Realnost je, ministre Šuker, samo jedno: Građani više ne žele ovu Vladu

Ako je ikoja hrvatska Vlada ikad bila slijepa, onda je to sasvim sigurno ova Jadranke Kosor. Toliko je slijepa da ne vidi najočitiju stvar: građani je više ne žele. I jasno su to poručili sa 720.078 potpisa koje su prikupili sindikalisti.

I tu je ministar gospodarstva Đuro Popijač donekle bio u pravu kad je rekao da građani nisu znali što potpisuju kad su stavljali svoje potpise i JMBG-ove na peticiju za raspisivanje referenduma o Zakonu o radu. U pravu je pak bio skroz kad je rekao da su građani peticiju za referendum potpisivali jer su nezadovoljni općim stanjem u državi. To je istina, sasvim sigurno 720.078 građana nije pročitalo izmjene Zakona o radu, ali je tih 720.078 potpisa jasno dalo do znanja vladajućima što misle o njima i njihovom radu. To je, kako stvari za sada stoje, Popijač jedini od članova Vlade realno uvidio. Odnosno, jedini se usudio to reći na glas. Za razliku od premijerke koja tu činjenicu prilično zanemaruje i još je prilično ignorira hladno se ponašajući prema njoj. Premda se prvi puta dogodilo da su građani uspjeli ijedan zakon o radničkim pravima gurati do referenduma. 

Pa je tako Kosor u stilu uvrijeđene dame ironično poručila sindikatima kako vjerojatno oni znaju kako namaknuti novac za referendum ili da će se zbog referenduma morati rezati još neka prava. U tom sljepilu uvjerena je kako 720.078 građana nije protiv Vlade nego da se ljudi boje smanjivanja prava. Obrecnula se i na šefa SDP-a Zorana Milanovića zbog potpisivanja peticije za referendum riječima kako ona svaki mjesec radi i brine da mu osigura njegovu plaćicu.

S druge strane, ministar financija Ivan Šuker poručuje na sastanku sa koalicijskim partnerima kako je realno za očekivati da se umirovljenicima neće moći isplatiti mirovine u rujnu, dodajući kako je jedan od razloga za to i referendum koji će, tvrde u Vladi, koštati 170 milijuna kuna. Morat će se, kaže, ići u rebalans proračuna jer su prihodi od doprinosa sve manji. A od kuda da ih država i namakne kad ni oni koji bi to trebali plaćat, a i građani, nemaju dovoljno novca.

Za razliku od Šukera, realna je ta mogućnost bila svima koji nisu prodavali maglu ljudima riječima kako kriza ne postoji. Gledano kronološki, ministar financija je ovim slijedom davao izjave:

22.10.2007. Šuker: Kriza ne prijeti Hrvatskoj

11.02.2009. Šuker: Kriza bez značajnog utjecaja na financijski sektor

28.03.2009. Šuker: Ne treba mi MMF, znam što ću rezati

21.04.2009. Šuker: Ako se kriza produbi, skraćujemo radni tjedan

19.12.2009. Šuker: Kriza postoji, no RH se protiv nje uspješno bori

8.3.2010. Šuker: Neće biti novog rebalansa proračuna

13.04.2010. Šuker: Neki ne shvaćaju da je kriza

Realno gledajući, ali i objektivno, Šuker bi morao dati ostavku nakon ovakvog slijeda izjava. Jer ministar financija koji ne može sagledati makroekonomsku budućnost zemlje pola godine ili godinu dana unaprijed, nije dobar ministar niti je to ministar koji dobro obavlja svoj posao. Ministar koji šest mjeseci javnost uvjerava kako se Hrvatska dobro bori protiv krize da bi nakon tog šestog mjeseca rekao da neće imati za mirovine, ne može ostati ministrom u jednoj Vladi. Pa bila to i Vlada Jadranke Kosor. A i premijerku Kosor bi mogao povesti sa sobom. Možda nakon toga konačno progleda i shvati kakvu je priliku propustila da je samo na vrijeme smijenila neke ljude.