to čini narod. Kraj priče.

Eto, pojasnio sam ono što smatram važnim. I za kraj: Nipošto ne smatram sebe savršenim. Ali se trudim igrati po pravilima. Predsjednika nisam želio faulirati i neću. Ni kada mi se činilo da ću možda biti prisliljen iznevjeriti povjerenje koje mi je pokazao i ukazao, pa sam u strahu od mogućih nepoželjnih posljedica moje nemogućnosti da prihvatim zadana ograničenja najavljenog posla na Pantovčaku, radije otišao i ostao bez posla i na burzi rada, tako ni sada, kada mi je predsjednik dojavio da sam dobrodošao na utakmicama maloga nogometa koje se odigravaju za održavanje kondicije, kako pojedinaca tako i kolektiva iz Ureda. Neću ga faulirati ni ako se odazovem sportskoj rekreaciji. Nema potrebe. I predsjednik i ja igramo uvijek, ponavljam, po pravilima. Tako je bilo kada smo se zbližili tijekom kampanje, pa kada sam mu se morao zahvaliti nakon pobjede, tako će biti i na dalje, kada ću u svojoj profesiji nastaviti raditi u pokušaju ostvarivanja program njegova saveza za pravdu.

Molim, napokon, da me se u buduće ne svede na jednu prostačku kolumnu. Na tekst kakav bih siguno ponovno napisao. Napisao sam ih tisuće. Ako netko baš ima poteškoća u tome da shvati i prihvati moj život i moj doprinos hrvatskome novinarstvu i društvu, pa se u nedostatku vremena ili pameti, etike ili volje, odluči na ljepljene etiketa ili za neki drugi oblik difamacije, ja ću uvijek biti na raspolaganju da iznova pojasnim i utemeljim. Vjerujem da na ovome portalu to više neće biti potrebno činiti.